Ursula von der Leyen najvjerojatnije će nakon europskih izbora biti stara-nova predsjednica Europske komisije. Njezin je izbor vjerojatan jer će pučani, iako oslabljeni, dobiti najveću podršku, a stranačko vodstvo dalo je otvorene ruke njemačkoj političarki da zastupa Europsku pučku stranku na lipanjskom odmjeravanju snaga u Europi. Prepreka za taj reizbor ima mnogo, ali sadašnja šefica Europske komisije svakako je favorit.

Von der Leyen nije uspjela postati glavna tajnica NATO-a, ali je učvrstila svoj položaj u europskoj administraciji i posebno među zemljama u kojima je utjecaj pučana jak. Nisu pučani ono što su bili, nemaju vlast u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, a na upravo završenom kongresu u Bukureštu nije prevladavao pobjednički duh prije izbora koji su za manje od tri mjeseca.

Ali njemačka političarka izašla je kao nesumnjiva liderica EPP-a, što na neki način pokazuje gdje su i nekoć jaki pučani koji su predvodili Europu i imali vlast u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i mnogim značajnim državama Europske unije.

Nema povjerenja

Šezdesetpetogodišnja von der Leyen u izbore za čelna mjesta u Europi ulazi s dvama adutima koji se odnose na upravljanje krizom za vrijeme covida i rata u Ukrajini. Puna su joj usta “uspjeha” baš na tim poljima, iako ih samo ona vidi kao uspjehe. Prije bi se mogli nazvati debaklom. Europska komisija kao “vlada” ujedinjene Europe lutala je u prvim danima širenja pandemije, a to se i nastavilo. Mnoge su zemlje solirale, a građani ni na početku ni na kraju pandemije nisu dobili odgovore na najvažnija pitanja. Sve je to bilo stihijsko pa ni danas političari ne otkrivaju pozadinu velike krize vezane uz pandemiju, od ekonomskih do zdravstvenih aspekata. Nisu stvorili atmosferu povjerenja građana prema zdravstvenim sustavima pa je bilo mnogo neugodnih situacija, prije svega vezanih uz cijepljenje.

Kada je riječ o ukrajinskom ratu, ujedinjena Europa bila je jedinstvena u stavu da je riječ o gruboj agresiji kojoj se treba suprotstaviti. Ali tu su počinjene brojne greške, prije svega ona da se pokorno slijedilo sve što je Washington predlagao i provodio. Danas je potpuno jasno da sankcije, koje su bile amaterski pripremljene, nisu dale rezultata, a da su Amerikanci uspjeli nametnuti Europljanima svoj, mnogo skuplji plin.

Plenković pred Ursulom obećao: ‘HDZ će pobijediti na izborima, vidimo se’

Nije nađen ni adekvatni odgovor na soliranje Mađarske i njihova premijera Viktora Orbana, a po običaju nije nađen ni pravi odgovor na događaje na Balkanu. A ono zbog čega je između ostalog stvoren EU, “Europa bez granica”, sada je već prošlost, upravo u mandatu sadašnje predsjednice europske vlade. Europske institucije sve se više pretvaraju u pričaonice i sklonište za odslužene ili manje ambiciozne političare, koji u miru nerada dobro zarađuju. Entuzijazam prema EU-u pada, a upravo je Europa vođena Ursulom von der Leyen dopustila da jačaju utjecaji ekstremno desnih stranaka, čak i na sjeveru Europe. Nisu se mnogo pomaknuli ni programi vezani uz klimatske promjene koje je šefica Komisije gurala na početku mandata.

‘Zlokobna komisija’

Sve u svemu, Europska unija danas izgleda mnogo gore nego što je izgledala kada je Ursula von der Leyen bila izabrana za čelnicu EK-a. Ne pomažu ni patetične riječi da je sada “odlučujući trenutak” za Europu, u mjesecima kada je sve izglednije da u Bijelu kuću ponovno ulazi Donald Trump. Koji najavljuje da će razvrgnuti čvrsti brak s europskim partnerima, ostavljajući ih Rusima na milost i nemilost. A u mandatu gospođe von der Leyen nije ništa učinjeno da ojača zajednička europska obrana.

“Sada imamo 90 dana do izbora da idemo među ljude i osvojimo njihova srca”, u pobjedničkoj stranačkoj atmosferi u Bukureštu najavila je šefica Komisije, ali već drugog dana tog entuzijazma nije bilo. Ni osjećaja građana Europe koji pripadaju konzervativnom dijelu da je riječ o “čvrstoj liderici”, kao što tvrdi predsjednik EPP-a Manfred Weber. Dok se bune europski poljoprivrednici, a jedan od lidera europskih desničara Matteo Salvini iz krajnje desne talijanske Lige poručuje: “Ono što uništava Europu jesu lude politike ove jadne i zlokobne komisije koja je radila na uništavanju talijanskih i europskih poljoprivrednika kroz poreze i idiotska pravila.”

Uostalom, svaki peti izaslanik pučana u Bukureštu glasao je protiv Ursule. Neki su ocijenili da je to “hitac upozorenja” iz konzervativnog dijela EPP-a, a među njima su bili i mnogi poznati stranački prvaci. Dakle, nema ništa od jedinstva unutar samog EPP-a pa je krajnji rezultat u Bukureštu bio da je 499 izaslanika bilo za njemačku političarku, a 89 protiv. Ili, jezikom brojki, 18 posto svih pučana željelo je da stranka nekog drugog kandidira za čelno mjestu u EU-u. Kada je Njemica počela graditi europsku karijeru, mediji su je dočekali riječima “dobra majka i moderna političarka”. Ima sedmero djece, baš toliko koliko konzervativci očekuju, udana je, bez afera na privatnom planu, dok neki ironiziraju da “ima iskustvo u mijenjanju pelena”.

Jedva je izabrana

Liječnica je, doktorica znanosti, supermama i superžena. Iz obitelji je političara, njezin otac bio je premijer Donje Saske koji je dobro razumio i Europu. Briljantno govori engleski jer je u Kaliforniji provela dobar dio života kada je njezin suprug, također liječnik, dobio stipendiju za Stanford. Ondje je, na Stanfordu, i ona studirala zdravstvenu ekonomiju, a 2001. prevladao je zov politike.

Postala je ministrica obitelji u rodnoj pokrajini, a na poziv Angele Merkel 2005. godine otišla je u Berlin, gdje je ubrzo postala nacionalna zvijezda i na kraju je postala prva žena u vrhu EU-a.
“Povjerenje koje mi dajete povjerenje je koje dajete Europi, povjerenje u ujedinjenu i jaku Europu, od istoka do zapada, od juga do sjevera”, rekla je kada je Berlin, gdje je bila ministrica obrane, zamijenila Bruxellesom. A u mandatu ministrice obrane nije nedostajalo afera, koje je nekako prebrodila. Pridobila je i lijevu Europu najavom da će učiniti sve da se realizira projekt “zelene Europe”, ali je na ušicu igle izabrana za šeficu Komisije. Bilo je tu puno lobiranja, dogovaranja, prije svega među Nijemcima i Francuzima, najmoćnijima u EU-u.

“Neki se okreću autoritarnim režimima, neki kupuju svoj globalni utjecaj i stvaraju ovisnosti ulažući u luke i ceste. A drugi se okreću protekcionizmu. Nijedna od ovih opcija nije za nas. Želimo multilateralizam, želimo pravednu trgovinu, branimo poredak temeljen na pravilima jer znamo da je to bolje za sve nas”, govorila je tada. Iskreno, njezin mandat bio je zaista pun izazova. Bilo ih je više nego u mandatima drugih predsjednika Europske komisije, od prvog, Nijemca Waltera Hallsteina, do danas. Nije takve izazove imao ni Jacques Delors ni Jacques Santer ni Romano Prodi ni Jose Manuel Barroso, a ni njezin prethodnik, Luksemburžanin Jean-Claude Juncker.

Čamac za spašavanje

“Kada je Komisija von der Leyen preuzela dužnost u prosincu 2019., obećali smo Europi da ćemo biti hrabri i ambiciozni. Obećali smo da ćemo ispuniti težnje građana EU-a i odgovoriti na izazove kako se pojave. Od tada je ova komisija neumorno radila kako bi obavila posao koji su joj europski narodi povjerili. I održali smo obećanje. Zadržali smo se na šest prioriteta koje smo postavili na početku mandata, dok smo pronalazili rješenja za neke od najvećih testova s kojima se Europa ikad suočila”, hvali se u vlastitom PR-u Komisija. I nabraja izazove i uspjehe.
Zaštita života, sredstva za život i europskog gospodarstva bili su na prvom mjestu, zatim oporavak Europe, odlučnost da se stane uz Ukrajinu, jačanje europske otpornosti i sigurnosti, zajednička rješenja za najgoru energetsku krizu i jačanje kapaciteta Europe, prije svega zemalja koje su bile pogođene raznim katastrofama.

Predsjednica Europske komisije poziva na korištenje profita od zamrznute ruske imovine za naoružavanje Ukrajine

I na svim tim planovima učinjeno je nešto, ali ne dovoljno da ova komisija bude prepoznata kao spasilački čamac za Europu u uzburkanom moru svijeta. Wunderfrau se nije uvijek snalazila, često je više mislila na vlastiti imidž nego na europsku budućnost. Zamjerali su joj loše upravljanje, nedostatak inkluzivnosti i transparentnosti, podržavanje onog što nikako ne može biti u interesu načela na kojima je stvoren EU. Kažu, ljudska prava je često gurnula pod tepih kada je riječ o vanjskoj politici. Primjera ima mnogo, od Izraela do Kine, od Saudijske Arabije do Tunisa, od Srbije do Egipta. Ona je na te kritike odgovarala riječima da su mnoge iluzije u Europi razbijene. “Svijet je opasan kao što nije bio generacijama.”

Europski mediji pišu: “U potrazi za reizborom, Ursula ima jednu pravu suparnicu: sebe.” Neki njemački mediji naglašavaju: “Bila je loša ministrica obrane, kao što je sada predsjednica Europske komisije.”

Ostvarivanje planova

Francuski Le Monde naglašava pažljivu kampanju uoči mogućeg reizbora. “Ne voli improvizirati. Pedantno, ne skidajući svoj karakteristični osmijeh, njemačka predsjednica Europske komisije ostvaruje svoje planove. Bivša ministrica njemačke kancelarke Angele Merkel svoju je karijeru postavila na klimava tla, zahtijevajući pažljivo razmatranje svakog koraka.” I u toj atmosferi čeka lipanj i izbore koji su zakazani u zemljama članicama. Trebat će joj kvalificirana većina, a zatim će Europski parlament morati potvrditi izbor glasanjem, i to apsolutnom većinom.

I tu se krije problem. Nitko u ovom trenutku ne zna kakav će biti sastav Parlamenta i hoće li Ursula, ako dotad prođe sve zapreke, imati dovoljno ruku. “Čitajući između redaka njezinih govora, postavlja se temeljno pitanje: hoće li se europski građani zadovoljiti institucijama koje samo žele proći? U političkoj uniji koja se razvija, šok od invazije i zajedničko iskušenje pandemije trebali su stvoriti određeni konsenzus o potrebi ponovnog preuzimanja kontrole nad smjerom povijesti”, postavlja pitanje profesor Alberto Alemanno iz Pariza, uz uvjerenje da je došlo vrijeme “da prestanemo improvizirati i umjesto toga pokažemo ne samo sposobnost Europe da reagira na vanjske šokove nego i njezinu sposobnost izgradnje, planiranja i projektiranja. Kako bi se izvukla iz trenutnog geopolitičkog ‘ćorsokaka’ i rastućeg unutarnjeg nepovjerenja, unija koja okuplja 27 država članica mora spojiti svoje brojne elemente u koherentnu cjelinu”, piše Alemanno u tekstu koji nosi naslov “Slučajna predsjednica”.

Njezin prethodnik Juncker hvali Ursulu. “Mislim da je Ursula von der Leyen obavila dobar posao. Poznajem njezin posao i njegove poteškoće. To nije samo najvažniji posao u EU-u nego je i najteži. Nisu mu svi dorasli. Ali ona jest. Gđi von der Leyen nije bilo lako držati trupe na okupu. Uspjela je i za to zaslužuje pohvalu i priznanje.”

Približavanje desnici

Europska ljevica tako ne misli pa zastupnik Brando Benifei kaže da su Europi potrebne promjene. “Ne mislim da je dobra ideja da Europska unija ponovno ima von der Leyen. Ona pokušava postati najbolja prijateljica nacionalista poput Girogie Meloni. Promiče prijedloge o migraciji koji su protiv interesa Europske unije.”

Neki joj zamjeraju da je previše obećavala ono što nije mogla učiniti. “Često je stavljala više na stol nego što je na kraju isporučeno. Ali to je dio onoga što morate učiniti, u komunikaciji i pritisku koji vršite, ako želite pronaći kompromise na europskoj razini i ne samo govoriti o vodstvu, već ga i pokušati pokazati”, smatraju neki analitičari.

Obrazlažući svoju kandidaturu, Ursula von der Leyen kaže da će i dalje braniti demokraciju. “Najvažnija stvar je demokracija, vladavina prava koju branimo i mir koji imamo zajedno”, poručuje i desnim strankama koje uspoređuje s Putinovom politikom. Ekstremnoj desnici zamjera da želi uništiti Europu i poziva europske građane da podrže njezin konzervativni model koji se u prošlosti pokazao dobrim.

Ali vremena su se promijenila i građani danas traže više od zvučnih riječi. Europska unija još je najbolji model za Europu, ali dobrim dijelom i potrošen. Mnogi su išli brže naprijed nego ujedinjena Europa, koja zaostaje na mnogim poljima. Nema više atraktivnih planova i inicijativa, već se krpa što se pokrpati da. Nema jedinstvenog stava treba li se EU proširiti i na zemlje jugoistoka, koje nisu napredovale ni milimetar. A postaju sve značajniji plijen za Ruse i Kineze. I ono najgore, skupi aparat koji broji 32.000 činovnika samo u Bruxellesu puno košta, a stravično je neučinkovit. Europski novac troši se na sve strane, a pitanje je tko u svemu tome ima najviše koristi. Možda lopovčići kao oni iz Hrvatske koji bez kontrole rasipaju taj novac. A nisu jedini.

Koga uopće zvati?

U jednom se svi slažu, Donald Trump mogao bi Ursuli von der Leyen, ako dobije drugi mandat, zagorčati život. Ako bude izabran kao predsjednik SAD-a, neće se mnogo obazirati na interese Europe. Neće pomoći ni to što je u mandatu Joea Bidena bila poslušnik Washingtona. Ako se ispune obećanja koja je Trump već dao, ni odnos s NATO-om neće biti harmoničan, a pred Europom će se pojaviti problemi koji bi mogli bitno izmijeniti političku kartu i arhitekturu Starog kontinenta.

“Koga da nazovem ako želim nazvati Europu?” Na poznato pitanje – koje se pripisuje Henryju Kissingeru – bilo je lakše odgovoriti u posljednje četiri godine nego ikad prije: “Zovete Ursulu von der Leyen”, napisala je dopisnica New York Timesa iz Bruxellesa. A te novine su i tužile Europsku komisiju u sklopu zahtjeva za slobodu informacija, tražeći pristup tekstualnim porukama koje je gospođa von der Leyen razmijenila s izvršnim direktorom Pfizera u vezi s cjepivom protiv covida. “Gospođa von der Leyen vrlo će vjerojatno dobiti drugi mandat predsjednice Europske komisije”, konstatira list.

Hrvatska čvrsto stoji uz Ursulu

To što nije bilo drugog kandidata branila je naša Dubravka Šuica tvrdnjom da kao osoba koja je živjela u komunizmu zna da je više kandidata bila samo gluma. Malo smiješna usporedba jer više nismo u komunizmu, a u demokracijama je uobičajeno, pogotovo kada ne vlada jedinstvo, da na izborima bude više kandidata.

Zanimljivo, dok je Andrej Plenković u ime HDZ-a čvrsto držao stranu “dragoj Ursuli”, Slovenci i Francuzi su glavni pobunjenici. “Previše energije i pozornosti posvećeno je pogrešnoj politici zelene tranzicije”, tvrdi Milan Zver, koji je otvoreno rekao da ne podržava von der Leyen.

Plenković je prije nekoliko mjeseci doznao za katastrofu: Manifestirat će se ako izgubi izbore

Za Kinu je ona sila uništenja

Kina je poručila, Ursula von der Leyen nije naš favorit, a Xi Jinping nije zadovoljan. Česti su napisi u kineskim medijima da je Ursula “sila uništenja”. Da se o animozitetu Putina prema njoj i ne govori, što i nije važno. Veći je problem što je zaštitnika na neki način našla u nesposobnom Joeu Bidenu, koji na kraju svakog svog saveznika odbaci. Od Afganistana do danas, a kada se pročita ono što Trump najavljuje, problemi postaju mnogo veći.

Amerikanci su na neki način zaslužni što je Ursula von der Leyen učvrstila svoju vlast. Bila je prije svega lak pregovarač za američku stranu, rijetko kritična prema Washingtonu, a to se tražilo. Europa je izgubila i mnoge prijatelje na Bliskom istoku zato što je von der Leyen nekritički podržala sve što Izraelci rade u Gazi. Josep Borrell, njezin šef diplomacije, bio je mnogo kritičniji i zato je i ušao u sukob sa svojom predsjednicom, koji je kulminirao pri kraju mandata, da se ne govori o odnosu s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom, koji je bio na granici skandala.

Objava Ova žena ima nevjerojatnu moć u svojim rukama: Sve se teže snalazi i može pokopati Europu pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak