Na mrežnim stranicama Autotroleja može se naći i kratka ali sadržajna povijest poduzeća. Između ostalog, građani tu mogu saznati sve o počecima javnog gradskog prijevoza u Rijeci, kada su ukinuti tramvaji, uvedeni pa ukinuti trolejbusi, vrijeme uvođenja cvikalica, automatskog poništavanja karata, pokaznih karata, zona prijevoza…

Piše: Neven Šantić

Međutim, u tom enciklopedijski napisanom članku nedostaju dva bitna trenutka u razvoju Autotroleja. Točnije, oba su skrivena unutar priče o razvoju poduzeća, jer ne govore o pojedinačnim događajima vezanim za povijest ovog komunalnog prijevoznika nego o značaju razvoja Autotroleja u razvoju Rijeke.

Prvi nas podatak vraća u kolovoz 1969. godine kada su prestali prometovati za održavanje sve skuplji trolejbusi, a u Rijeku stiglo 12 novih autobusa. U ozračju uspjeha obnove voznog parka organiziran je defile novih autobusa što će od tada postati tradicija kada god Autrotrolej, s ili bez europskih fondova, nabavi nove autobuse.

Širenje Autotroleja

Širenje Autotroleja, s njegovim sve većim značajem za funkcioniranje grada, počelo je 1960-ih kada su se počela graditi nova riječka gradska stambena naselja (Donja i Gornja Vežica, Krimeja, Vojak, Turnić, Krnjevo, Kantrida…), a grad se nakon asfaltiranja brojnih lokalnih cesta sve snažnije povezivao i s prigradskim naseljima.

U Rijeci, Primorju i Gorskom kotaru bilo je početkom 1970-ih oko 100.000 zaposlenih i bez organiziranog prijevoza bilo je nemoguće zadovoljiti potrebe gospodarstva za radnom snagom, ali i potrebe građana da u vrijeme rasta standarda odlaze u trgovine mimo radnog vremena.

Drugi važan trenutak zbio se u lipnju 1975. godine kada su riječke gradske vlasti, da bi smanjile prometne gužve, razmatrale uvođenje besplatne voženje gradskim prijevozom. Autotrolej je dobio zadatak pripremiti studiju i financijsku konstrukciju projekta, a računalo se da će takvo financiranje javnog gradskog prijevoza biti moguće od novca kojeg kao mjesečnu naknadu za prijevoz ionako radnicima daju poduzeća.

Besplatni javni gradski prijevoz – nedosanjani san

Općina Rijeka, dakle današnji grad Rijeka i osam općina i gradova koji ga okružuju, u tom je trenutku na nešto više od 180.000 stanovnika imala 73.000 zaposlenih, što ju je činilo moćnim gradom u kojem se moglo razmatrati i takvo rješenje kao što je besplatni javni gradski prijevoz. Vjerovalo se usto da bi to mnoge od vlasnika 40.000 automobila u granicama Općine moglo potaknuti da se na posao voze autobusima i pridonesu manjoj zagušenosti gradskog prometa.

Naposljetku od te ideje nije bilo ništa. Kada je izračunano, a u tome je pomogla i studija Autotroleja, da bi besplatni gradski prijevoz iziskivao veći broj autobusa, a neki poremećaji na tržištu mogli ugroziti poslovanje poduzeća, pogotovo onih većih poput Luke ili Brodogradilišta 3. maj, i time dovesti u pitanje financiranje besplatnog prijevoza, od ideje se odustalo.

O besplatnom gradskom javnom prijevozu još se jednom u gradskim strukturama nakratko govorilo sredinom 1980-ih, kada je Općina Rijeka imala preko 200 tisuća stanovnika i 90 tisuća zaposlenih. Plan je odbačen iz sličnih razloga kao i deset godina prije. Ali je još jednom potvrđen veliki značaj tada moćnog Autotroleja za razvoj grada.

Nekad važna karika svih razvojnih projekcija

Na njega se računalo kao na važnu kariku svih razvojnih projekcija.

Uredno je svakog dana prevozio veliki broj ljudi a na autobuse, pogotovo na frekventnim gradskim linijama, čekalo se tek nekoliko minuta. Bio je to dokaz da se financijska moć nekog grada ogleda i u moći njegovog javnog prijevoznika.

No, cijela Primorsko-goranska županija danas ima oko 65, a Rijeka oko 48 tisuća zaposlenih. Premali je to broj potencijalnih putnika da bi gradski javni prijevoznik bez izdašne potpore ne prebogatog gradskog proračuna mogao održavati nekadašnje standarde javnog prijevoza.

Negativna spirala razvoja

S vremenom je počela djelovati negativna spirala razvoja poduzeća: da bi se opstalo s raspoloživim novcima, reduciraju se linije. Redukcija linija izaziva dodatno nezadovoljstvo putnika i njihovo traganje za alternativnim načinima prijevoza, to opet negativno utječe na pad prometa pa se linije ponovno reduciraju, i tako u krug.

A kada se tome još pridoda manjak vozača zbog nepoticajnih plaća, dugogodišnje zapostavljanje i neadekvatno rješavanje problema u poduzeću od strane vlasnika (gradova i općina) i dosadašnjih uprava – dobijemo današnju krizu u Autotroleju.

Iz koje neće biti lako izaći bez dugoročnih planova i ulaganja novca.

Ima li u gradskom proračunu, pored svih potreba, mjesta i za to?

Odluka je na gradonačelniku i gradskim vijećnicima.

The post Neven Šantić: Autotrolej je nekada bio moćno poduzeće u moćnom gradu. Sjećate li se ovoga? appeared first on Riportal.