Raos kaže da je trenutno na oporavku u Domu za starije i nemoćne na Hvaru, no vrlo je živoga duha. Mene ovdje u staračkom domu nitko ne može smisliti. Jer sam ovdje jedini živ! Ovdje sam otkrio novo radno mjesto, koje se odnosi na sve djelatnike u domu, a to je polugrobar. Mi dolje imamo mrtvačnicu, koju ja zovem otprema. Ja vam isto tako tu mrtvačnicu zovem »Klub živih«, a znate zašto? Zato što jedino ondje možete galamiti, a da nikom ne smetate. Još uvijek sam živahan, stalno pjevam, zajebavam se, a oni to nikako ne mogu smisliti. Po njihovom bih ja trebao biti starac koji mora umirati. Tu svi samo gledaju televiziju i igraju bingo. Odlučio sam se ženiti, ali pod uvjetom da mi žena bude sto godina mlađa od mene.

Upravo sam potpisao ugovor za roman koji se zove »Starac, a more!« To vam je erotski roman staračkog doma i to su naravno fantazije. No, roman je zanimljiv po tome što u njemu imate dva glavna lika, jedan je bezimeni televizijski reporter, a drugi se zove »Oni, oni, ne meren se sitit«. Oba su lika autobiografska, samo je jedan mladi Raos, reporter, a drugi je stari Raos i oni se međusobno ne mogu smisliti. U razgovoru za Novi list.

Predrag Raos piše erotski roman u staračkom domu “Starac, a more”: ‘Ljudi vjeruju da se cijeli život samo zajebavam – Monitor.hr.