Malo što je izazvalo takve reakcije hrvatske javnosti kao što su privatne poruke koje su razmjenjivali sada glavni  državni odvjetnik Ivan Turudić i bivša gradonačelnica Knina Josipa Pleslić, tada još Rimac. Činjenica je da poruke koje su isplivale taman u vrijeme Turudićeve kandidature za šefa DORH-a otkrivaju određenu bliskost sa Josipom Rimac koja grca opterećena brojnim optužnicama, a to je dočekano “na nož” oporbenih stranaka od kojih su se neke odlučile i na javni prosvjed.

Tako su njihove poruke ovih dana bile najaktualnija tema svih medija i društvenih mreža, neke od njih su po gradovima osvanule kao grafiti, dijelovi poruka štampaju se na majicama, no njihovim sadržajem su se pozabavili i brojni eksperti koji su analizama pokušali otkriti je li odnos ovog javnog dvojca bio intiman, samo prijateljski ili se pak sve svodilo na Turudićevo pogodovanje bivšoj kninskoj gradonačelnici u njezinim sudskim procesima.

Ruku na srce, ponešto se raspravljalo i o (ne)zakonitosti objavljivanja privatnih poruka te o moralnom aspektu zadiranja u privatnost, no obzirom da su u pitanju javne osobe – ova je strana ostala nedorečena.

Stručnjakinja o zakonitosti javne objave privatnih poruka

Upravo o tome popričali smo sa ravnateljicom Instituta za Neuromarketing i stalnom sudskom vještakinjom za marketing i intelektualno vlasntištvo. Hedda Martina Šola koja je osim navedenoga i voditeljica znanstveno istraživačkog centra CARE pri Oxford Business College te docent na doktorskom studiju Oxford Business College, o cijeloj aferi kaže:

“Ne bih ulazila u meritum sadržaja poruka i analizu koliko su iste od opravdanog javnog interesa a koje bi eventualno moglo prevladati nad zaštitom privatnosti pojedinca (za to je ingerentan sud), no ovdje svakako možemo potaknuti moralne i etične implikacije koje proistječu iz objava takvih poruka u medijskom prostoru. Naime, do sada smo na Institutu za Neuromarketing imali nekoliko kompleksnih vještačenja koje su bile kazualni rezultat medijskih objava i iste su prouzročile dalekosežne negativne implikacije na poslovni i privatni život javnih osoba. Često zaboravljamo kako se brendiranje ne odnosi samo na brendiranje proizvoda i usluge na tržištu, već osobni brending koji je izuzetno važan i uključuje stvarne pojedince, što je posebice važno javnim osobama. Upravo na temelju rejtinga koje su izgradile kroz osobni brending, javne osobe više ili manje kotiraju u poslovnoj afirmaciji.”

“Posljedice mogu biti strašne”

Naša sugovornica dodaje da su slučajevi sa njezina Instituta na kojima su radili pokazali kako medijske objave koje zadiru u ljudsku privatnost, bez poštivanja načela smanjene objave količine podataka, mogu imati dalekosežne posljedice:

“Što je osoba poznatija, posljedice mogu biti dalekosežnije. Mi kao stalni sudski vještaci imamo veliku restrikciju u legislativi i ne smijemo javno isticati slučajeve na kojima smo radili, no generalno mogu apstrahirati kako uvijek stvari treba promatrati sa uzročno posljedičnog stajališta pojedinca. Ako govorimo o slučajevima koje smo vještačili na institutu, negativne implikacije zbog medijskih natpisa javnih osoba u javnosti su rezultirale velikim financijskim reperkusijama zbog otkazivanja velikog ili potpunog broja poslova (zbog pada rejtinga te osobe u javnosti), kauzalno narušenog zdravlja zbog proživljenog stresa i velikih zdravstvenih problema zbog nemoći uzdržavanja sebe i obitelji, te u konačnici do groznih oblika vršnjačkog nasilja gdje kolateralna žrtva cijelog procesa budu maloljetna djeca.”

Upozorenje medijima

Doc.dr.sc. Hedda Martina Šola upozorava da kod medijskih objava o javnim osobama, koliko god da su potrebne za informiranje javnosti, svakako treba voditi računa o primjeni načela smanjene količine podataka te objavljivati isključivo one podatake koji su apsolutno nužni u svrhu pravodobnog i potpunog izvještavanja javnosti, odnosno zaokruživanja medijske priče, što je u skladu i s preporukom nadležne Agencije za zaštitu osobnih podataka:

“Konkretno, imena i prezimena smjela bi se objaviti isključivo u onim slučajevima koji su nužni i razmjerni za zaštitu viših demokratskih vrijednosti, odnosno osobni podaci se ne smiju objavljivati u slučajevima kad ne postoji opravdana svrha i pravna osnova za njihovu objavu (npr. objava imena i prezimena djeteta ako se ugrožava dobrobit djeteta, objava imena i prezimena svjedoka u sudskim postupcima i sl.).

Stručnjakinja izjavama zatresla Sabor i svi su zanijemili: ‘Hrvati ne znaju za skrivenu opasnost’

Strušnjakinja Šola ukazuje i na pisane zakone koji idu u prilog njezinim riječima, pa je tako primjerice Zakonom o medijima (čl. 7. st. 1. NN br. 59/04, 84/11 i 81/13) propisano kako svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja dok osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani. Nadalje Čl. 8. propisano je da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na novinara ili informaciju.

Objava Mračna strana javnog objavljivanja poruka Rimac i Turudića: ‘Posljedice mogu biti stravične’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.