Nedavno je službeni Facebook profil Hrvatske demokratske zajednice imao objavu koja je prikupila popriličan broj likeova. Pored Hrvata koji su ostavili svoj like, možemo vidjeti mnoge ljubitelje HDZ-a izvan Lijepe Naše. Ne govorimo o dijaspori, već o Vijetnamcima!

Svi su se pitali: je li HDZ sam kupio krive botove ili ih netko želi ismijati?

Hrvatski građani ove godine izlaze na 3 izbora: europske, predsjedničke i parlamentarne, no superizborna godina nije samo za nas. Mi smo tek jedna od 70 država u kojima će se ove godine odviti takav scenarij. Godina kao da je stvorena za sijanje dezinformacija, lažnih narativa i općenito obmanjivanje građana diljem svijeta. Nedavno su kod nas počeli buktati deepfakeovi, a sada kako nam se približavaju izbori, već možemo vidjeti prve primjere korištenja botova…

Istraživajući informacije za ovaj tekst, zaronili smo duboko u svijet botova i naišli na razne bizarne priče koje se mogu nalaziti iza ovih lažnih profila koji nisu uvijek pametni algoritmi, već i ljudi. 

Što su uopće botovi?

Botovi su automatizirani programi koji su programirani tako da poduzimaju radnje redovito ili reaktivno. Oni mogu analizirati svoje okuženje i zatim odlučiti što će poduzeti na temelju analiziranja situacije u kojoj se nalaze.

Botovi se mogu poprilično razlikovati po pitanju tehnologije: neki od njih pogone jednostavni algoritmi dok su drugi temeljeni na kompleksnim AI sustavima koji mogu učiti i tako se prilagođavati svojoj okolini.

Vrste botova:

• Web crawlers – botovi koji rade potpuno neprimjetno, a obično ih tražilice koriste za pregledavanje weba, analizu web-mjesta i zatim unose te informacije u direktorije za pretraživanje;
• Chatbots – reaktivni botovi koji reagiraju na ljudsku aktivnost i specijalizirani su da imitiraju ljudski razgovor;
• Virtual computer players – najčešće računalno programirani likovi (non-playable) unutar igre koji interagiraju s ljudskim igračem ili botovi koji se natječu protiv ljudskih igrača u specifičnim igrama (shooterima, pokeru, šahu…);
• Social bots – botovi koji se tajno koriste na društvenim mrežama, a njihova zadaća je da lajkaju, komentiraju, dijele sadržaj, provociraju i uključuju druge korisnike u razgovore.

Upravo su društveni botovi postali glavni politički alat kojeg detaljno istražujemo, a sve je počelo prije nekih 8 godina.

Kako su američki predsjednički izbori udarili temelje društvenim botovima u politici?

U ljeto 2017., grupa mladih političkih aktivista u Ujedinjenom Kraljevstvu otkrila je kako iskoristiti Tinder za privlačenje glasača. Otkrivanjem kako algoritam distribuira sadržaj, izgradili su bota koji bi automatizirao flertove sa stvarnim ljudima. Nakon određenog vremena, flert prelazi na politiku i isticanje snaga britanske Laburističke stranke.

Bitno je naglasiti kako takve aktivnosti nisu uvijek nužno obavijene velom tajnosti pa tako možemo vidjeti kako se članovi kampanje hvale uspjehom svojih Tinder botova.

Korištenje botova u izbornim kampanjama dobilo je posebnu pozornost nakon američkih predsjedničkih izbora 2016. i nakon što su svjedočenja u Kongresu ukazala na rusko uplitanje u izbore korištenjem botova za širenje dezinformacija i poticanje polarizacije, ističe Iva Nenadić, docentica na Fakultetu političkih znanosti:

Još jedan primjer su francuski predsjednički izbori iz 2017. kada se udio prometa na Twitteru (danas X) generiran botovima udvostručio između prvog i drugog kruga glasovanja. Studija Sveučilišta u Oxfordu iz 2019. utvrdila je postojanje organiziranih kampanja za manipulaciju javnim mnijenjem putem online platformi u 70 zemalja, tako da govorimo o vrlo raširenom fenomenu i problemu.

Ovo su bile Trumpove taktike…

Nakon svake debate visoko automatizirani računi koji podržavaju i Clinton i Trumpa objavljivali su tvitove o pobjedi svojeg kandidata.

ProTrump botovi objavljivali su sedam twitova za svaki ProClinton tvitova. Trumpovi botovi postali su najaktivniji u satima koji su prethodili posljednjoj debati, pri čemu su neki od njih proglasili Trumpa pobjednikom prije debate.

Još jedna uspješna strategija Trumpovih botova bila je strategijska kolonizacija pro-Clinton hashtagova tako što su ih stavili u svoje objave koje se protive Clinton. Do dana izbora, otprilike četvrtina Trumpovog prometa na Twitteru generirana je botovima pri čemu je oko petina tih tvitova sadržavala i Clinton i Trump hashtagove.

Botovi nisu uvijek programi

Rečeno nam je kako ćemo dobivati poruke na Viber sa sadržajem kojeg ćemo objavljivati na Facebooku i Twitteru, slike i videe koji podržavaju Vučića i SNS.

Jovana je puno objavljivala na Facebooku, Twitteru i Instagramu, a pomoću “posebne aplikacije” pratili su koji botovi najbolje rade svoj posao. Jovana se popela na treće mjesto tako što je objavljivala “dan i noć” vrijeđajuće i omalovažavajuće poruke namijenjene gradonačelniku (Socijalističke partije Srbije) njezinog grada i njegovoj obitelji.

Na ovakve poteze u praksi najčešće se odlučuju stranačke organizacije koje ne mogu okupiti jake timove za društvene mreže i žive aktiviste koji su spremni 24/7 “lupati“, kako pozitivne reakcije na svojim profilima, tako i negativne kod konkurencije, ističe Gordan Turković, izvršni direktor CTA komunikacija:

U jednom je trenutku, recimo, te žive botove relativno dobro organizirala Vučićeva Srpska napredna stranka koja, po mojim saznanjima, već godinama ima čitavu digitalnu platformu putem koje s njima komuniciraju.

Još bizarniji primjer dolazi iz Kambodže…

Botove je teško prepoznati jer mogu savršeno imitirati ljude

Identificiranje bota može biti izrazito zahtjevno, pogotovo jer je moguće napraviti profile koji savršeno imitiraju ljudsko ponašanje, s nizom fotografija, čestim aktivnostima, uvjerljivom ličnošću te interesima.

Unatoč tome, postoje pokazatelji putem kojih se može sa sigurnošću tvrditi da je riječ o lažnom profilu, objašnjava nam Matej Mikašinović-Komšo, Assistant Project Coordinator u Gongu:

Pokazatelji mogu biti izrazito nizak broj pratitelja, slični datumi kreiranja stranice, niska aktivnost profila, mali broj dostupnih osobnih informacija, ukradene profilne fotografije (što je moguće utvrditi putem Google Image Search pretraživanja), i to posebice kada je riječ o ukradenim fotografijama privatnih osoba te nazivi samih stranica (stranice se gotovo nikada ne nazivaju imenom i prezimenom, već predstavljaju interese i teme).

Međutim, Gong smatra kako odgovornost za suzbijanje takvog sadržaja ne bi trebala biti na građanima i građankama, već na vlasnicima digitalnih platformi, koje su po Zakonu o digitalnim uslugama, odgovorni za sadržaj na njima. Naravno, odgovornost pada i na stranke i političare kojima bi se trebalo zabraniti korištenje prevarantskih kampanja i manipulacija građana, naglašava Matej.

Osim što govorimo o neetičnoj i netransparentnoj kampanji koja želi manipulirati javnošću, bitno je naglasiti da je ovo povreda pravila korištenja Facebooka i povreda smjernica za izborni integritet Zakona o digitalnim uslugama (DSA), navodi Matej:

Opasnost od korištenja lažnih profila je prepoznata od strane Europske unije, a primjere njihova korištenja van Hrvatske ima mnogo – od SAD-a, Rusije i Srbije.

Iva također ističe kršenje DSA koji eksplicitno ističe štetnost takve vrste manipulacija uslugama digitalnih platformi, pogotovo u izbornom kontekstu:

Od prije otprilike mjesec dana EU Akt o digitalnim uslugama je u punoj primjeni u svim zemljama članicama. Akt traži od vodećih online platformi da redovito procjenjuju rizike dizajna i korištenja njihovih usluga te da na njih odgovore.

Jedno od područja za razmatranje sistemskih rizika za društvo i demokraciju, na koje Akt ukazuje, je korištenje botova ili lažnih računa za širenje dezinformacija i manipuliranje javnim mnijenjem. Međutim, u ovom slučaju Akt odgovornost stavlja na platforme, no ne i na političke aktere, ističe Iva.

Raj za dezinformacije: Pola svjetske populacije ove godine bira novo vodstvo!

Kupovanje botova urušava stranicu, doseg, engagement…

Gordan Turković, izvršni direktor CTA komunikacija, ne vidi razlog zašto bi netko kupovao botove u političkoj kampanji, barem ne za “lajkanje” svojih profila i komentiranje. Prije desetak godina radili su u susjednoj zemlji na jednoj kampanji i prije njihovog preuzimanja internetskog dijela kampanje, ljudi iz stranke su nakupovali brdo botova iz svih dijelova svijeta:

To je loše jer ti to onda pokazuje kompletno krivu analitiku pri oglašavanju i inače ti praktički urušava stranicu, doseg, engagement itd. Radiš sam sebi medvjeđu uslugu.

S druge strane, Iva navodi kako botovi pojačavaju doseg tog sadržaja i stvaraju privid relevantnosti. Posebno su učinkoviti kada šire emocionalne poruke s malo informacija, a koriste se i za diskreditiranje i stvaranje negativnog sentimenta prema određenim osobama, organizacijama ili temama.

Normalne prakse u političkim kampanjama?

Osim što se mogu kupovati tzv. botovi i „lajkovi“ za pozitivne stvari, isto tako se oni mogu koristiti za napad na suparničke društvene mreže. Nije isključeno da se to ovdje dogodilo, komentira Gordan.

Na taj način se nastoji srušiti organski doseg stranice, kao i svi ostali analitički pokazatelji. Dakle, netko ti namjerno ruši jedan od glavnih resursa u kampanji i ti ništa ne možeš napraviti po tom pitanju. Opet, ni to nije neviđeno. Imali smo i slučajeve u prošlosti kada su nam „nepoznati“ počinitelji pokušali više ili manje uspješno rušiti fan pageove ili pak poslati DDoS napad na web stranicu. Moglo bi se reći da je ovo, nažalost, uobičajena praksa u političkim kampanjama te da za to treba uvijek biti spreman.

Za kupovinu „lajkova“ nije potrebno biti stručnjak za darkweb, postoje različiti servisi gdje se oni mogu kupovati u paketnim aranžmanima, ali…

…to je noćna mora svakog ozbiljnog stratega za društvene mreže i ne bi nikad preporučio tu praksu za podizanje broja lajkova ili komentara za vlastitu stranicu.