Metaverse nije mrtav. Njegov zli brat iz Mete možda jest…
Čini li se i vama ponekad da bi sve bilo bolje kada bi živjeli u virtualnom svijetu? Zar ne bi bilo sjajno ući u ormar kao ekipa u Narniji i samo prijeći u drugi svijet. Iako, ako se prisjetimo, ni tamo stvari nisu bile idealne.
Upravo toga, svjesna je Micaela Mantegna koja je na Danima komunikacija prezentirala svoje viđenje Metinog metaversea i metaversea općenito. Ali prvo, tko je Micaela?
Micaela Mantegna vodeći je stručnjak u nastajućem području politike videoigara, etičke umjetne inteligencije, XR-a i upravljanja metaverseom. Aktivistica na području promocije gaminga kao alata za društvene promjene, poznata kao “Abogamer”, članica je upravnog odbora Women In Games Argentina (WIGAr) te ambasadorica Women in Games International (WIGJ). Osnovala je Geekylegal, inicijativu za edukaciju o pravu i tehnološkoj politici objašnjenoj kroz prizmu popularne kulture, a za argentinsku vladu, napisala je poglavlje o etici i regulativi AI-ja za Nacionalni plan AI-ja Argentine.
Ovo je bio samo “kratak” uvod u njezin bogati životopis koji vjerujem da je bio sasvim dovoljan u oslikavanju koliki je Micaela autoritet za područje o kojem je pričala na Danima komunikacija…
Metaverse je s brendovima i slavnima poletio do sunca…
(Ako je kojim slučajem pojam metaverse spremljen u nekoj od ladica vaše memorije, a nju vam se trenutno ne da prekopavati, o metaversu se možete brzo i lako podsjetiti u našem članku iz 2021.)
Pojam “metaverse” prvi se put pojavio 1992. u knjizi Neala Stephensona “Snow Crush” u kojem ljudi dio života obitavaju u u 3D virtualnom svemiru i žive kroz svoje avatare.
Nakon gotovo tri desetljeća razvijanja metaverse svijeta, veliko uzbuđenje dogodilo se u listopadu 2021. kada je šesti najpoznatiji Mark na svijetu (prvi je Mark Hamill) objavio rebrending Facebooka u Meta Platforms. Ta je promjena aktivirala veliki tržišni interes za metaverseom, koji je ponajviše bio usmjeren na zgrtanje gomile novaca – u tom trenutku potencijalna vrijednost metaversa procijenjena je na 800 milijardi dolara.
Brandovi su, naravno, pohrlili u virtualni svijet. Sportski brendovi, pivari, čokolade, automobilska industrija, tehnološki giganti, brendovi visoke mode…
Naravno, otvorilo se i tržište nekretninama. Jer kako obitavati u virtualnom svijetu ako tamo ne postoji mjesto vaše osobne slobodice u kojem ćete odmoriti. Neki su išli toliko daleko da su nekretnine kupovali u blizini svojih idola pa tako na ovome svijetu postoji sretan susjed Snoop Dogga. Kućicu je platio suludih 450.000 dolara.
Srećom (ili ne?), u virtualnom svijetu svoje je mjesto našla i umjetnost. Sjeća li se tko Bored Apes NFT-jeva? A sjećate li se tko je kupio jedan rijetki primjerak Bored Apesa za više od milijun dolara? Ni manje ni više nego: Justin Bieber! Platio ih je 500 ethereuma, a tadašnji ekvivalent je iznosio 1.29 milijuna dolara. Njemu je platiti taj iznos za NFT bio kikiriki. Što je na kraju i postao! Manje-više.
Što je uopće NFT, tko na njemu zarađuje i što vas sprječava da učinite isto?
Micaela je mišljenja da je uloga NFT-ova mogla biti puno pozitivnija i produktivnija za metaverse. NFT je mogao utjecati na implementaciju slijeda dokaza koji prate povijest vlasništva ili podrijetla nekog predmeta ili umjetničkog djela (“chain of provenance”). Nažalost, zlatna groznica NFT-ova samo je otvorila vrata prevarama u metaversu (“rug pulls”).
…a onda se rastopio
No, nije to bilo sve što je negativno utjecalo na imidž i pozicioniranje metaverasea u kojem je cilj bilo stvaranje zajednica, a ne piramidalnih shema.
Milijuni američkih dolara uloženi su u metaverse, ali unatoč tome metaverse platforme je pratila preloša grafika i sučelje te kroničan nedostatak raznolikosti sadržaja.
Osjećaj usamljenosti u virtualnom svijetu dodatno je potvrđivala činjenica da je dnevni broj korisnika u poznatom metaverseu – Decentralandu, bio ravno 38.
Kada se tome pridoda da je Facebook rebrendingom u Metu pokušao preuzeti vlasništvo nad pojmom, budućnost metaversa odjednom više nije bila optimistična. Barem dok se njime nije počeo baviti Fortnite…
Kad uzde preuzme netko drugi
Fortnite, jedan od najpopularnijih igara zadnjeg desetljeća, ima pažnju više od 221 milijuna aktivnih igrača. Micaela ide toliko daleko i tvrdi da je pokretač igre Fortnitea od samog početka vidio potencijal metaversea i stoga se razvoju Fortnitea pristupilo iz perspektive platforme koju će biti lako uklopiti u metaverse, a ne obrnuto.
Smjer kreiranja sadržaja s namjerom i publikom na prvom mjestu uz razvoj generativnog AI-ja, otvorilo je vrata za novu budućnost metaversea. Odjednom su sudionicima na raspolaganje dane animacije, videa, 3D modeliranje, generiranje muzike… stigla je faza nove zlatne groznice koja bi ovog puta ipak mogla pomoći metaverseu jer ga ne zamjenjuje već služi kao tehnologija za kreiranje (boljeg i kreativnijeg) metaversa. I naravno, otvara mogućnost pokretanja prave metaverse ekonomije.
Nije Fortnite jedini uočio pravi potencijal rasta metaversa. Apple u njega ulazi kroz Apple Vision naočale. Iako pažljivo izbjegavaju upotrebu pojma metaverse, jasno je da je “spatial computing” (u prijevodu: prostorna računalna obrada) njihov korak prema ulasku u metaverse svijet.
Osim poteza najvećih tech giganata, važno je spomenuti i neke manje. Neal Stephenson, kovač samog pojma metaversea, osnovao je tvrtku Lamina1 koja se bavi kreiranjem layersa za “open Metaverse”. Njegova inicijativa potpuno je suprotna od onoga što je Zuckerberg htio napraviti, umjesto ograničenog tj. ekskluzivnog virtualnog prostora, njegov bi bio univerzalan i otvoren za sve.
Kako “uvesti red” u prostoru koji fizički ne postoji?
Sada kad se konačno o metaverseu može pričati kao društvu u nastajanju, pojavljuje se i potreba reguliranja metaversea jer iako je sloboda kretanja u metaverseu jasna, odgovornost za ponašanje svih aktera ipak bi trebala postojati.
Micaela se bavi upravo tim aspektom: odgovornošću u metaverseu. Kako bi postavili kriterije etičkog ponašanja i pravila, pokrenuto je više inicijativa.
Osnovana je XR Guild koju čini skupina savjesnih umjetnika, dizajnera, programera, istraživača, projektnih menadžera, pravnika i poslovnih ljudi posvećenih etičkom razvoju proširene stvarnosti, prostorne računalne obrade, web3, metaversea (i svih ostalih popularnih naziva koji se mogu pojaviti) za zajedničku korist čovječanstva.
Dodatno, angažiraju se i postojeće institucije, primjerice Svjetski ekonomski forum pokrenuo je savjetodavno tijelo Global Future Council na temu budućnosti u metaverseu. Sve ove inicijative žele osigurati virtualni prostor kako bi isti mogao biti na raspolaganju za sve i svakoga.
Nije sve samo zabava, razvija se i industrijski i javni metaverse
Uz odgovornost, pomak u interesu za metaverse, pokrenuo je i razvoj tzv. industrijskog metaversea. Deloitte definira industrijski metaverse kao sjedinjenje različitih pojedinačnih tehnologija koje, kada se koriste u kombinaciji, mogu stvoriti duboko uranjajuće iskustvo u trodimenzionalni virtualni ili virtualno/fizički industrijski prostor. Potencijal za ovaj segment posebno je naglašen kroz novonastalu potrebu i trend remote rada.
Konačno, tu je i javni segment metaversea koji su već prepoznale neke vlade i vladine institucije te pripremaju ili dorađuju strategije za iste. Primjer dobrog promišljanja stvaranja javnih digitalnih prostora za dobrobit društva su digitalne knjižnice kao centri pristupa znanju. Ili VR/AR muzeji.
Jedan od istaknutih primjera je Južna Koreja koja prednjači u razvoju strategije za uključivanje u metaverse. Grad Seoul je 2021. objavio da će uložiti cca 177 milijuna američkih dolara u gradnju metaverse platforme koja će služiti građanima za virtualni pristup javnim servisima.
Nisu javni servisi jedino područje interesa za države. Trgovina, turizam, razni drugi servisi, sve je moguće staviti na raspolaganje kroz metaverse, ističe Micaela. Dubai se do 2030. planira pozicionirati među top 10 metaverse ekonomija u svijetu, a do tada im je namjera otvoriti i 40.000 virtualnih poslova u metaverseu.
Možda najdirljiviji, a istovremeno apokaliptični primjer korištenja metaverse za opće dobro je Tuvalu, država u Polinezijskoj Oceaniji koja se prostire na 9 grebenskih i atolskih otoka. Uslijed klimatskih promjena kojima smo danas svjedoci, otocima prijeti potop. Kako bi sačuvali Tuvalu od nestanka, Simon Kofe, jedan od ministara države Tuvalu, najavio je očuvanje Tuvalu nasljeđa kroz kreiranje otoka blizanca u metaverseu.
Što je na kraju metaverse i koja mu je budućnost?
Čini se da ga i dalje nije jednostavno objasniti jer svatko ima neku svoju definiciju metaversea. Možda bi najjednostavnije bilo koristiti paralelu s internetom i opisati metaverse kao prelazak s 2D interneta na 3D internet. No, metaverse je zapravo daleko složeniji.
Micaela kaže kako bi metaverse bilo znatno bolje definirati kroz neprimjetne, postupne prijelaze u stupnjevima realnosti od fizičke realnosti, proširene stvarnosti (AR), miješane realnosti do virtualne stvarnosti (zaklanjanje osjetilne percepcije u svrhu stvaranja nove umjetne stvarnosti). Dodaje i da bi metaverse sada već trebao služiti kao nazivnik za virtualne svjetove, odnosno kao arhitektura koja je dizajnirana ili namijenjena za povezivanje različitih dijelova sustava, prostora ili elemenata kako bi se omogućila bolja komunikacija, integracija ili suradnja između njih.
To bi značilo da se metaverse sastoji od više manjih metaversea koji funkcioniraju na razini interoperabilnosti tj. sposobnosti različitih sustava, tehnologija ili organizacija da komuniciraju, razmjenjuju podatke ili rade zajedno na način koji omogućuje njihovu međusobnu integraciju i suradnju.
Osim definiranja, ključna se pitanja odnose i na upravljanje metaverseom te razradom modela prihoda jer iako je ideja metaversea bila omogućavanje potpune slobode korisnicima, istovremeno se sve u metaverseu pokušavalo monetizirati.
Stoga ne čude dileme: koji model upravljanja u Metaversu odabrati? Treba li metaverse biti centraliziran što se tiče upravljanja sadržajem i upotrebe prostora ili bi trebao biti decentraliziran kao u Web3 u kojem korisnici imaju pravo upravljanja i vlasništva nad svojom imovinom i podacima? Je li bolje primijeniti decentralizirani princip upravljanja ili nametanje provođenja propisa kao u centraliziranom sustavu?
Kakvi bi trebali biti modeli prihoda u metaverse ekonomiji: kroz pretplatu, prikupljanje podataka, tokenizaciju, te na koji način dijeliti prihode ako su oni rezultat rada kreatora sadržaja ili je prihod rezultat suradnje? Bi li metaverse trebao biti javno dobro pa stoga i na raspolaganju svima?
Postavlja se pitanje i hoće li Metaverse biti prostor nadzora u kojem vlada ponuda i potražnja temeljeno na principu oskudice kao što to funkcionira u fizičkom svijetu. Ili će to biti prostor obilja gdje nas ne ograničavaju fizičke granice i novac? Izbor modela funkcioniranja je zapravo na nama.
Tim dilemama tek smo zagrebali površinu, što je tek s nizom etičkih pitanja koje metaverse otvara: Koja je svrha metaversea koji stvaramo? Tko može primijeniti kontrolu u metaverseu? Kako metaverse može utjecati na naš okoliš, društvo i ljudska prava?
Iako su pitanja koja je Micaela ostavila za kraj vrlo ozbiljne, možda i tamne tematike, Micaela je svoje predavanje ipak završila u optimističnom tonu.
Možda je došlo vrijeme kada “Stjecanje bogatstva više nije pokretačka snaga u našim životima. Radimo kako bismo se poboljšali i unaprijedili ostatak čovječanstva.
Fanovi Star Treka lako će prepoznati tko je vlasnik ove izjave, ali za one kojima opsesija svemirom nije bila najkul priča, to je kapetan Jean-Luc Picard, iz serijala Star Trek: The Next Generation. A ja ću se nadovezati na kapetana i dodati: u metaverseu ili izvan njega, kako god vam više odgovaralo: “Live long and prosper.”
