Utemeljitelj WikiLeaksa Julian Assange mogao bi već u srijedu poslijepodne biti na avionu za SAD. Ondje ga, barem zasad, čeka optužba za cyber kriminal i špijunažu “teška” 175 godina zatvora, a njegova supruga, odvjetnica Stella Morris Assange upozorava da se može preinačiti i u smrtnu kaznu. U utorak ujutro započinje prvi od dva dana novog saslušanja pred Visokim sudom u Londonu, koji je “opasno blizu” da ga izruči; najopasnije upravo za novinarstvo.

Assangeova obrana u izravnom prijenosu kojim se čeka Dan X, odnosno odluka Visokog suda u Londonu, novinari diljem svijeta, odvjetnici, zviždači i borci za ljudska prava nabrajaju što je WikiLeaks razotkrio u skoro dvadeset godina postojanja.

Od Afganistana i Iraka, preko Sirije i Libije pa i Ukrajine, dokumenti i diplomatske depeše objavljeni na WikiLeaksu dali su nezamjenjiv uvid javnosti u ratove i diplomatske pozadinske igre koje su rezultirale gubicima nebrojenih ljudskih života.

O iračkom ratu WikiLeaks objavio je 391 832 tajna dokumenta Pentagona, a o konfliktu u Afganistanu 77 000 dokumenata.

Slijedi “Kolateralno ubojstvo” pa Cablegate, objava diplomatskih prepiski dvijetisućitih godina.

Do dana današnjeg ni jedan čin torture ili “kolateralnog ubojstva” koje je razotkrio WikiLeaks nije procesuiran u SAD-u, zemlji koja je izvan dosega Međunarodnog kaznenog suda u Haagu.

Optužbe za silovanje

No, u vrijeme objave ovih dokumenata, 2010. godine, Assangea optužuju za seksualno zlostavljanje i silovanje u Švedskoj. I to nakon što je već napustio zemlju. Zbog ovih se optužbi, kako je naveo u podrobnom pisanom očitovanju, Assange u Švedskoj zadržao tjednima dulje od planiranog.

Otišao je u Veliku Britaniju tek kada mu se švedska policija zahvalila na suradnji i uvjerila ga da procesa neće biti. No, Švedska ponovo traži da ga se ispita i inzistira da se vrati u Švedsku, odbijajući ikakvu kompromisnu varijantu davanja iskaza. 

U strahu od pritvaranja, upravo zbog postojanja tajne američke optužnice i mogućnosti izručenja SAD-u, Assange traži i dobiva azil Ekvadora. Idućih sedam godina skriva se u njihovoj londonskoj ambasadi, sve do promjene vlasti u Ekvadoru.

Nakon toga, Ekvador mu otkazuje gostoprimstvo 2019., a tajna optužnica koja je slučajno otkrivena još 2018., izlazi na svjetlo dana. Uhićen je i strpan u zatvor Belmarsh, tzv. britanski Guantanamo, gdje boravi idućih pet godina, iako nije osuđen ni za jedan zločin.

Cyberkriminal i špijunaža

U prvoj ga verziji optužnice terete za cyberkriminal, da bi u dopuni optužnice cyberkriminalu dodali 17 točaka optužbe za špijunažu, a mogućih pet godina zatvora narasta na 175. Upravo je postojanje ovakve optužnice Assange proricao od 2010. godine, braneći se od prozivki za seksualne delikte. 

Kada se govori o cyberkriminalu, optužba tvrdi da je Assange nagovarao Chelsea Manning na hakiranje time što joj je u prepisci napisao: “Znatiželjnih očiju nikad neće ponestati, po mom iskustvu”. Nisu dokazali da je hakirao sustav, samo da su raspravljali o uklanjanju tragova da je Chelsea Manning, tada još kao Bradley Manning, u sustavu pod vlastitom autorizacijom.

Posebno je problematična špijunaža. Assange je u SAD-u, nakon objave Vaulta 7, alata za špijuniranje koje CIA koristi, dobio jedinstvenu titulu. Riječima bivšeg šefa CIA-e, Mikea Pompea, WikiLeaks je “nedržavna neprijateljska obavještajna služba“. Može se naći i u aktu Kongresa iz 2017. No, fraza odudara od same ideje i definicije obavještajne službe [1, 2], premda podsjeća na riječi kojima se WikiLeaks samodefinirao od samih početaka – “prva obavještajna služba naroda”. 

To nije promaklo tužiteljima u Virginiji, koja ove riječi stavlja u prvi paragraf optužnice protiv Assangea za špijunažu.

No, nisu se bavili pojašnjavanjem ideje ovakve obavještajne službe:

“[WikiLeaks] U srcu nema komercijalnih ili nacionalnih interesa; jedini interes je otkrivanje istine. Za razliku od tajnih aktivnosti državnih obavještajnih agencija, WikiLeaks se oslanja na snagu otvorenih činjenica kako bi omogućio i osnažio građane da korumpirane vlade i korporacije od kojih strahuju dovedu pred lice pravde.”

U konačnici, utemeljitelju WikiLeaksa pritom nikada nije dokazano da je djelovao i špijunirao u interesu ijedne specifične zemlje, da je angažiran ili da je plaćen zbog toga. Silan je trud uložen u stvaranje dojma da radi za Rusiju, ali nije se postiglo više od dokazivanja da Rusija često retorički profitira na objavama WikiLeaksa.

Izručenje zbog političkog zločina je zabranjeno

No, prije svega, špijunaža je udžbenički primjer političkog krimena. Izručenje zbog političkih uvjerenja – a kamoli izdavanja publikacije koja objavljuje državne tajne –  nije dopušteno prema zakonima Velike Britanije. Naime, ugovor između Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a o ekstradiciji iz 2003. zabranjuje izručenje političkih zatvorenika:

Kao što je uobičajeno u ugovorima o izručenju, stavak 1. predviđa da se izručenje neće odobriti ako kazneno djelo za koje se traži izručenje predstavlja političko kazneno djelo.

Tekst ugovora izlistava sedam iznimki kod politički motiviranih kršitelja zakona. Ni jedna od njih – sudjelovanje u otmicama, ubojstvima, zavjeri da se izvede teroristički čin i slično – ne odnosi se na Assangea.

Osim toga, ni jedan novinar u UK, kao ni u SAD-u, nije procesuiran zbog objave dokumenata. Vlada SAD-a ne optužuje izdavača The New York Timesa ili The Guardiana za špijunažu zbog objavljivanja materijala koji je objavljen u partnerstvu s WikiLeaksom. Assange je pritom državljanin Australije, čiji parlament traži da ga se oslobodi.

Što je s drugim medijima?

Assangeu se, dakle, na teret ne stavlja niti jedna optužba izrečena protiv njega mimo objave dokumenata 2010. – od optužbi za silovanje u Švedskoj do suradnje s ruskim tajnim službama, a koje su se pojavile kasnije.

Nadalje, nitko, uključujući američku vladu koja traži Assangeovo izručenje, ne spori autentičnost WikiLeaksovih objava. Goni ga se isključivo zbog novinarstva, odnosno objave točnih povjerljivih dokumenata od javnog interesa i razotkrivanja kriminala američke vlade, uključujući ratni zločin i mučenje.

No, nakon pet godina procesa, njegov odvjetnički tim uoči ročišta nije bezrezervno optimističan.

Sloboda, izručenje ili nastavak progona samim procesom

Čak i ako do ekstradicije ne dođe u srijedu, a ne pusti ga se smjesta na slobodu, odvjetnici vjeruju da će Assangea nastaviti kažnjavati samim procesom, koji ga već 12 godina drži zarobljenog na ovaj ili onaj način. Osim toga, Assange bi mogao biti u avionu za SAD i prije nego što se podnese već spremna tužba pred Europskim sudom za ljudska prava.

A dio britansko-europskog tima odvjetnika koji se nalazi u Belgiji ima takvu tužbu spremnu za trenutak odluke. Tražit će i privremenu mjeru zabrane izručenja prema pravilu 39 ECHR kako bi se izbjegla nepovratna šteta. Naime, do sada su se ekstradicijska saslušanja svodila na raspravu oko toga predstavlja li zatvaranje Assangea neposrednu opasnost za njegov život – od njegove ruke.

S uvjerenjem da će, bude li prebačen u SAD, Assange umrijeti u zatvoru, složila se u svojoj presudi od 4. siječnja 2021., sutkinja Prekršajnog suda u Westministeru Vanessa Baraitser. Odbila je izručiti Assangea zbog postojanja visokog rizika od samoubojstva. Assange, naime, boluje od Aspergera i depresije, od koje se liječi antidepresivima i antipsihoticima. Također, sudu je rečeno da postoje slučajevi suicida u njegovoj obitelji te da je i sâm pokušao samoubojstvo. Sutkinja Baraitser smatrala je zato da izručenje Sjedinjenim Državama predstavlja opasnost za izdavača WikiLeaksa, jer je vjerojatno da će biti izložen uvjetima ekstremne izolacije u američkom pritvoru.

Međutim, prihvatila je da su sve optužbe koje je SAD podigao protiv njega podnesene u dobroj vjeri. Odbacila je argumente da je slučaj Juliana Assangea politički motiviran, da neće dobiti pošteno suđenje u SAD-u i da je njegov progon napad na slobodu tiska. Time je otvorila vrata procesu koji bi trebao završiti ovaj tjedan.

Može li on poginuti isključivo od svoje ruke?

Odluka Baraitser je, naime, srušena žalbom SAD-a na Visokom sudu. SAD je ponudio sudu uvjetna jamstava da ga neće podvrgavati nehumanim uvjetima i izolaciji 10. prosinca 2021.  U “garancijama” stoji da Assange neće biti podvrgnut specijalnim administrativnim mjerama (SAM), koje mogu uključivati samicu i cjelodnevno umjetno svjetlo. Obećavaju da Julian Assange, australski državljanin, može služiti kaznu u Australiji ako australska vlada zatraži njegovo izručenje. Obećavaju da će dobiti odgovarajuću kliničku i psihološku skrb. Obećavaju da, prije i nakon suđenja, neće biti držan u najstrožem zavoru (ADX) u Florenceu u Koloradu.

Visoki sud zaključio je da su “dovoljno odgovorili na sve nedoumice” i poništio nalog za puštanje Assangea na slobodu.

Protiv izručenja pobunila se i specijalna izvjestiteljica UN-a protiv torture, Alice Jill Edwards, kao i Amnesty International. AI smatra da ove garancije u stvarnosti ne znače ništa, prije svega zato što se može odlučiti da je Assange prekršio uvjet. Nadalje, ADX u Florenceu nije jedina tog tipa, niti druge ustanove išta priječi da mu omoguće nehuman tretman.

No, ono što je posebno zabrinjavajuće iz vizure Assangeove obrane su planovi dijelova američke administracije da ga se eliminira. Dok je bio u ekvadorskoj ambasadi, Assangea su ilegalno špijunirali, otkriveni su planovi da ga se otme, a razmatrane su i opcije njegovog ubojstva [1, 2, 3, 4].

Ubojstvo novinarstva

Izručenje utemeljitelja WikiLeaksa rezultiralo bi ne samo nepopravljivom štetom njemu, već bi značilo i kršenje njegove slobode izražavanja, zajamčene člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima.

Assangeova obrana i brojne svjetske organizacije, prvenstveno novinarske, u izručenju vide nepovratan “efekt hlađenja” koji bi utjecao na nekoliko dimenzija prava na slobodu izražavanja – koja uključuje i pravo na informiranje, pravo na primanje informacija, pravo na istinu, a na globalnoj razini na slobodu tiska. Obrana podsjeća da je ESLJP u slučaju Stoll protiv Švicarske naveo:

“Sloboda tiska predstavlja još veći značaj u okolnostima u kojima aktivnosti i odluke države izmiču demokratskom ili sudskom nadzoru zbog svoje povjerljive ili tajne prirode. Osuđivanje novinara zbog otkrivanja informacija koje se smatraju povjerljivima ili tajnima može obeshrabriti one koji rade u medijima da obavijeste javnost o pitanjima od javnog interesa. Kao rezultat toga, tisak možda više neće moći obavljati svoju vitalnu ulogu ‘javnog stražara’, a sposobnost tiska da pruža točne i pouzdane informacije može biti negativno pogođena […].”

Nadalje, dugogodišnja kazna koja Assangea potencijalno čeka u Sjedinjenim Američkim Državama – maksimalno 175 godina ili doživotni zatvor, a u najboljem slučaju 30-40 godina, što je jednako cjeloživotnoj kazni – predstavlja nerazmjernu kaznenu sankciju pravu na slobodu izražavanja i loše će se odraziti na slobodu tiska u cjelini.

WikiLeaks je pokupio brojne novinarske nagrade.

Assange je od 2007. godine član sindikata i profesionalne udruge australskih medijskih radnika MEAA. Nositelj je akreditacije Međunarodnog udruženja novinara (IFJ). Ne postoji novinarsko udruženje koje drži do sebe, a da do sada nije protestiralo protiv političkog progona i torture kojoj je podvrgnut. Ovih dana dobio je i iskaznicu Hrvatskog novinarskog društva.

Njegovom izručenju protive se i Centar za istraživačko novinarstvo (CIJ), i Reporteri bez granica (RSF), i Europska federacija novinara (EFJ), Odbor za zaštitu novinara (CPJ). Razloge tome objasnio je novinar Chris Hedges.

On je javno obznanio ubojstva gotovo 700 civila koji su previše približili konvojima i kontrolnim točkama SAD-a, uključujući trudnice, slijepe i gluhe osobe te barem 30 djece.

On je javno obznanio više od 15 000 neprijavljenih smrti iračkih civila te mučenje i zlostavljanje oko 800 muškaraca i dječaka u dobi od 14 do 89 godina u zatvoru Guantánamo Bay.

On nam je pokazao da je Hillary Clinton 2009. naredila američkim diplomatima da špijuniraju glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Bana Ki-moona i druge predstavnike Ujedinjenih naroda iz Kine, Francuske, Rusije i Ujedinjenog Kraljevstva, špijuniranje koje je uključivalo dobivanje DNA, skeniranje šarenice, otiske prstiju i osobne lozinke.

On je otkrio da su Obama, Hillary Clinton i CIA podržavali vojni puč u Hondurasu u lipnju 2009. koji je svrgnuo demokratski izabranog predsjednika Manuela Zelayu, zamjenjujući ga s ubilačkim i korumpiranim vojnim režimom.

On je otkrio da su Sjedinjene Američke Države tajno pokrenule raketne, bombaške i napade dronovima na Jemen, ubijajući desetke civila.

Post Odlučujući tjedan za Juliana Assangea, sve zviždače i novinarstvo je prvi puta viđen na Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak