RIJEKA – Prošlo je točno šest godina od naše zadnje policijsko-novinarske vožnje policijskim presretačem, koja opet nije donijela filmsku akciju, jurnjave za prebrzim vozačima kakvu smo očekivali.

– Iz godine u godinu sve je manje prekršitelja koji voze velikim brzinama, kaže nam naš domaćin u policijskom presretaču, policajac specijaliziran za taj posao, Nikola Pečar. A ako netko pozna povijest cestovnih presretača, onda je to naš domaćin jer već dvadeset godina radi taj posao.

– Iz godine u godinu sve je manje onih koji voze velikim brzinama, kaže Pečar, a naš fotoreporter Marko Gracin sa zadnjem mjesta u presretaču komentira: »Možda je to sve zbog skupog benzina.«

Ured »za van«

Presretač koji može povući i više od 250 kilometara na sat, pravi je mali policijski ured. Osim što tehnika bilježi prekoračenje brzine, tu je i »tehnika« za pripremu kompletne dokumentacije za počinjene prekršaje. Naime, u presretaču se, uz uređaj za nadzor brzine, nalaze i računalo, printer, pa i POS uređaj za plaćanje karticama, ako počinitelj nema gotovine.

– Primamo sve kartice, kaže Pečar, ali odmah napominje da je uloga presretača nije da kažnjava, već ima ulogu preventive, ali i »skupe edukacije«. Naime, kada se prvi put plati kazna zbog nekog prekršaja, mnogi postaju puno pažljiviji, što im ne štedi samo novac, nego im može i sačuvati život.

Trenutačno dvije »kvarnerske kobre« krstare cestama zeleno-plave županije – bijela i crna. Počelo je s presretačima »civilnim« hondama, zatim mercedesima, a nakon toga su na red došli audiji. Kultu policijskih presretača pripomogla je njemačka krimi serija »Cobra11«, koja je pokazala da policija u brzim civilnim automobilima, nekad je puno efikasnija od obilježenih policijskih vozila.

Popularnost presretača može se vidjeti i na društvenim mrežama.

Čim »kvarnerske kobre« izađu na prometnice, društvene mreže javljaju o njihovoj prisutnosti. Mnogi počnu voziti sporije, tako i da je to jedan od načina kako društvene mreže utječu na sigurnost prometa.

Kazna manje zlo

Dakako, za vrijeme vožnje vozači ne trebaju gledati na mobitel, ali to često čine njihovi suputnici, ali i dosta vozača. Naime, mnogima je već navika da prije nego što sjednu za upravljač pogledaju gustoću prometa i javlja li netko da se su presretači na određenim cestama. Vozimo se po riječkoj obilaznici, prema Krku i uočavamo da ni moćne mašine ne voze brzo kako smo to očekivali.

– Imamo slučajeva da su neki prekršitelji u manjim automobilima za koje nikada ne bismo ni pomislili da ih tjeraju do krajnjih mogućnosti, poput punta, kaže Pečar, dok vaš reporter koji sjedi na mjestu suvozača, kaže da misli da će prvi prekršitelj biti mlađa osoba u BMW-u.

I dok vozimo u desnoj koloni obilaznice prema Krku i približavamo se suženju i rotoru, projuri pored nas »nabrijani« bijeli BMW.

Ograničenje 80, a brzina BMW-a veća od 130 km/h. Rekli bismo da i nije neka brzina, da je ravna cesta, ali sama logika govori, a i prometni znakovi, i da je kraj zaobilaznice, zavoji, suženje ceste, približava se rotor…

Presretač izlazi iz kolone i vozimo za BMW-om, koji uopće ne smanjuje brzinu. Ne vjerujemo da osobi za upravljačem BMW-a nije sumnjiva, sasvim logična situacija da je iza njega policijski presretač.

– Za upravljačem je osoba koja ne samo da ne poštuje prometne znakove, već uopće ne prati situaciju u prometu, kaže Pečar.

Prolazimo rotor i nastavljamo po magistrali za bijelim BMW-om koji ponovo ubrzava. Ali to je kraj jurnjave, pale se plava svjetla i zvučni signali presretača i prvo odmorište znak je da se mora zaustaviti.

Nakon što je obavljen službeni policijski razgovor, prilazimo vozaču da obavimo i novinarski razgovor. Kad ono za upravljačem BMW-a vozačica, djevojka od 23 godine.

Kaže da vozi brzo jer žuri na posao. Ne želi davati izjave za medije, pa cijenimo njezinu želju za privatnosti, ali je ipak pitamo zašto vozi brzo na mjestima na kojima to nije dozvoljeno, a s obzirom na njezinu dob i neiskustvo i krajnje opasno i za nju pa i druge sudionike u prometu. Nema odgovora, jedino se boji da će završiti na »internetu«.

Nije ju zbunila kazna od 260 eura, koju ako plati u roku tri dana može smanjiti na 130 eura. Možda je je čak više uplašilo fotoobjektiv našeg reportera, nego što mora platiti 130 eura.

Kažemo da nećemo objaviti njezino ime i fotografiju, ako nam obeća da će voziti po propisima. Pristaje. Nadamo se da će održati obećanje.

Pametni znaju…

– Naša uloga zapravo nije kažnjavanje, već čista preventiva, kaže naš domaćin u presretaču policajac Nikola Pečar i daje signal jednom malom vozilu da se zaustavi i objašnjava – nije vezan. Za upravljačem simpatični Klaudio Rundić, priznaje da se nije vezao i svjestan je da je pogriješio. Kazna bi bila 130 eura, odnosno 65 ako plati u tri dana.

Ovaj će put proći samo s opomenom jer u proteklih godinu dana nije počinio prekršaj. Srdačno nas pozdravlja i kaže: »Poruka svima – vežite se!«

Dodali bismo, ne samo zbog kazne, nego i same sigurnosti. Podaci govore da od ukupno 275 poginulih u prometnim nesrećama tijekom 2022. godine u osobnim automobilima poginule su 143 osobe, od kojih 74 osobe ili 51,7 posto nisu koristile sigurnosni pojas. Većina vozača i putnika uvjerena je kako se zakonska obveza korištenja sigurnosnog pojasa odnosi samo na vožnju na prednjim sjedalima motornih vozila. Prema važećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, korištenje sigurnosnog pojasa obvezno je prilikom vožnje na svim sjedalima koja imaju ugrađen sigurnosni pojas. Obveza se, odnosi i na prednja i na zadnja sjedala u svim motornim vozilima, kako u osobnim automobilima, tako i u teretnim vozilima te autobusima međugradskih linija.

Objava Proveli smo nekoliko sati u “kvarnerskoj kobri”: ‘Moćne mašine ponekad su puno manji problem od malog punta’ pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak