NOVALJA – Ima li otočno stanovništvo kao i oni koji žive u ruralnim predjelima države jednaku dostupnost zdravstvene zaštite kao i ostali građani Hrvatske, pitanje je koje je obilježilo prvo izdanje kongresa »Zdravstvena zaštita na otocima i ruralnim područjima« koji je jučer službeno otvoren u Novalji. Iako prema pokazateljima koje prati Hrvatski zavod za javno zdravstvo nema prevelikih odstupanja u dostupnosti i pružanju temeljne zdravstvene zaštite izvan urbanih sredina, iskustva s terena, a posebice otoka, nešto su drugačija. Otocima nedostaje u prvom redu liječnički kadar, ali i ostale medicinske struke, a kao jedan od glavnih razloga navode se financije, a posebno rješavanje stambenog pitanja za koje sudionici kongresa i jučerašnjeg okruglog stola, smatraju da bi trebale rješavati i jedinice lokalne samouprave.

– Otoci su naše bogatstvo, ali i izazov. Imamo 52 naseljena otoka na kojima živi oko 127 tisuća stanovnika. Specifičnost zdravstvene zaštite na otocima je dvojaka. Kao prvo, ona je snažan demografski čimbenik i ključ toga da ljudi s otoka ne odlaze. Uspostaviti kvalitetnu zdravstvenu zaštitu na otoku je naša obaveza. S druge strane, zdravstveni sustav na otocima utječe i na gospodarstvo. Svi koji nam dolaze kao turisti gledaju kakva je kvaliteta zdravstva na destinaciji. Iz toga proizlazi još jedan ključni izazov, a to je kako organizirati kvalitetnu zdravstvenu zaštitu u onom dijelu godine kad imate deset puta i više stanovnika u jednom dijelu godine, rekao je direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Dražen Jurković.

U prosjeku EU-a

Prema njegovom mišljenju, temelj zdravstvene zaštite na otocima upravo su primarna zdravstvena zaštita, hitna medicina, ljekarništvo te telemedicina.

– Mi smo po broju liječnika u prosjeku Europske unije, čak i nešto iznad, s 415 liječnika na 100.000 stanovnika. Gdje je problem? U distribuciji. Mi prvenstveno imamo jako puno liječnika u tercijarnim zdravstvenim centrima. Drugi problem je teritorijalna distribucija pa tako imate 730 liječnika na 100.000 stanovnika u Zagrebu, dok Ličko-senjska županija ima 213. Svi želimo raditi u bolnicama i biti profesori, a nitko ne želi biti liječnik na selu što se nekad cijenilo puno više nego danas, istaknuo je Jurković.

Kao jedno od rješenja on predlaže da se liječnicima u PZZ-u omogući rad s diplomom i licencom bez polaganja specijalizacije, zatim povratak stažiranja koji motivira liječnike da ostanu u nekoj profesiji dok lokalna uprava ima mogućnost da stimulira liječnike. Jurković smatra da bi liječnici na udaljenim područjima trebali imati veću plaću jer ako je područje deficitarno kadrom, država bi trebala donijeti odluku o većoj plaći koja bi vrijedila za sav medicinski kadar koji radi na tom području.

Ravnatelj Doma zdravlja Novalja Zoran Vidas istaknuo je kako ovo mjesto može biti privlačno medicinskom kadru zbog sunca i mora, no bez osiguranog smještaja nitko neće doći.

Državna tajnica u Ministarstvu zdravstva Marija Bubaš također smatra da je kod privlačenja medicinskog kadra na otoke i ruralna područja, ključna lokalna zajednica jer bez te suradnje nema kvalitetnih rješenja.

– Rješenja ne može ponuditi samo državna uprava. Imamo izmjene zakona koje već jesu tu i neke koje slijede i koje će jačati domove zdravlja i poticati mobilnost radne snage, no tu nam ipak treba i lokalna zajednica, rekla je Bubaš.

Stambeno zbrinjavanje

Pravo stanje na otocima, koji se pritom mogu smatrati medicinski dobro pokriveni, u turističkoj sezoni ilustrirala je Slađana Srdoč iz Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije poručujući da svaka sredina koja planirala jačati turizam mora početi ulagati u stambeno zbrinjavanje medicinskog kadra.

– U srpnju i kolovozu posljednje dvije godine organizirati službu hitne medicinske pomoći na Lošinju pravo je umijeće. Iako danas imamo i brze brodice i helikoptere, mi nemamo djelatnike. Na Lošinju smo se jako potrudili te smo ove godine početkom kolovoza po završetku fakulteta zaposlili 15 mladih doktora. Nama je u Zavodu velik problem i vrlo nam je zahtjevna edukacija mladih kolega koji sve trebaju naučiti, no moja kritika ide na lokalnu zajednicu koja nema sluha i ništa doktorima ne pruža, a jedini izuzetak kod nas je Grad Mali Lošinj. Naime, kod nas za doktora koji dolazi, primjerice, iz Slavonije smještaj košta od 800 do 1.000 eura, a da ne govorim da je taj iznos za srednji kadar jako puno.

Pritom, imamo jako loša iskustva s ruralnim područjima, kao što su Delnice i Čabar, a jedini novac koji smo dobili od Grada Raba je 300 eura za sufinanciranje smještaja jednog doktora iz Siska. Pritom još 300 eura daje PGŽ, a 300 on sam. Ako želite imati turizam, morate se uključiti u rješavanje stambenog pitanja medicinskog kadra jer ga inače nećete dobiti. I samo još ovo: ove godine, kad nam je na Lošinju pala rampa na trajektu Lastovo, malo je nedostajalo da na Lošinju ostanemo bez liječnika u timu hitne pomoći. Doktorica nam je došla zadnji trenutak i doslovce nije imala gdje spavati pa nam je na kraju pomoglo Lječilište u Velom Lošinju, upozorila je Srdoč.

Patronažna kilometraža

Ravnatelj Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije upozorio je na sezonalnost kod medicinskih potreba otoka, ali i činjenicu da su mnogi otoci s malim brojem stanovnika bez liječnika pa se zdravstvena zaštita omogućava na razne načine. Pritom splitski Dom zdravlja ima četiri ordinacije s manje od 300 pacijenata u skrbi, od kojih ona na Driveniku ima tek stotinu, a treba imati da je za isplativost kao i ugovaranje jedne ordinacije obiteljske medicine u urbanoj sredini minimum 1.275 pacijenata. Tim manji od standardnog može zaraditi do 7.700 eura, a trošak plaće doktora i sestre je preko 6.000 eura, dok standardni tim zaradi 9.400 eura, po čemu je sadašnji model ugovaranja i plaćanja neodrživ za timove s manje od 700 pacijenata.

– Zbog toga svi žele u urbane sredine. Patronažna sestra u Zagrebu napravi nekoliko kilometara, ali u Imotskoj krajini ili na Pagu napravi kilometre i kilometre. Zato takve djelatnosti nitko ne ugovora jer HZZO ne prepoznaje ni kilometre, ni gorivo, smatra Rađa.

Istraživanje o indeksu sreće

Da su zdravstveni radnici na otocima ipak zadovoljni, dokazala je Marija Šćiran, medicinska sestra iz Doma zdravlja u Novalji koja je napravila istraživanje o indeksu sreće među svojim kolegama. Tako je u novljanskom Domu zdravlja medijan indeksa sreće 7,37, što je visok indeks sreće budući da on za Hrvatsku iznosi 6,12, a finski, koji se smatra izuzetno visokim, je 7,8.

Turističke ambulante u brojkama

Kako je navela Marina Bogut Barić iz Ministarstva zdravstva, ove je godine kroz 37 turističkih ambulanti u jadranskim županijama prošlo sveukupno 26.507 turista. Najveći broj posjeta bio je u PGŽ-u, i to 34,6 posto, slijedi Istra s 33,1 posto te Dubrovačko-neretvanska s 13,2 posto i Splitsko-dalmatinska s 8,5 posto.

Kroz turističku ambulantu u Malom Lošinju prošlo je 2.300 pacijenta, u Krku 1.800, a Crikvenici i Rabu 1.500.

Objava Nitko ne želi biti liječnik na selu. Problem je u teritorijalnoj distribuciji, to pokazuje usporedba Zagreba i Like pojavila se prvi puta na Novi list.