Dolje, na drugom kraju Trešnjeve ulice, admiral Boom stajaše na gornjoj palubi svoje kuće, promatrajući kroz durbin dimnjačare kako skaču po krovovima.

– Ehej, ti tamo! – pozva admiral svoga slugu Binnaclea./- Komešanje s lijeve strane pramca. Osmotri, mornaru, i izvijesti što vidiš!/- Hotentoti, gospodine, reče Binnacle./- Spremaju se da nas napadnu, više nego sigurno./- Neka samo izvole! – rikne admiral./- Spremaj se za protunapad! Barutom po njima./- Razumijem, gospodine admirale, odgovori Binnacle oduševljeno, pa priđe brončanom topu smještenom na admiralovu krovu i poslije nekoliko trenutaka njegovi napori bijahu nagrađeni gromovitim treskom. (iz »Mary Poppins«, adaptacija Georgess McHargue prema romanu P. L. Travers)

Ulomak je ovo iz »Mary Poppins«, čija je filmska verzija ovih dana izazvala polemike. Britanski cenzori, naime, procijenili su da film sadrži »diskriminatorni jezik« te su podigli dobno ograničenje. Ovaj filmski naslov iz 1964. godine reklasificiran je s U, što znači univerzalno, u PG (Parental Guidance), što će reći uz roditeljski nadzor. Po njima je problematična riječ Hotentoti, pogrdni izraz koji su bijeli Europljani izvorno koristili za nomadske narode u južnoj Africi, a u »Mary Poppins« upotrebljava se za označavanje dimnjačara čađavih lica.

Podsjetimo, »Mary Poppins« je američki filmski mjuzikl snimljen prije 60 godina u režiji Roberta Stevensona s Julie Andrews i Dickom Van Dykeom u glavnim ulogama, realiziran u produkciji Walta Disneyja. Temelji se na seriji dječjih romana »Mary Poppins« australske spisateljice P. L. Travers, a naslovna protagonistica (čiji lik tumači Andrews) je magična dadilja koja prolazi kroz niz pustolovina u jednoj londonskoj obitelji početkom 20. stoljeća. Film je, unatoč tome što ga se autorica odrekla zbog po njezinom mišljenju loše glazbe i animacije, i usprkos tome što su mnogi ismijavali neuvjerljivi cockney dijalekt američkog glumca Dicka Van Dykea, doživio ogroman uspjeh. Ovaj Oscarima nagrađeni klasik za cijelu obitelj nosi važnu poruku za odrasle, a djeci uživanciju uz nezaboravnu Juliju Andrews u ulozi super dadilje. Sadržaj je sljedeći: Mali Jane i Michael žive u bogatoj obitelji u Londonu 1910. godine. Njihov otac (David Tomlinson) je ozbiljan bankar, radoholičar koji živi po strogo zacrtanim pravilima u kojima djeca predstavljaju prepreku njegovoj svakodnevnoj rutini. Njihova majka (Glynis Johns) većinu vremena provodi pokazujući se na raznim dobrotvornim događajima zapostavljajući djecu, baš kao i otac.

Ipak, kako ne bi ispalo da im uopće nije stalo do mališana, daju oglas tražeći savršenu dadilju. Doslovce s neba pada Mary, dadilja čarobnih moći koja nakon dugo vremena unosi radost u živote djece. Učenje uz zabavu i prije svega pjesmu uz pomoć prijatelja sličnih sposobnosti – Berta, užurbanog dimnjačara (Dick Van Dyke) oduševljava djecu, no ne i njihova oca kojem se dadiljine metode nimalo ne sviđaju. No, Mary mu uspijeva dati pokoju lekciju o očinstvu uvodeći ga u svoj svijet neobičnih, ekscentričnih likova nastojeći od njega napraviti boljeg čovjeka i prije svega uzornog oca.

Ovaj spoj klasičnog filma i animacije nominiran je za Oscara u čak 13 kategorija osvojivši zlatni kipić za najbolju žensku ulogu (Julie Andrews), specijalne efekte, montažu, glazbu i originalnu pjesmu. U filmu admiral Boom, susjed i mornarički veteran koji misli da još uvijek upravlja brodom, koristi riječ Hotentoti dvaput. Britanski odbor za klasifikaciju filmova (British Board of Film Classification, BBFC) priopćio je da je klasificirao film 1964. godine, a zatim ponovo za prikazivanje 2013. godine.

»Nedavno, film nam je ponovo poslan u veljači 2024. za još jedno ponovno prikazivanje u kinima, a mi smo ga reklasificirali kao PG zbog diskriminirajućeg jezika. Iako ‘Mary Poppins’ ima povijesni kontekst, upotreba diskriminatornog jezika nije osuđena i na kraju premašuje naše smjernice za prihvatljiv jezik na U. Stoga smo film PG klasificirali za diskriminatorni jezik«, objasnio je glasnogovornik.

Oksfordski rječnik kaže da se pojam Hotentoti općenito smatra i arhaičnim i uvredljivim. BBFC je izjavio da je njihovo istraživanje o rasizmu i diskriminaciji pokazalo da je ključna briga za ljude, posebno roditelje, s obzirom na »potencijal da se djeca izlažu diskriminatornom jeziku ili ponašanju koje mogu smatrati uznemirujućim ili ponovljenim bez realizacije potencijalnog prekršaja.«

Ovako sporni izraz objašnjava natuknica mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije:

»Hotentoti (prezrivi naziv prema nizozemski hottentots: mucavci, ograničeni; vlastiti naziv Khoikhoin: ljudi ljudi, pravi ljudi), potomci starosjedilačkih nomadskih stočara južne i jugozapadne Afrike (Namibija, Bocvana, Južnoafrička Republika); oko 20.000 pripadnika (prema drugim procjenama do 100.000). Govore hotentotskim jezicima (kojsanski jezici). Plemenske skupine ili klanovi označuju se imenima (Nama, Korana, Kvadi, Gona i dr.) kojima se ujedno označuju i njihovi idiomi. Polovicom XVII. stoljeća, u doba dolaska prvih europskih doseljenika, naseljivali su područje oko Rta dobre nade i širi obalni pojas južne i jugozapadne Afrike. Osnovna jedinica društva bio je egzogamni patrilinearni klan. Postupno su potisnuti u udaljenija i suša područja, a njihov se broj znatno smanjio (epidemije, miješanje s drugim stanovništvom i dr.). Pod pritiskom bantuskih Ngunija i Sotoa, koji su im otimali žene i stoku, mnogi su Hotentoti postali sluge Bura i pomogli im da potisnu Bušmane. Zajednički život Hotentota i Bura doveo je do miješanja. Iz straha od toga miješanja bijelci su početkom stoljeća uveli prve mjere aparthejda. Tradicionalni se način života Hotentota održao samo u rezervatima u Južnoafričkoj Republici i Namibiji.«

Prije nekoliko godina vodila se slična rasprava oko Marka Twaina. Profesor Alan Gribben sa Sveučilišta Auburn u Montgomeryju odlučio je, naime, ponovo objaviti Twainov roman »Pustolovine Huckleberryja Finna«, s time da je u novoj verziji književnoga klasika iz 19. stoljeća riječ »nigger« (crnac) trebala biti zamijenjena s riječju »slave« (rob). Premda je u Twainovo vrijeme »nigger« bio bez rasističkih konotacija, koje je dobio tek u 20. stoljeću, uvredljivog »niggera« spomenuti profesor želio je zamijeniti politički korektnijim robom. U Twainovom romanu »nigger« se pojavljuje čak 219 puta, a upravo zbog toga izraza knjiga je izbačena s popisa obvezne literature, kao i zbog opisa i karakterizacije američkih Indijanaca.

Prilikom obilježavanja 70. godišnjice tiskanja knjige o Pipi Dugoj Čarapi švedske književnice Astrid Lindgren, objavljeno je i novo izdanje o avanturama Pipi Duge Čarape, koje je ponešto izmijenjeno u odnosu na original, budući da jedan od likova, kralj Efraim, više nije »kralj crnaca«. U originalnoj priči, naime, otac Pipi Duge Čarape živi u Južnim morima, gdje je »crnački kralj«, što je referenca koja se posljednjih godina kritizira kao rasistička. U politički korektnijem najnovijem izdanju knjige Pipin otac je samo »kralj Južnih mora«.

Ovu promjenu obznanila je Karin Nyman, kći Astrid Lindgren, koja s ostalim članovima obitelji ima izdavačka prava na njena djela. Kako je objasnila, izraz »negro« (crn) je uvredljiv i zato ga ne mogu zadržati u knjigama o Pipi Dugoj Čarapi. U originalnoj verziji te u francuskom i engleskom prijevodu se za sintagmu »kralj crnaca« (Roi des Negres i Negro King) koristi riječ koja se odnosi na ljude tamne puti, ali koja može imati i pejorativno značenje. Zbog toga se posljednjih godina u mnogim zemljama otvorila polemika i procijenjeno je da takav opis lika ima odlike rasizma. U njemačkom izdanju sintagma »crnački kralj« odavno je promijenjena u »kralj Južnih mora«. Izraz »negro« sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća imao je status prihvatljivoga i nije se koristio pejorativno, kao primjerice »nigger«. Čak su i nasljednici Astrid Lindgren izjavili da promjena poštuje duh autorice koja nikoga nije željela uvrijediti te je i sama 1970. godine izjavila da je termin »crnci« anakron.

Objava Mary Poppins na udaru zbog diskriminatornog jezika pojavila se prvi puta na Novi list.