Poznati Hrvat je zbog prijateljstva sa srpskim zločincem naljutio i Tuđmana, nije mu oprostio
Neven Barač sinonim je i simbol nekdašnje (uspješnosti) hrvatske odbojke. Dok je on bio kotač zamašnjak naše odbojke svjedočili smo gotovo neshvatljivim uspjesima i u ženskoj i u muškoj europskoj konkurenciji. On je tema našeg feljtona o moćnicima hrvatskog sporta…
Kao uspješni poduzetnik, za za vrijeme bivše države „gospodarstvenik„ bio je svestran i uspješan. Još kao mladi ekonomist pedesetih godina prepoznao je velike potencijale hrvatskog gospodarstva, te se posvetio poslovnom razvoju metalurgije, naftne industrije, banaka i konačno – među prvima u Hrvatskoj – turizmu. Poslovnu karijeru započeo je kao stipendist Rafinerije Sisak, u kojoj je bio i financijski direktor. Jedan je od utemeljitelja i financijski direktor INA-e, bio je generalni direktor Dubrovačke banke, generalni direktor Privredne banke Zagreb, direktor ličkog privrednog čuda SAIT-a u Udbini, direktor DTS-a…
Neven Barač rođen je 5. svibnja 1932. godine u gradu Pagu, gimnaziju je završio u Karlovcu 1950. godine, da bi potom diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Odmalena ga je zanimao sport, posebice nogomet, ali volio je i košarku i rukomet. Međutim, još od 70-ih godina prošlog stoljeća intenzivno se družio s odbojkom, koja je bila i ostala njegova najveća sportska ljubav.
Stvarao hrvatsku odbojku
Predsjednikom zagrebačkog Akademskog odbojkaškog kluba Mladost postao je u ožujku 1978. Ubrzo je modernizirao i profesionalizirao klub, te ga u sljedećim desetljećima uzdigao među stožerne odbojkaške kolektive Europe. Samo dvije godine nakon njegova dolaska u Mladost, u rujnu 1980. godine, na Savi je izgrađen Dom odbojke Bojana Stranića. Tako je ponajprije zaslugom Nevena Barača Zagreb postao jedan od rijetkih europskih gradova koji ima modernu dvoranu samo za odbojku.
Odbojkaši Mladosti bili su jedan od najboljih klubova u bivšoj Jugoslaviji. Naslovi su se nizali kao na traci, a u klubu sa Save igrali su vrhunski majstori ovog sporta poput Nurka Čauševića, Vedada Glinca, Đure i Veljka Bašića, Bore Jovića, Slobodana Lozančića, Mladena Kašića. Vrhunac je bio kada su dvije godine zaredom, 1984. i 1985., igrali na završnom turniru Kupa prvaka. Oba puta na kraju su bili drugi, iza talijanske Parme. A naslov Kupa prvaka bio je jako blizu 1984. godine kada su mladostaši na gostovanju kod Parme vodili sa 2:0 i na kraju izgubili u petom setu.
Nešto kasnije, u devedesetim godinama kada je došlo do osamostaljenja Hrvatske, u klubu su zajedno s Nevenom Baračem odlučili više uložiti u ženski sastav.
Bio je apsolutni šef
Dovedene su ruske igračice, Kirilova, Čebukina i Sidorenko. Tu su još bile i dvije naše sjajne igračice, Barbara Jelić i Nataša Osmokrović. trener im jenpstao čuveni Rus Anatolij Karpolj. Hrvatskij je tada bilo jako bitno da se promovira kroz sport. A onda su djevojke 1991. godine osvojile Kup prvakinja. U to vrijeme Neven Barač bio je apsolutni šef hrvatske odbojke. Preko njega podignuta je kvaliteta ne samo hrvatske klupske nego i reprezentativne odbojke. Tako su mladostašice četiri puta zaredom igrale na završnom turniru Kupa prvakinja, a hrvatska ženska reprezentacija osvojila je tri srebra na europskim prvenstvima„.
Hrvatski odbojkaški savez svoje najveće uspjehe u muškoj i ženskoj odbojci bilježi upravo pod vodstvom Nevena Barača, a isto vrijedi i za druge sportske klubove i ustanove kojima je bio na čelu. Bio je pokretač i ključni čovjek kluba i kada su europske uspjehe nizale odbojkašice Dubrovačke banke, a mnogi će ga pamtiti i kao predsjednika NK Dinamo (od lipnja do prosinca 1982.).
Naravno, kada se on povukao iz odvojke slijedio je neminovan pad. Bio je toliko cijenjen da su spomenute ruske igračice svoj povratak u Hrvatsku „ucijenjivale„ njegovim angažmanom.
Impresivna biografija
Kada se vrbovalo Irinu Kirilovu da se vrati u hrvatsku odbojku ispalila je: “Cijeli sam život u odbojci i vrlo rado bih pomogla. Ako bi se vratio Neven Barač, i ja bih se odmah vratila u hrvatsku odbojku. Možda sam subjektivna, možda trenutačno u Hrvatskoj ima i boljih ljudi da preuzmu odbojku, ali za Nevena znam iz osobnog iskustva da je čovjek od riječi.”
“Ostvario je sve ono što je rekao. Trenutačno u Hrvatskoj vjerujem samo njemu, a mogla bih i nekomu za koga će mi on jamčiti… Kad su me prije zvali, to je stvarno bilo neozbiljno i brzo sam otklonila mogućnost dolaska. Čim sam izložila planove, rečeno mi je: O. K., dođi, dogovorit ćemo se! A tako se to ne radi. Jer nakon što se pojede janjetina, sve ostane po starome, dogovori ne vrijede”
Usporedbu s odbojkaškim dužnostima Neven Barač ima impresivnu biografiju i iskustvo, u bivšoj državi startao je još 1959. kao ekonomist, u rafineriji Sisak, bio jedan od osnivača Ine 1964., a kasnije je nanizao mnogo čelnih funkcija u PBZ-u, pa u Udbini gdje je “protjeran” u SAIT, Dubrovačkoj banci. “Pao” je 1998. zbog, kaže, toga što je blokirao Miroslava Kutlu koji “nije htio vraćati kredite”. Poslije je, kao odgovornoga, “nagazio” i Ivića Pašalića, zaratio s guvernerom HNB-a Markom Škrebom i to se pokazalo prevelikom koncentracijom protivnika.
Poznati moćnik kupao se u milijunima, ali je na kraju ovaj Hrvat doživio neočekivani krah
Čuo se telefonom s njim
Kao kuriozitet slovi podatak da je još iz djelovanja u bivšoj državom imao poprilično blisko poznanstvo sa Slobodanom Miloševićem. Govorilo se da Baračevno poznanstvo s Miloševićem datira još iz vremena socijalizma, kada je on bio direktor Privredne banke u Zagrebu, a Milošević direktor Beogradske banke. Tada su se, navodno, sprijateljili, »međusobno surađivali i pomagali«.
O Baračevom poznanstvu s Miloševićem svojedobno su pisali i senzacionalistički mediji. Bilo je to vrijeme izbijanja afere »Dubrovačka banka« kada se Barač nakratko našao u pritvoru. Čak su navedeni i neki dijalozi između Nevena Barača i Slobodana Miloševića.
Nekad nas je Barač znao i šokirati, kao jednom kada je gostovao na televiziji. Prepričavao je svoj telefonski razgovor sa Slobodanom Miloševićem u Haagu.
Tuđman i Barač o Miloševiću
”Milošević mi je preko telefona zvučao odlično. Kako se nismo dugo vremena čuli pitao me što trenutačno radim i hrabrio me da izdržim. Kazao mi je da haaško tužiteljstvo još nije okončalo izlaganje svojih dokaza, a da ih je on već rasturio. Što će, kaže, tek biti kad ja dođem na red. Rekoh dobro, drži se… Ako ga osude onda ćemo znati je li Milošević kriv. Do tada on za mene nije kriv”.
O poznanstvu s Miloševićem dubrovački je bankar prvi put javno progovorio u travnju 2000. gostujući u u prGramh Otvorene televizije. Tada je Barač rekao da mu je Slavko Degoricija 1992. ugovorio susret s predsjednikom Tuđmanom, kako bi dogovorio susret hrvatskog predsjednika i Miloševića.
Tuđman ga je pitao što misli o Miloševiću, a Barač ga je opisao kao vrijednog i marljivog, dodavši da s njim ne bi nikad pregovarao: “To je, po Baračevim riječima, naljutilo Tuđmana s kojim se više nikad nije sreo, ali je ipak poslije rata otputovao u Beograd na susret s Miloševićem. Neven Barač je prepričao Miloševićev odgovor u vezi s Prevlakom: »To smo se ja i Franjo dogovorili i taj poluotok gdje žive koze ćemo zamijeniti”.
Znamo kako je završio Slobodan Milošević. Ubio se u zatvorskoj ćeliji ispijajući koktel teških lijekova 11. ožujka 2006. godine. A Prevlaka je ostala hrvatska.
Objava Poznati Hrvat je zbog prijateljstva sa srpskim zločincem naljutio i Tuđmana, nije mu oprostio pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.
pročitaj cijeli članak
