Da, danas je ta nesretna obljetnica. Dan koji nećemo zaboraviti. Nema onog tko ga nije volio! Srce nam se slomilo 21. veljače 2021. godine. Stigla nam je nevjerojatna, teška, očajna vijest. Naglo je preminuo jedan od naših najvećih rukometaša u našoj povijesti. Zlatka Saračevića izdalo je srce u 60. godini. I sad kad odbrojavamo do početka Eura u rukometu, jako nam nedostaje, njegovi komentari, ako ne oni legendarni potezi…

Nakon derbija između Podravke Vegete i Lokomotive, srčani zastoj prekinuo je život Zlatka Saračevića. Trener Podravke Vegete preminuo je nakon što su ga liječnici na hitnom bolničkom odjelu 40-ak minuta pokušavali reanimirati. Osoblje Opće bolnice ‘Dr. Tomislav Bardek’ nažalost nije uspjelo te nas je napustila ikona hrvatskog sporta.

Zlatko Saračević je nakon te utakmice bio u dobrom raspoloženju, nakon važne pobjede njegove ekipe i tik do naslova osvajanja novog naslova prvaka Hrvatske. Ipak, nekoliko minuta kasnije stvari su pošle po zlu. Zlatko je poslije utakmice napustio dvoranu te osobnim automobilom se zaputio odvesti kući trenericu vratarki Barbaru Stančin. Na stajanju kod semafora iznenada mu je pozlilo te je Barbara odmah pozvala hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Sumnjalo se na srčani udar, a liječnici su mu dugo pružali pomoć, ali ga nisu uspjeli spasiti.

Sipao je bombe koje se pamte

Još uvijek se pitamo, kako zaboraviti dragog nam „Sarača”, tog rukometnog genijalca, dobrog čovjeka, inspirativnog lika koji je otišao tako brzo, nenadano, jednostavno je odletio iz naših života. Srce, to veliko srce nije izdržalo.

Zlatko Saračević još je s jugoslavenskom reprezentacijom osvojio zlatnu medalju na svjetskoj smotri u Švicarskoj 1986. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988.

S hrvatskom reprezentacijom bio je olimpijski pobjednik iz Atlante 1996., svjetski doprvak sa Svjetskog prvenstva na Islandu 1995., osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. i zlata na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc-Roussillonu. K tome, 1992. i 1993. bio je klupski je žžeuropski prvak s rukometašima Zagreba.

Iznenadna smrt

Hrvatski rukomet izgubio je prije tri godine velikana, legendarnog desnog vanjskog. Uspjeh po kojem ćemo ga vječno pamtiti bilo je ipak osvajanje zlatne olimpijske medalje s hrvatskom rukometnom reprezentacijom na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996.

Prvi hrvatski olimpijski pobjednici, naši rukometaši iz Atlante 1996. godine vječno su u hrvatskoj kolektivnoj memoriji i smrt koja kosi ovu nevjerojatno dragu družinu pogađa nas iz sve snage. Kao da nam otkida dijelove radosne duše, čini nas zatečenima i nepovjerljivima.

Nagla smrt Zlatka Saračevića, davno prije njegovog suigrača Iztoka Puca i izbornika Velimira Kljaića – kob je koja nas podsjeća na prolaznost života, ali i na ponos i davnu sreću koju smo zbog tih dragih likova svjedočili.

Bio je dio povijesne generacije

Davne 1996. godine u Atlanti hrvatski sportaši ispisali su povijest popevši se na postolje s najsjajnijim odličjima. Atlanta će ostati upisana zlatnim slovima u hrvatskoj povijesti rukometa kao i generacija koja se te godine našla na Olimpijskim igrama. A sve je bilo tako iznenađujuće u toj Atlanti, kao i odlasci aktera tog senzacionalnog rezultata.

Hrvatska zlatna medalja u rukometu i prvo olimpijsko zlato u hrvatskoj povijesti, bila je prvorazredno iznenađenje, ali i tek početak trijumfalnog niza hrvatskih rukometaša koji će isti pothvat ponoviti i na Igrama 2004. u Ateni.

Stoga, svaki put kada ćemo gledati hrvatske rukometaše uvijek ćemo se sjetiti rukometnog vizionara, hrvatskog viteza, Velimira Kljaića koji nas je učio, naučio kako pobjeđivati. Proslavljeni trener i pedagog Velimir Kljaić umro je 12. kolovoza 2010. godine! Kao i njegovih aduta, Iztoka Puca s kojim smo se oprostili 20. listopada 2011. godine. Pa smo oplakali Zlatka Saračevića. Netko gore voli olimpijske pobjednike i zove ih k sebi, ostavljajući nas neutješne i nesretne, ali sa spoznajom da su nam uljepšavali život, dajući nam osjećaj da svi skupa vrijedimo više nego što mislimo.

Teška bolest uništila je slavnog sportaša, a kad je izabrao Hrvatsku neki su spominjali izdaju

Upravo je takav bio Zlatko Saračević, zvijer na terenu, gospodin, džentlmen u stvarnom životu. Koliko je dobre volje, naklonosti, simpatije i druželjubivosti bilo u tom velikom čovjeku.

Sretna je s njim bila i ova naša mala sportska redakcija jer često je bio i naš gost-komentator. On nikad nikog nije odbio, kao što na terenu nikad nikome ništa nije dao.

On je rukomet živio, iako se naizgled sad čini da ga nije preživio to nije baš tako. On je rukomet nadživio. Iza sebe je ostavljao najveće vrijednosti, ljubav, poštovanje, dobru volju, prijateljstva, on je život živio punim plućima i svatko tko ga je imao priliku upoznati mogao je s njime postati bolji čovjek.

Za života je postao nezaboravan, teško se bilo oprostiti od njega. U dubini naših osjećaja plamti onaj veliki osjećaj, lijepo ga je bilo imati za suvremenika i suradnika, neka mu je laka naša zemlja.

Objava Preminuo je iznenada slavni hrvatski sportaš, užasna vijest slomila je naciju pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.