Neven Šantić: Nove generacije Riječana ne znaju ništa o tome gdje se prvotno trebala graditi Dvorana mladosti

riportal - prije 2 dana - link

Prije nekoliko dana smo saznali da se u drugoj polovini sljedeće godine, između ostalog, kreće i u rekonstrukciju i energetsku obnovu Dvorane mladosti, po mnogočemu jedinstvene riječke građevine.

Piše: Neven Šantić

Nije najstarija ni najveća niti najglamuroznija, ali je od planiranja njene gradnje pa do brojnih manifestacija održanih u njoj u proteklih pedeset godina toliko sveprisutna u kolektivnoj gradskoj memoriji da joj, osim možda Gradskog tornja i stadiona na Kantridi, u prepoznatljivosti može konkurirati malo koje zdanje u Rijeci.

Osvrnimo se malo na njenu povijest

Dvorana se našla u gradskim planovima 1968. godine kao jedan od 24 objekta za djecu i omladinu planiranih u prvom riječkom samodoprinosu. Ideja je bila da se gradi na vrhu Delte, između Šetališta Andrije Kačića Miošića, Ribarske i postojeće željezničke pruge, po prilici gdje su danas parkiralište i prostor između mostova preko Mrtvog kanala i Rječine.

Čekalo se samo da Luka Rijeka, tada ključni gospodarski faktor u Rijeci oko kojeg se sve vrtjelo, potvrdi u svojim razvojnim planovima trebali joj taj prostor ili ne.

Izgubljene su skoro tri godine prije nego li se Luka konačno izjasnila rekavši – ne. Delta je tako otpala, a u konkurenciji Trsata i Rujevice, tadašnji su se gradski vijećnici opredijelili za Trsat.

Radovi su počeli u ožujku 1971. Dvoranu, dimenzija 69×68 metara, projektirao je Slavko Jelinek, u koautorstvu sa Stjepanom Krajačem i najsličnija je karlovačkoj dvorani.

U temeljni kamen položena pomalo patetična poruka

U temeljni kamen položena je pomalo patetična poruka, povelja na pergament papiru: “U mjestu gdje se sustižu mnoga duhovna nasljeđa, ovaj trag u kamenu, zapisan 23.ožujka 1971. svjedoči jedan trenutak mladosti riječkog grada i njegove plodne naravi. Anonimni zapis neka podsjeća na žitelje riječke i na njihovu odluku o odricanju”.

Investitor gradnje dvorane bilo je Stambeno poduzeće Rijeka, a izvođač radova riječko Građevinsko poduzeće Jadran. Svečano otvaranje održano je 22. prosinca.1973. godine.

Dvorana je otvorena iako nije bila potpuno dovršena. Nedostajala je termoventilacija a nije bio uređen ni okoliš. Tadašnje projekcije su bile da će dvorana moći primiti 3.600 gledatelja, jer je kao optimalno bilo predviđeno 2.880 mjesta za sjedenje i 725 za stajanje (danas je ukupno 2.960 sjedećih mjesta), no ako se tome pribroje prostori na kojima su se održavali mali sportovi i uz maksimalno tiskanje kada je vladao veliki interes za košarkaške utakmice, tada je dvorana mogla primiti čak između 5 i 6 tisuća ljudi.

Prekretnica u uređenju dvorane

Prekretnica u uređenju dvorane je bila 1975. godina kada je Rijeka bila domaćin jedne od kvalifikacijskih skupina Europskog prvenstva u košarci održanog u Jugoslaviji. Riješena je termoventilacija, završeni građevinski i obrtnički radovi te uređen okoliš. Pitanje grijanja je riješeno krajem veljače 1976. kada je Dvorana mladosti priključena na toplanu na Vojaku.

Nakon što je udomila riječke sportaše, i u godinama koje slijede svjedočila usponu prije svega riječkih košarkaša, odbojkašica i odbojkaša te rukometaša, dvorana je postala i zabavni centar.

Prvi koncert održan je 14. lipnja 1975. kada je u Dvorani mladosti pjevao tada iznimno popularni Demis Roussos. Kasnije su, od međunarodnih zvijezda, nastupali Procol Harum, Status Quo, Ike i Tina Turner… a od jugoslavenskih odnosno hrvatskih pjevača apsolutno svi što su nekada ili danas znače u pop, narodnjačkoj i rock kulturi. Između ostalih, Mišo Kovač, Tereza Kesovija, Radojka Šverko, Zdravko Čolić, Šaban Šaulić, Bijelo dugme, Prljavo kazalište, Zabranjeno pušenje, Hladno pivo, Severina, Halid Bešlić, Željko Joksimović, Tony Cetinski, Toše Proeski, Oliver Dragojević, Gibboni… Tu je svoje nastupe imao i Riječki val, tu je i dom RiRock festivala, a 1990-ih u Dvorani su održavana i vrlo popularna plesna natjecanja.

Kultna ‘Dva boda’

Krajem 1975. godine u dvorani je otvoren legendarni kafić, tada nazvan bife, Time out, dok je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća hrvatski rock DJ Ivan Balent Tratinčica, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao DJ koji je bio na mix pultu 42 dana, puštao rock glazbu u kultnom klubu “Dva boda”, smještenom u prizemlju dvorane.

Dvorana je zaslužila svoje mjesto i u povijesti sajmova na ovim prostorima. Prva značajna manifestacija te vrste bila je izložba izuma, tehničkih unapređenja i noviteta RAST YU. Poslije je, sredinom 1980-ih, najznačajniji bio Sajam nautike koji je u dvoranu i njenu okolinu privlačio na tisuće Riječana i njihovih gostiju.

Konačno, u travnju 2016. godine, u prizemlje dvorane useljava Gradska knjižnica Rijeka – ogranak Trsat, pa je njenoj polivalentnosti dodan još jedan sadržaj.

The post Neven Šantić: Nove generacije Riječana ne znaju ništa o tome gdje se prvotno trebala graditi Dvorana mladosti appeared first on Riportal.

pročitaj cijeli članak

Glazba (511)Kolumne (224)koncerti (22)povijest (14)Sport (9133)Trsat (21)