U Kući Europe u Zagrebu danas je održano predstavljanje knjige “Hrvatska povratak Europi – od neovisnosti do članstva u EU-u” poznatog austrijskog novinara Otmara Lahodynskog.

– Nakon 30 godina dokumenti u Državnom arhivu Austrije postali su dostupni. Pretražio sam ih i neki od dokumenata koje sam pronašao pronaći ćete u drugom odlomku.

U ranim devedesetima postojale su razlike u našoj vladi. Ministar vanjskih poslova bio je gospodin Alois Mock koji je u to vrijeme zaista bio prava avangarda u tome da je podržavao hrvatsku neovisnost.

On je bio prvi koje je internacionalizirao konflikt koji je započeo na području bivše Jugoslavije.

On je međunarodnim organizacijama pokrenuo mehanizam koji je trebao prekinuti nasilje i rat. Započeo je procedure i u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, rekao je Lahodynsky.

Podrška Hrvatskoj

Dodao je da se s druge tadašnji austrijski kancelar Franz Vranitzky iz Socijalističke stranke bio je manje entuzijastičan.

– U knjizi postoji njegov intervju u kojem govori o tome da Austrija ne može sama zaustavljati rat u bivšoj Jugoslaviji, tim više što u tom trenutku Austrija nije bila članica Europske zajednice. Stoga je on malkice oklijevao.

Ali kada se rat zahuktao bilo je više nego jasno da se Jugoslavija ne može sačuvati. Posebno nakon što je došlo do granatiranja Dubrovnika koje je bilo svojevrsna prekretnica nakon koje i kancelar Vranitzky počinje podržavati neovisnost Hrvatske, rekao je Lahodynsky.

Dodao je da je bilo puno telefonskih poziva između austrijske vlade i njemačkog kancelara Helmuta Kohla i ministra vanjskih poslova Hans Dietricha Gencshera.

– Ministar Mock bio je jako dobro informiram o svemu što se događalo u Hrvatskoj. S druge strane Velika Britanija i Francuska opirale su neovisnosti Hrvatske. Nisu bili previše prijateljski prema inicijativama koje je u to vrijeme provodila Austrija.

Bio sam tada dopisnik iz Bruxellesa i čuo sam kako jedan visoko rangirani francuski diplomat govori svojim kolegama da će Francuska ako Hrvatska postane neovisna izgubiti dva svjetska rata u kojima je pobijedila tijekom 20. stoljeća.

Bile su to teške riječi, ali čak i tada su Francuska i Britanija omekšale svoje stajalište nakon što hrvatskom članu Predsjedništva SFRJ Stipi Mesiću nije bilo dopušteno preuzeti predsjedanjem nad tim tijelom.

Nakon toga su i Britanija i Francuska polako pele zauzimati stajališta koja su bila u korist hrvatske neovisnosti, rekao je Lahodynsky.

Granić o Mocku

Nekadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske Mate Granić presjetio se kako su u kolovozu 1990. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i njegov slovenski kolega Milan Kučan predložili rješenje da svih šest jugoslavenskih republika pristane na preoblikovanje Jugoslavije u konfederaciju i na taj način izbjegnu bilo kakvi oružani sukobi i neprijateljstva.

– Ali tadašnji prvi u čovjek Srbije Slobodan Milošević to je odbio zbog toga jer je on već imao spreman program stvaranja Velike Srbije.

Nakon što je postalo izvjesno da je Srbija krenula u provođenje ovoga programa Slovenija i Hrvatska su 25.. lipnja 1991. godine proglasile neovisnost.

U tom je trenutku Hrvatska za te poteze imala potporu samo Svete Stolice i Aloisa Mocka. To je bilo sve. Nitko drugi nas nije podržao. On je zaista bio pravi prijatelj Hrvatske.

U to sam vrijeme s njim bio u redovnom kontaktu, ponekad čak i na dnevnoj bazi u nekim ključnim trenucima. Međutim, vrlo brzo i se u ovo uključila Njemačka koja je na kraju odigrala ključnu ulogu u procesu priznanja Hrvatske, rekao je Granić.

Objava Nova knjiga pokazuje veliku ulogu Aloisa Mocka u priznavanju hrvatske neovisnosti pojavila se prvi puta na Novi list.