Rusko-ukrajinski rat za Europu zbog opskrbe plinom predstavlja akutni izazov, jer preko Ukrajine zemlje Europske unije dobivaju većinu ruskog plina.

Ukrajinska vojska dva tjedna nakon upada u Rusiju drži pod kontrolom više od tisuću četvornih kilometara područja u ruskoj oblasti Kursk. Osim toga, Ukrajinci sada i u Rusiji drže ključ europske opskrbe plinom.

Ruski gradić Sudža u kurskoj oblasti od velike je strateške važnosti, jer odande dospijeva ruski plin u Ukrajinu i dalje u europske zemlje.

Ukrajinci još od ranije nadziru opskrbu Europe ruskim plinom, stoga kontrola nad Sudžom ne znači nove geostrateške okolnosti. Međutim, borbe u tome području ukazuju na krhke temelje europske opskrbe plinom.

I Hrvatska je ovisna o ruskom plinu koji stiže preko Ukrajine

O plinu koji iz Sudže protječe prema Ukrajini ovisna je dijelom i Hrvatska, ali i Slovačka, Mađarska, Austrija i Italija.

Zasad su plinska postrojenja u Sudži netaknuta, a sve upućuje na to da su obje strane, Ukrajina i Rusija, zainteresirane da to tako i ostane.

>Kako Rusija izvozi plin u Europu preko Ukrajine i hoće tomu uskoro biti kraj?

Rusija preko Ukrajine izvozi oko 42 milijuna prostornih metara plina dnevno, što čini polovicu ruskog izvoza plina. Oko 45 milijuna prostornih metara plina Rusija izvozi putem plinovoda Turski tok. Izvoz plina Rusiji donosi oko šest milijardi eura godišnje.

Važno plinsko čvorište je i Njemačka

Veliki dio plina koji stiže iz Rusije u Europu prolazi i kroz Njemačku. Onamo dospijeva trima plinovodima. Jedan od njih je Sjeverni tok, s godišnjim kapacitetom od oko 55 milijardi prostornih metara.

Preko Ukrajine stiže spomenutih oko 42 milijuna dnevno, iako se procjenjuje da taj plinovod ima dvostruko veći kapacitet od Sjevernog toka.

Dio plina teče i preko Bjelorusije i Poljske, plinovodom Jamal kapaciteta 33 milijarde prostornih metara godišnje.

Polovicu plina koji stiže u Njemačku troši sama Njemačka, a druga polovica odlazi dalje u druge europske zemlje.

Ukrajina odugovlači s produljenjem ugovora o plinu

Ukrajina je najavila da ne želi produljiti ugovor o transferu plina koji istječe krajem godine i europske zemlje trenutačno poduzimaju napore da dotok plina ipak ne presuši.
Osim u Njemačku, plin iz Ukrajine stiže i do Slovačke, odakle jedan krak plinovoda ide prema Češkoj, a drugi prema Austriji.

>Starešina: Preuzme li Ukrajina nadzor nad Sudžom, mirovna faza može početi

Većina zemalja EU smanjila je svoju ovisnost o ruskom plinu zbog invazije na Ukrajinu. Bivši glavni primatelji plina preko Ukrajine su Austrija, Slovačka, Italija, Mađarska, Hrvatska, Slovenija i Moldavija. Austrija još uvijek većinu svog plina dobiva preko Ukrajine, dok su druge diversificirale svoje izvore i poduzele korake za smanjenje potražnje.

EU nastoji postupno omogućiti alternativne izvore opskrbe plinom

Europska komisija ranije ove godine rekla je da postoje alternativni izvori opskrbe. Austrija može uvoziti iz Italije i Njemačke. Mađarska se oslanja na ruski plin iz alternativne rute: plinovod Turski tok, a Slovenija plin dobiva iz Alžira i drugih izvora. Italija dobiva većinu plina rutom koja olakšava uvoz plina iz Azerbejdžana i iz Alžira.

Ukrajinsko otkazivanje ugovora, odnosno zatvaranje plinovoda kroz tu zemlju, najviše bi pogodilo Mađarsku i Slovačku. One su zatražile od Europske komisije da izvrši pritisak na Ukrajinu kako to ne bi učinila.

Zasad se ne nazire rješenje. Bruxelles se očito oslanja na alternativne izvore i na pretpostavku da se Ukrajina na kraju neće odlučiti na taj korak. Na kraju, ta prijetnja, izgleda, dobro je došla Europskoj komisiji da izvrši pritisak na Mađarsku i Slovačku kako bi popustile u drugim pitanjima.

Jednu od alternativa ruskom plinu predstavlja ukapljeni plin (LNG), koji se posebice u Hrvatskoj već godinama spominje kao moguće rješenje u opskrbi plinom. No, zasad na razini Europske unije nedostaje infrastruktura koja bi omogućavala da ukapljeni plin postane ozbiljno rješenje za energetske izazove.

Objava Na rusko-ukrajinskoj bojišnici odlučuje se i o opskrbi Europe plinom pojavila se prvi puta na narod.hr.