Poznati riječki arhitekt Vladimir Grubešić, koji je nedavno preminuo u 82. godini, nastavlja živjeti kroz monumentalnu knjigu, treću o njegovom radu i životu. U Riječkoj je Kockici u srijedu predstavljena knjiga koja veličinom i obujmom odaje poč

ast arhitektu čiji su radovi oblikovali velik dio Rijeke.

Na predstavljanju knjige sudjelovali su Ervin Dubrović, povjesničar umjetnosti i dugogodišnji ravnatelj Muzeja grada Rijeke, arhitekt Marko Franković, povjesničarke umjetnosti
Daina Glavočić i Branka Arh te Grubešićeva kći Silvija Grubešić koja je sudjelovala umjesto prvotno planiranog arhitekta Igora Rožića.

Čvrsta i hrabra ruka

Večer je počela uz Bachov Menuet koji je na violončelu odsvirao Grubešićev sin Dinko, a Ervin Dubrović otvorio je predstavljanje uz tople riječi o arhitektu te presjek njegovog stvaralaštva. Grubešić je, objašnjava Dubrović, vjerovao da suvremeni arhitekt ima pravo na svoju kreativnost, ali je uvijek bio svjestan baštine u koju je nastojao uklopiti svoj rad.

U doba njegovih značajnih radova, “svaka intervencija u gradu izazivala je veliku pažnju javnosti i otpor konzervatora. Arhitekt je javna osoba te su njegove etičke i moralne dvojbe veće, kao i pitanje omjera između osobnih radosti i djelovanja u prostoru”, kazao je.

Jedan od objekata koji mu je priskrbio prijatelje i neprijatelje, publiku i kritiku, bila je zgrada Jadroagenta, kojom se i sam predstavio javnosti. Uvijek poštujući baštinu, “često je imao neobična stilska arhitektonska rješenja koja su ukazivala na čvrstu i hrabru ruku”, objasnio je Dubrović.

Ovo je treća knjiga posvećena Grubešićevom radu. Prva je objavljena 2003. godine, a uredio ju je upravo jedan od predstavljača, arhitekt Marko Franković. Franković se prisjetio svojih prvih poslova s Grubešićem, koji su obilježili njegov daljnji rad.

“Zajedno smo napravili brdo projekata i to bez korištenja kompjutera, a detalji koje sam naučio u tom vremenu i način razmišljanja, bili su ostrva i oslonac mog projektiranja danas. A kada sam se odlučio osamostaliti u projektiranju, Vlado mi je rekao rečenicu na kojoj se moj ured razvio: ‘uzmi naše klijente, ja neću još dugo projektirati’” ispričao je Franković.

Značajan opus

Korice knjige radile su se u Zagrebu, tiskala se u Rijeci, a uvezivala se ručno i to jedna do dvije knjige dnevno, na čemu je svima zahvalila Silvija Grubešić. Iako ona nije imala direktnu suradnju sa svojim ocem, veseli je čuti iskustva Frankovića ili Rožića koji nije mogao prisustvovati, ali je zato pročitala njegove riječi koje više govore o osobnom doživljaju cijenjenog arhitekta.

“Bio je vedre i srdačne naravi, očinska figura, s jasnim idejama što želi od svakog suradnika. Ono što mi se kod Vlade uvijek jako sviđalo, a pritom mislim na njega kao arhitekta i kao čovjeka, je činjenica da kad smo razgovarali o arhitekturi i drugim temama, fokus nikad nije skrenuo na materijalističke i prizemne teme.

Danas s nostalgijom gledam na to razdoblje, kao na nešto romantično i teško ponovljivo. Vlado nije bio samo stariji i uvaženi kolega, već i prijatelj. Radni dani nisu bili obilježeni intenzivnim crtanjem i razgovorom o projektu, već i dubokim prijateljskim odnosima”, bile su Rožićeve riječi hvale.

Kao arhitekt, Grubešić je iznimno je zanimljiv pogotovo Riječanima, a njegov opus, između ostalog, uključuje i zgrade Jadroagenta, Delte, Jadrošpeda i Croatia Linea.

Objava Predstavljena treća, monumentalna knjiga o Vladimiru Grubešiću pojavila se prvi puta na Novi list.