Ni nakon petog čitanja reagiranja Vijeća Mjesnog odbora Centar-Sušak, kojeg je potpisala predsjednica Vijeća Azra Zubić-Zec, na moj tekst ‘Konačno se nazire zelena Delta, ali treba oživjeti i obližnji nekadašnji centar Sušaka’, nisam uspio shvatiti što mi to točno članovi VMO Centar-Sušak (u daljnjem tekstu VMOCS) zamjeraju, što demantiraju ili ispravljaju. Jer demanti ili ispravak bi – ako već u pitanju nije pohvala autoru a to kako se vidi iz reagiranja nije – trebala biti svrha reagiranja

Piše: Neven Šantić

I čemu taj ton s visoka što već sugerira sam naslov (Gleda li gospodin Šantić Sušak iz šalice kave), a nastavlja se i dalje u samom tekstu (zaključci VMOCS o tome s čime je gospodin Šantić oduševljen u zelenoj strategiji, što misli o Sušaku i Delti i hoće li se šetati do ušća Rječine ili možda neće…).

Čovjek bi pomislio da trebam tražiti dozvolu od nadležnog vijeća mjesnog odbora želim li zucnuti o bilo kojem problemu ili ideji u nekom riječkom kvartu.

Neću šutjeti niti tražiti dozvolu da pišem o bilo čemu

No, neću šutjeti niti tražiti dozvolu da pišem o bilo čemu, jer, što god mislili članovi VMOCS-a, oni nemaju monopol na kvart u kojem žive, ni na razmišljanja o njemu ni na analizu zbivanja i planova u svojem i bilo kojem drugom riječkom kvartu u kontekstu cjeline grada.

Usput, već pet mjeseci čekam da mi iz jednog riječkom mjesnog odbora odgovore na jednostavno pitanje u njihovoj nadležnosti, a prije nekoliko godina razgovarajući s aktivistima jednog mjesnog odbora shvatio sam da ih mimo njihovih ne zanimaju nikakve tuđe ideje koliko god intrigantne bile. Toliko o demokratičnosti i otvorenosti na najnižoj razini lokalne samouprave.

Nadam se da članovi VMOCS ipak nisu takvi, i da su reagirali u dobroj namjeri i vjeri, iako kao što napisah njihovo reagiranje pati od viška brige za ”svoj teritorij” i manjak tolerancije za druge koji bi o „tom teritoriju” htjeli reći pokoju riječ.

Pretrgli se da bi pucali u – pogrešnu metu

Sada, konačno, o biti reagiranja. Članovi VMOCS pretrgli su se da bi pucali u – pogrešnu metu. Jer, govoreći o „zelenoj Delti” samo sam se naslonio na jednoglasno oduševljenje gradskih vijećnika na sjednici posvećenoj Strategiji zelene urbane obnove Grada Rijeke do 2030. godine.

Uzeo sam si za pravo da u uvodu teksta o problemima centra Sušaka sanjam zelenu Deltu nakon stogodišnje dominacije industrije na tom području. Dakle, dao sam podršku jednoj ideji i Gradskom vijeću da ustraje u realizaciji Strategije, posebno kada je Delta u pitanju. U čemu je moj grijeh?

Umjesto da, ako imaju nešto protiv, reagiraju na izvještaj sa sjednici Gradskog vijeća na kojem je jednoglasno prihvaćena spomenuta Strategija, koji je nekoliko dana upravo zbog intrigantnosti ozelenjavanja Rijeke bio najčitaniji tekst na Riportalu što inače rijetko uspijeva izvještajima sa sjednica političkih tijela, članovima VMOCS-a je bilo lakše očešati se o mene. Pa mi sasuti u lice brdo toga o čemu nisam pisao niti je bila tema teksta… riječki Waterfront, projekt novog UPOV-a (proćiščivač otpadnih voda) s bioplinskim postrojenjem, ViK i njegova direktora Andreja Marochinija, projekt Porto Baroš, Centar Sušaka pretvoren prestašnim planovima i raznim mijenjanjima u industrijsku zonu…

Smiješna balkanska teorija zavjere

Spominjanje svih tih projekata i prepreka „zelenoj i plavoj Delti od koje neće biti ništa” (kako smatraju u VMOCS) poslužilo je samo tome da se mene prikaže kao bedastog naivca koji se oduševljavam 3D skicama koje se neće realizirati, pa na taj način ispada da obmanjujem čitatelje i prodajem im maglu. Samo su još trebali napisati da to radim u nečijem interesu, pa bi ova smiješna balkanska teorija zavjere bila potpuna.

I da stvar bude još napetija, citirajući velike dijelove mog teksta članovi VMOCS „zaboravili su” citirati dvije kratke i bitne rečenice.

Zašto? Pa zato jer inače njihovo reagiranje ne bi imalo smisla.

Naime, govoreći o Strategiji zelene urbane obnove Grada Rijeke do 2030. godine, koja je, ponovit ću još jednom izazvala ne samo moje oduševljenje nego i oduševljenje gradskih vijećnika i brojnih čitatelja Riportala, napisao sam i sljedeće: „Dug je put do tog cilja. Treba mijenjati prostorni i Generalni urbanistički plan, donijeti akcijski plan i, uza sve to, nadati se da se neće odjednom pojaviti neki takozvani viši interesi i projekt pretvoriti u prah i pepeo”.

Prema tome, i ja sam, pušeći na hladno i sjećajući se nekadašnjih odbačenih projekata, skeptičan prema realizaciji cjelovitog projekta, ali mi entuzijazam gradskih vijećnika, koji su na ovom primjeru pokazali da se u ime boljitka grada mogu prevladati stranački partikularizmi, budi nadu da će projekt biti realiziran ako ne 2030. a ono neke druge godine, makar to bila i 2050. I pritom treba znati da nema prepreka, pa ni onih o kojima govore članovi VMOCS, koje se ne mogu premostiti ako bude političke volje da se realizira Strategija zelene urbane obnove Rijeke.

Pristup – “Pusti Gradsko vijeće, udari po Šantiću”

Stoga članove VMOCS upućujem da svoje primjedbe, žalce i žuč, ako imaju razloga za to, usmjere ka gradonačelniku i Gradskom vijeću jer zapravo, preko mojih leđa, polemiziraju s njima (a to se ne usude priznati).

O razlozima pristupa „pusti Gradsko vijeće, udari po Šantiću” ne želim ulaziti, niti me je briga. Svatko stoji iza svojih riječi, oni su mu najbolja osobna karta.

I još nešto.

Umjesto da u medijima i riječkoj javnosti traže saveznike za svoje ideje i zamisli, članovi VMOCS svojim pristupom kao da žele proizvesti neprijatelje. Netko im treba objasniti da tako neće daleko stići ni oni kao političari ni njihovi projekti.

Riječ je o političkom amaterizmu prvog reda kakvo ne zaslužuje djelovanje u vijećima mjesnih odbora kao najnižim, ali za život ljudi važnim, instancama lokalne i mjesne samouprave.

The post Neven Šantić: Dame i gospodine iz Vijeća Mjesnog odbora Centar-Sušak, pucate u pogrešnu metu appeared first on Riportal.