Idemo se prisjetiti jedne priče koja se pamti. Možda je ponekad čudno, kada zagrebemo u našu sportsku i političku povijest, koliko je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio zaluđen Dinamom, a Cibonu, primjerice, uopće nije doživljavao. Moglo bi se reći da i nije bio zaljubljenik u košarku, makar se pojavio na finalu košarkaškog turnira na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. U ovom feljtonu prisjetit ćemo se jednog detalja…

No, bio je to događaj posebnog značenja. Na Olimpijskim igrama tradicionalno su najgledaniji događaji utrka na 100 metara i finale košarkaškog turnira. I zato je Franjo Tuđman rekao košarkašima prije odlaska u Barcelonu:

“Vi mene pozovite na finale OI, a ja ću vas u oslobođeni Knin.” Mlada, nova država Hrvatska igrala je pred očima milijuna gledatelja diljem svijeta najprestižniju utakmicu Igara. Protiv američkog košarkaškog Dream teama, samo spomenimo da je od tih 12 igrača čak 11 završilo u Kući slavnih košarke u Springfieldu…

Stavio Novosela u Dinamo

Tako je i bilo… Da sad ne spominjemo detalje. No, nekako iz prikrajka Franjo Tuđman pratio je kako živi i radi zagrebačka Cibona, dvostruki europski prvak iz osamdesetih godina, a danas ruina od kluba koja je doslovce pred gašenjem.

Za formiranje i takav uzlet Cibone nesumnjivo je bio zaslužan pokojni Mirko Novosel. I upravo su Novoselove organizacijske sposobnosti zapele za oko Franji Tuđmanu koji je volio kadrovirati u Dinamu. Nije tajna, na sam prijedlog Franje Tuđmana za direktora tadašnje Croatije postavljen je sam Mirko Novosel.

Spominjao je to Novosel u svim prigodama: “U Dinamo sam otišao po izričitom nalogu predsjednika Tuđmana. Prvi put me pozvao 1993. kada mi je u 46 minuta razgovora u četiri oka predložio da preuzmem dužnost zagrebačkog gradonačelnika jer mu je Vedriš rekao da sam uspješno vodio projekt Univerzijade.”

Predsjednik bio uporan

“A kako je to bilo u godini kada smo ostali bez Dražena, rekao sam mu da ne mogu u takvoj situaciji napustiti svoj sport. Kada smo zajedno išli na otkrivanje spomenika Draženu u Olimpijskom parku u Lausanni spomenuo je Dinamo, a ja sam se tada izvukao s prijedlogom spajanja Dinama s najjačim gradskim klubovima u ostalim loptačkim sportovima, koji se nije realizirao više zbog suzdržanosti ostalih klubova nego zbog Dinama”

No, predsjednik je bio uporan, prvu Novoselovu „cipelu„ je zaboravio, a kasnije je bio stroži u pozivu: “Tuđman je ponovio svoj poziv 1997. rekavši mi da sam svoje u košarci napravio i da trebam pomoći da se sagradi Dinamov stadion. E, tada nisam imao druge nego prihvatiti”.

Svi znamo kako je ta priča završila. Ni danas Zagreb nema moderan stadion. Novosel drži da je Tuđmanova smrt bila presudna da ideja o novom stadionu ne za zaživi.

Zadnji susret nije zaboravio

“Da je predsjednik Tuđman još poživio, imali bismo završen maksimirski stadion po nacrtu arhitekata Kincla i Fiipovića. No, tada je došlo do tzv. detuđmanizacije svega i svačega pa je i taj projekt sa stadionom prekinut”.

Novosel tvrdi da je i na svom posljednjem susretu s Tuđmanom govorio o stadionu, o košarci nije bilo ni slova….

“Nikad to neću zaboraviti. U nedjelju sam bio kod njega doma u Nazorovoj i kazao mi je: ‘Samo mi završite stadion’. Plakao sam poslije tog razgovora, a on je u ponedjeljak otišao u bolnicu i više se nije vratio. Taj je projekt trebao donijeti stadion sa 60 tisuća mjesta, a sada je sve to devastirano. Otkako sam otišao iz Dinama na tom stadionu nisam bio. Nisam to mogao gledati. Tako je malo nedostajalo da imamo lijep stadion, a sada imamo ruglo”, tako je govorio Novosel. I on nas je napustio, dogodilo se to sredinom prošle godine…

Objava Posljednje Tuđmanove riječi, plakao je poslije sastanka: ‘Samo mi taj stadion završite’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.