Htio sam starom dati do znanja da više nisam klošarsko piskaralo koje pije po Kroli, Krivom putu, nego sam se, naglim uzdignućem na društvenoj ljestvici, po difoltu prebacio među gradsku elitu u Šeratonu. I Krleža je svojevremeno pio kavu i pisao u baru hotela Esplanade. Uspio sam u starom rasplamsati očinski ego. Karamarkovima me predstavio kao uspješnog, hrvatskog pisca. Kako je godilo slušati da te hvali vlastiti stari, ne sjećam se kad sam to zadnji put doživio. “Sigurno vam je u pisanju velika inspiracija vaš otac… Heroj Domovinskog rata. Evo, upravo nam je s uskrsnom čestitkom donio vijest o uskrsnuću šatora iz Savske”, lice Ane Karamarko ozarilo se dok je to izgovarala.

“Da, sve je dogovoreno. Ako pobijedi lijeva koalicija, istu večer postavljamo šator pred Sabor. Nećemo dopustit da komunjare opet preuzmu vlast u Hrvatskoj! Nisu moji suborci na frontu za to krv prolijevali…” “Kako ćete postavit šator pred Sabor kad je tamo sve puno policije? Nitko osim saborskih zastupnika ne smije prismrdit na Markov trg.” “Prismrdit će njima na Markovu trgu ponovo plin iz plinskih boca!” stari je kresnuo šibicom, pripalio duhan… Nova zgoda Nacionalne groupie

Nacionalna groupie: Povratak otpisanih šatoraša – Monitor.hr.