Svakog dana u medijima čitamo zastrašujuće najave poput: “Stiže doba ratova“, “Treći svjetski rat je neminovan”, “Svijet je u opasnosti od nuklearnog sukoba”… I doista, sukobi niču kao gljive poslije kiše, od Ukrajine do Bliskog istoka, a napeti su i odnosi Pakistana i Irana, Kine i Tajvana, Južne i Sjeverne Koreje, Venezuele i Gvajane…

Nećemo se zavaravati, doba ratova itekako je moguće, no uvijek postoji nada da će ljudski slobodarski duh i zdrav razum pobijediti iskompleksirane i gnjevne megalomane koji bi svoju obitelj zaštitili, a istodobno poslali tisuće mladih u sigurnu smrt… zbog nekakvih “nacionalnih interesa“, “geopolitičkih strategija“, “interesnih zona” i sličnih budalaština.

Nećemo se zavaravati ni u ovoj, obično optimističnoj, rubrici, ali možda je ovo dobra prilika da se podsjetimo najčudnijih sukoba u ljudskoj povijesti – onih u kojima nitko nije stradao.

Munjevita predaja

Primjerice, jeste li znali da je nekada bio rat koji je bio toliko dosadan da su vojnici čak i zaboravili na nj? A odvila se i bitka u kojoj je stradalo samo nekoliko nedužnih pčelinjih košnica. Zvuči toliko bizarno da je idealno za našu rubriku. Pa krenimo redom.

Dana 30. ožujka 1651. navodno je započeo tzv. Tristotridesetpetogodišnji rat između Nizozemske i britanskog otočja Scilly. Kažemo “navodno” jer, iako pouzdano znamo da je završio, zapravo nismo sigurni je li doista i počeo. Ipak, pozadina sukoba bila je itekako stvarna… i krvava.

Za Engleskoga građanskog rata (1642. – 1651.), koji se vodio između rojalista koji su podržavali vladavinu kralja Karla I. (1600. – 1649.) i parlamentaraca predvođenih Oliverom Cromwellom (1599. – 1658.), poginulo je više od 200.000 vojnika i civila. Kako se rat bližio kraju, potučeni ostaci kraljevske mornarice sklonili su se na otočje Scilly na krajnjem jugozapadu Engleske.

U rat su se uključili i Nizozemci koji su se borili na strani parlamentaraca. Kako im je kraljevska mornarica nanijela popriličnu štetu, nizozemski admiral Maarten Harpertszoon Tromp (1598. – 1653.) smatrao je da im rojalisti moraju isplatiti odštetu. No kada je doplovio na Scilly, oni su ga glatko odbili. I tu počinje bizarna priča.

Tromp je otočju Scillyju jednostavno – objavio rat. Međutim, ubrzo nakon toga rojalisti su se predali pa je građanski rat i službeno završio. Nizozemska se mornarica vratila kući, a da sa Scillyjem prethodno nije potpisala mirovni sporazum.

Otočani su se stoljećima šalili da je kod njih još ratno stanje, dok predsjednik otočnog vijeća Roy Duncan nije poslao pismo nizozemskom veleposlanstvu u Londonu. Veleposlanik Rein Huydecoper posjetio je otok i službeno potpisao mirovni sporazum 17. travnja 1986., 335 godina od početka sukoba. Pritom se našalio rekavši otočanima: “Sigurno vam je bilo užasno jer ste znali da smo vas svakog trenutka mogli napasti.”

Turistički otok sjedi na tempiranoj ekobombi: Olupina broda prijeti katastrofom

Dana 8. listopada 1784. odigrao se “rat” između tadašnje Republike Nizozemske koja je obuhvaćala sjeverni dio zemlje i južnog dijela Nizozemske koji je ostao pod vlašću Španjolske. Glavna točka spora bila je rijeka Schelde, važna trgovinska ruta koju su sjevernjaci zabranili južnjacima kako brodovi s mora ne bi mogli doploviti do gradova Antwerpena i Genta.

Godine 1648. španjolski Habsburgovci pokušali su ugurati Schelde u Vestfalski mir, ali nisu uspjeli. Godine 1714. pak, nakon Rata za španjolsku baštinu, austrijski Habsburgovci zatražili su pristup rijeci, ali bili su odbijeni. Nakon svih tih frustracija, 1784. car Josip II. (1741. – 1790.) pokušao je učiniti ono što nije nitko od njegovih prethodnika – silom zauzeti rijeku Schelde.

Poslao je tri broda u rijeku, od kojih je glavni bio Le Louis. Nizozemci su na tu provokaciju odgovorili slanjem jednog broda imenom Dolfijn.

Zajednička proslava

Ishod bitke činio se očitim jer je Dolfijn bio nadjačan i u ljudstvu i u naoružanju. No ono što se potom dogodilo šokiralo je obje strane. Dolfijn je ispalio jedan hitac na Le Louis, a Habsburgovci su se odmah predali. Nikada nije razjašnjeno zašto su to učinili. Metak je pogodio jedan kotao s juhom na Le Louisu pa je bitka prozvana “Kotlovski rat“.

Borbama, tj. njihovu nedostatku, kraj je službeno došao sljedeće godine, kada je potpisan Sporazum iz Fontainebleaua po kojem je rijeka ostala zatvorena za plovidbu u zamjenu za kompenzaciju.

Sljedeći nam je na popisu rat Danske i male općine imenom Huéscar u španjolskoj pokrajini Granadi. Sve je počelo krajem 1809., nakon Napoleonova (1769. – 1821.) poraza, kada se u zapadnoj Europi ponovno uspostavljala stabilnost. Kralj Ferdinand VII. (1784. – 1833.) preuzeo je španjolsko prijestolje i potpisao mirovni sporazum s Danskom. Međutim, općina Huéscar jedina se izuzela.

Znanstvenici otkrili kako prepoznati psihopata: Dobro pogledajte što radi s očima

Iako je imala samo osam stražara, željeli su donijeti pobjedu kralju i domovini. No, ironično, borbe nikada nisu ni započele. Ta neobična situacija trajala je čak 172 godine, dok zaposlenik pokrajinske vlade nije pronašao objavu rata u nekoj prašnjavoj knjizi. Tada su stupili u kontakt s danskom vladom i započeli posredovanje u još jednom bizarnom mirovnom sporazumu.

Danski veleposlanik Mogens Wandel-Petersen posjetio je Huéscar 11. travnja 1981. s izaslanstvom prijatelja odjevenih kao Vikinzi koji su na štitovima nosili natpis “Danski hispanoamerički prijatelji”. Građani Huéscara također su se zabavili postavljajući šaljive plakate na granicama općine koji su upozoravali Vikinge da ulaze na neprijateljski teritorij. Nakon cjelodnevne zabave danski veleposlanik i načelnik općine Huéscara, Ossos José Pablo Serrano, potpisali su mirovni sporazum.

Svinjski rat

U srcu Sjedinjenih Država 1839. odvio se neobičan sukob između saveznih država Iowe i Missourija. Problem je nastao zbog nejasnoća u ugovorima s domorocima i loše izvedenog geodetskog rada 1816., što je stvorilo dileme o točnom položaju granice. Missouri je 1837. izveo novu izmjeru i pripojio gotovo 7800 km² dotadašnjeg teritorija Iowe.

Napetosti su rasle pa je čak i savezna vlada pokušala posredovati. No Missouri nije bio zadovoljan jer su predložene promjene granica i dalje išle u korist Iowe. Situacija je eskalirala kada je Missouri na sporno područje poslao šerifa Uriaha Gregoryja kako bi ubirao porez, što je žitelje Iowe potaknulo na spontanu uspostavu milicije koja je protjerala šerifa.

Napetosti su kulminirale kada je Missouri za osvetu posjekao četiri stabla koja su služila lokalnim pčelarskim kolonijama, zbog čega je cijeli sukob prozvan “Medenim ratom”. Kada se Gregory vratio, Iowa ga je uhitila, a Missouri je poslao policiju kako bi ga oslobodili. Istočno od granice milicija Iowe zauzela je položaje. Malobrojni “borci” bili su naoružani oružjem iz Američkog građanskog rata, a guverner im je poslao i pet bačava piva.

Kako je najgori kozmetički salon na svijetu postao popularan? Video sve govori

Srećom, prava bitka nije izbila, ali snage Missourija demonstrativno su razrezale jednog jelena, označavajući njegove dvije polovice kao guvernere dviju država. Pucali su u jednu polovicu crkotine te su je pokopali s vojnim počastima. Spor je na koncu riješio američki Vrhovni sud, a jedine žrtve bile su jedan jelen, nekoliko stabala i pčelinjih košnica.

Godine 1859., otok San Juan, poznat po plodnom tlu i obilnim prirodnim resursima, postao je poprište čuvenog “Svinjskog rata” između Sjedinjenih Američkih Država i tvrtke Hudson’s Bay Company koja je predstavljala britanske interese.

Britanci su smatrali da su Amerikanci na otoku “ilegalni doseljenici”, a oni su pak očekivali podršku američke vlade. Pravne nejasnoće eskalirale su 15. lipnja, kada je Amerikanac Lyman Cutler ustrijelio svinju koja je zalutala na njegovo imanje i navodno pojela njegove krumpire.

Jastožni rat

Američki brigadni general William S. Harney došao je na otok, a zatim su stigli i Britanci. Reagirao je 15. američki predsjednik James Buchanan (1791. – 1868.). Poslao je generala Winfielda Scotta kako bi spriječio nasilje. Kao privremeno rješenje predložena je zajednička vojna prisutnost na otoku. To je potrajalo čak dvanaest godina, sve do potpisivanja Washingtonskog ugovora. Na koncu je otok pripao SAD-u.

Možda je još čudniji bio “Jastožni rat” (1961. – 1963.) između Francuske i Brazila. Sve je počelo kada je skupina francuskih ribara lovila jastoge uz obalu Afrike, no nakon razočaravajućeg ulova otplovili su prema zapadu, sve do toplih voda Južne Amerike. Naišli su na ogroman broj rakova pa su ih počeli masovno loviti.

Brazilski ribari nisu to mogli podnijeti pa su pozvali mornaricu kako bi otjerala Francuze. Mornari su tvrdili da jastozi pripadaju Brazilu jer se kreću uz južnoameričku obalu, na što su francuski ribari odgovorili da rakovi mogu plivati s jednog mjesta na drugo, što ih čini dostupnima za međunarodni ribolov.

Usred pustinje otkrivena čudna anomalija: ‘Jezero je već odavno moralo presušiti’

Brazilska mornarica poslala je više brodova, što je francuski predsjednik Charles de Gaulle (1890. – 1970.) smatrao uvredom pa je poslao razarač francuske flote. Brazilska mornarica dala je Francuzima 48 sati da se povuku, ali to se proteglo na trogodišnji “hladni rat”.

Najzad, pitanje je riješeno pred međunarodnim sudom. Tim znanstvenika morao je dokazati hodaju li jastozi po dnu mora ili plivaju morem. Utvrdili su da ne plivaju, već hodaju. Francuzi su se potom povukli.

Kada bi postojala nagrada za najgluplji način završetka rata, Jastožni bi rat svakako visoko kotirao. Pa ipak, bolje i tako nego da se ljudi ubijaju.

Objava Ovo su najbizarniji ratovi u povijesti: Žrtve su bile kotao za juhu, pčele i svinje pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak