Hrvatska postaje sve privlačnija i poznatija u svijetu. Mnogi ističu njene prirodne ljepote, život s manje stresa i dobru geografsku i prometnu povezanost s većinom Europe kao njene glavne adute. No, to ne znači da u njoj nema problema. Dapače, ima ih, ali o njima stranci vrlo malo znaju. Stoga je novinar Goran Antonijević za portal Total Croatia News sumirao sve životne paradokse u Hrvatskoj kroz 10 dovitljivih, britkih, pa i pomalo ciničnih crtica, pokazavši time strancima na koji bi način trebali gledati Hrvatsku.

Počeo je od činjenice koja je najviše vezana za strance, a to je turizam. Naime, ova gospodarska djelatnost čini oko 20 posto domaćeg BDP-a, što u ekonomskom smislu nije preporučljivo. No, dok se istodobno trudimo privući sve više turista, lokalne zajednice zaustavljaju projekte koje bi narušile miran mediteranski način života. Žitelji Splita i Dubrovnika odavno se žale na gužve i ponašanja hordi turista. Ponekad se, tako, čini da bi Hrvati najradije da im turisti pošalju novac u koverti i da ostanu doma.

Često se voli naglašavati kako je Hrvatska zemlja s više 1000 otoka. S pravom na to trebamo biti ponosni, ali ako se pita ljude koji žive na tim otocima, u tome nema ništa dobro. Iseljavanje s otoka je konstanta, na mnogim naseljenim otocima nedostaje osnovnih sadržaja a raniji potezi vlasti nisu išli u korist rješavanja tog problema.

Reforme, reforme…

Govoreći o iseljavanju, ono je posebno vidljivo u proteklih 11 godina, odnosno otkako je Lijepa naša ušla u Europsku uniju. Iako je jedan od glavni slogana “Croatia – full of life” (Hrvatska puna života, op. prev.), ona to zapravo i nije. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, Hrvatska je pala na manje od četiri milijuna stanovnika, a procjene govore da će do kraja stoljeća ovim tempom iseljavanja izgubiti 30 posto populacije. U drugim zemljama to je znak za uzbunu, no u Hrvatskoj se to koristi samo za predizborne kampanje i najave reformi.

Kad smo već kod reformi, treba reći da Hrvatska ima 21 županiju, 128 gradova i 428 općina. Svaka od njih ima svoju birokraciju koja služi samo za premještanje novca kojeg im je država namijenila. Birokracijom su desetljećima dominirali papir, pečat i čekanje u redovima. Sad je sve zamijenjeno digitalnim verzijama iste stvari.

To je bila samo jedna od reformi kojima se zemlja nastojala izgurati iz krize, koja je, kaže stari vic, toliko dugo ovdje da je dobila državljanstvo. Hrvati su toliko zatrpani reformama da ih više ni ne doživljavaju. Obično su nametnute reforme zapravo reformiranje prethodnih reformi, koje još više kompliciraju postojeće stanje, pa nakon toga slijede nove reforme.

Uspješni u svemu, osim u brizi

Obično se iz toga rađaju poruke o boljem odnosu prema pojedinim stvarima ili dijelovima društva. Iako se Hrvatska može podičiti brojnim znanstvenicima, oni su svoja djela ostvarili u inozemstvu. Dovoljno je spomenuti da je Nikola Tesla rođen u Hrvatskoj. No, kao on nekad, hrvatski znanstvenici i danas svoje znanje i posao prenose u inozemstvo, kako bi ostvarili uspjeh u karijeri. Za to vrijeme, država je skresala sredstva za obrazovanje i znanost.

Ista je situacija i sa sportom. Iako mnogi stranci nisu čuli za Hrvatsku, čuli su za Gorana Ivaniševića, Janicu Kostelić, Dražena Petrovića ili Davora Šukera i Luku Modrića. S obzirom na velike sportske uspjehe, realno je očekivati da će cijela zemlja biti puna novih stadiona, dvorana, bazena i sportskih terena. No, u zemlji je izgrađena tek nekolicina pravih stadiona i sportskih dvorana koje su bile skupe i uglavnom zjape prazne. Većina škola nema adekvatne sportske terene, a brojni su sportski dužnosnici bili dio korupcijskih afera, čak su i osuđeni. “Hrvatska je domovina slučajnih sportskih uspjeha”, piše Antonijević.

Slično je i s vjerom. Većina stanovništva Hrvatske izjašnjava se katolicima. U savršenom svijetu, svi oni bi prihvatili učenja svoje vjere i ne bi kršili Božje zapovijedi. Poglavito se to odnosi na korupciju, lopovluk i netoleranciju. No, čini se da je Hrvatima važnije deklarativno se izjasniti katolicima, nego poštivati stvarni sustav vrijednosti.

Više nema razloga da ne vidimo novi stadion, ali znaju Hrvati s kime imaju posla

Mentalitet prošlih vremena

Možda se to veže uz paradokse o samoj državi. U Ustavu stoji da je Hrvatska nastala na volji hrvatskog naroda. On je na ove prostore stigao u sedmom stoljeću, a neovisnost je izborio tek u Domovinskom ratu. Otad su rasprodani gotovo svi najvažniji i najvrjedniji resursi, a taj proces traje i danas. Kako je nekoć Beograd naređivao Hrvatskoj, tako danas naređenja stižu iz Bruxellesa, ali ljudima to, očito, ne smeta.

Govoreći o Beogradu, odnosno životu u bivšoj državi, vrijedi reći kako ona zapravo nije bila komunistička, jer je vlast bila dosta blaža nego u, recimo, Sovjetskom Savezu. No, vladali su socijalisti. Nakon demokratskih promjena i uvođenja višestranačkog sustava, Hrvatska je utemeljena kao kapitalistička država sa slobodnim tržištem i privatnim vlasništvom kao temeljnim pravom. Demokracija postoji, ali Hrvati i dalje ističu pojedince, zbog čega se česte kritike vladajućih političara smatraju napadom na državu, kao što je to bilo u Jugoslaviji. No, mentalitet je ostao, jer političari i dalje eksploatiraju tu činjenicu, iako takvog zakona više nema.

HRVATSKI PARADOKS! Bijesni na Milanovića, a za iste stvari su pjevali i pljeskali Mesiću!

Objava Možda bi ovako stranci trebali gledati na Hrvatsku: ‘Pošaljite novac u kuverti i ostanite doma’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.