Iako je prvotno bilo zamišljeno da SDP uz potporu predsjednika Republike Zorana Milanovića na parlamentarne izbore izađe uz potporu deset stranaka, upravo se nakon Milanovićeve kandidature i angažmana na parlamentarnim izborima broj SDP-ovih partnera počeo osipati. Koaliciju su tako napustili IDS, Fokus i PGS te Radnička fronta čija šefica Katarina Peović ovih dana žestoko kritizira predsjednika Milanovića, a SDP-u je pak od ozbiljnijih partnera ostao tek Centar Ivice Puljka. Ostatak stranaka s kojima Milanović koalira zapravo su opcije koje ovise o svojim šefovima kao što je to primjerice slučaj sa Centrom Anke Mrak Taritaš ili pak strankom koju predvodi Dalija Orešković koja se u ovoj kampanji pokazala kao iznimno spretna pregovaračica.

Pregovore sa SDP-om okončala je i ekipa iz Možemo koju predvodi Sandra Benčić, u čijim je redovima donesena konačna odluka o samostalnom izlasku na izbore zbog koje u ovoj stranci posljednjih dana zadovoljno trljaju dlanovima.

Kako tvrde naši sugovornici iz Možemo, predsjednik Milanović posljednjih se dana nameće kao desni populist koji ne odbacuje mogućnost suradnje s Mostom, a to njihovoj stranci ostavlja ogroman prostor na ljevici, gdje Možemo ima mogućnost nametnuti se kao autonomna, lijeva stranka koja bi s parlamentarnih izbora mogla izaći kao jedan od pobjednika.

U Možemo oprezni prema SDP-u

Ne odbacuju u Možemo nakon izbora mogućnost suradnje sa SDP-om, međutim naglašavaju i kako ne namjeravaju surađivati sa Mostom, već će sve i da ostanu u oporbi nastaviti graditi svoju stranku i razvijati vlastite programe. ”Ako budemo u prilici sastavljati vlast nećemo odmah u startu odbaciti mogućnost suradnje sa SDP-om, ali mi na neke kompromise kao što je to suradnja s Mostom nećemo pristati jer bi to za našu stranku koja je u izgradnji bilo pogubno”, kaže naš sugovornik iz Možemo te dodaje da bi oni u koaliciji sa SDP-om koju predvodi Milanović puno više izgubili, nego što mogu dobiti samostalnim izlaskom na izbore iako u djelu javnosti pa i u djelu SDP-a vlada posve drugačije mišljenje.

Naime, SDP-ovci se i sada pozivaju na matematiku i preračunavanje mandata po D’Hontovoj metodi te kažu kako odvojenim izlaskom na birališta propada veći dio glasova na ljevici, s druge strane u Možemo drže kako će oni uspjeti obraniti svoj status na ljevici, ali i kako će uspjeti privući dio neodlučnih birača. U Možemo smatraju i kako je ova odluka koju su donijeli po njihovu stranku dugoročno isplativija, a sa SDP-om nisu uspjeli postići dogovor uz ostalo i zato što Peđa Grbin nije želio pristati na njihove uvjete.

Možemo je naime tražio četiri ulazna mjesta u četiri izborne jedinice u kojima su namjeravali surađivati sa SDP-om koji im je umjesto toga ponudio dva ulazna i dva rubna mjesta, što oni nisu mogli prihvatiti, i što bi se u konačnici moglo pokazati kao dobra odluka.

Imaju velike planove

Ova bi stranka mogla privući onaj dobar dio lijevih birača koji nisu skloni glasovati za SDP baš radi toga što iza njih stoji Milanović koji se tijekom mandata na Pantovčaku svojom politikom i retorikom uspio nametnuti kao svojevrsni vođa desnice. Ne treba od Možemo očekivati da ulaze u nepotrebne sukobe s Milanovićem, niti da se distanciraju od njega, ali za razliku od Milanovića koji na Plenkovića udara neumjesnom retorikom Možemo ide svojim puten i u kampanju ulazi s vrlo dobrom, pomno osmišljenom kampanjom koja ne djeluje stihijski kao što je to s Milanovićem slučaj. Ne čudi stoga da u ovoj stranci očekuju da će na parlamentarnim izborima osvojiti osjetno veći broj mandata od onoga što im sada predviđaju ankete.

Istini za volju Možemo u Zagrebu nema rezultata kojima bi se mogli busati u prsa tijekom kampanje, ali unatoč tome to su uspjeli zakamuflirati i na političkoj sceni nametnuti se kao nova opcija bez afera koja za razliku od SDP-a svoj pristup kampanji nije svela samo na rušenje HDZ-a, već se u ovoj borbi bore sa kakvim, takvim programom otvarajući teme koje su odavno u SDP-u pale u drugi plan, i teme koje Grbin nije u stanju atraktivno komunicirati. Ne samo da u Možemo imaju strategiju za izbore već je u dijelu ove stranke već razrađena strategija i za to da Benčić čiju premijersku kandidaturu više nitko ne spominje ipak dođe na poziciju predsjednice Vlade. Za realizaciju toga plana potrebno im je osvajanje minimalno 15 mandata na parlamentarnim izborima, što nakon predstavljanja listi ne zvuči kao nerealna opcija.

Tomašević otkrio što stvarno misli o Milanovićevim izjavama: ‘Nije tajna, od nečeg smo se ogradili’

Nakon toga moguće je da u pregovorima sa SDP-om upravo Možemo bude taj koji će diktirati pravila igre i koji će Grbinu postaviti uvjet da pristaju na suradnju, ali pod uvjetom da Benčić bude premijerka, pri čemu bi u SDP-u morali pristati na to da Milanović ipak ne bude njihov kandidat za predsjednika Vlade. Ukoliko o Možemo uistinu bude ovisila SDP-ova većina pristanak na taj scenarij nije nemoguć, objašnjavaju nam i u SDP-u u kojem gore od želje za dolaskom na vlast, što s Možemo nije slučaj. Njima je važno da se u što većem broju probiju do saborskih klupa, nemaju problem s ostankom u oporbi pa kao takvi ipak rasterećenije od SDP-a idu ka’ parlamentarnim izborima.

Objava Možemo ima plan za ‘micanje’ Milanovića: Ovako bi Sandra Benčić ipak mogla postati premijerka pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.