Prema novom Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada, svi oni koji budu željeli stan iznajmljivati turistima morat će sakupiti potpise čak 80 posto suvlasnika stanova u zgradi, među kojima obavezno samih neposrednih susjeda.

Jasno je da će malotko ubuduće kod kategorizacije moći priložiti potrebne suglasnosti, a odredba iznajmljivače stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na primjerice liječničke ordinacije ili druge poslovne prostore u zgradama.

Najava je na noge digla iznajmljivače koji su se samoinicijativno udružili u građansku inicijativu za »spas« iznajmljivanja u zgradama, a koji ukazuju na niz nelogičnosti i problematičnih situacija koje takve zabrane mogu donijeti.

Tipičan primjer

– Kao tipičan primjer iznajmljivača, a o kakvim se ne govori, mogu navesti samohranu majku s dvoje djece koja živi u Crikvenici. Stan u kojem živi je kategorizirala kao apartman i u dva mjeseca, za vrijeme školskih praznika, odlazi s dvojicom sinova živjeti kod svoje majke i oca kako bi iznajmljivanjem popunila kućni budžet.

Bez toga ova samohrana majka i njezina obitelj neće imati nikakve šanse za egzistenciju u ovoj zemlji.

Javljaju nam s ljudi pod stresom i na rubu suza koje se naziva »rentijerima« i okrivljuje za sve negativno u našem društvu. Isto tako, imate ljude koji su digli kredit kako bi riješili imovinsko-pravne poslove oko stana i imali čisto vlasništvo nad njim.

Taj stan sada iznajmljuju turistima i sav prihod im ide na otplatu kredita. I sulude su tvrdnje o 40.000 eura zarade na jednom apartmanu u nekoj zgradi kako se to plasira u medijima.

Takav jedan prosječan apartman je popunjen oko 100 dana godišnje, od čega je prihod oko 10.000 eura. I od toga se plaćaju režije, paušal, svake godine treba nešto obnoviti, kaže Vedran Tomić, inicijator građanske inicijative Spasimo male obiteljske iznajmljivače ocjenjujući da će činjenica da je država neselektivno »đonom« krenula na iznajmljivanje najveće probleme donijeti najmanjima.

Činjenica je da smještaj u domaćinstvu čini daleko najveći udio kreveta u hrvatskom turizmu te »pogonjen« nevjerojatnim raubanjem obale i nekretninskim biznisom te prodajom stanova u pravilu strancima, broj kreveta jako raste. Međutim, bez obzira na ovu masovnost, iznajmljivači su praktički najslabija strana u cijeloj priči. Ovu je građansku inicijativu, kao i peticiju koju se može potpisati, ovaj iznajmljivač iz Rijeke pokrenuo upravo da bi ukazao na ono što očekuje one najslabije.

– Mi smo građanska inicijativa Spasimo male obiteljske iznajmljivače koja okuplja male iznajmljivače apartmana u stambenim zgradama. Mi nismo nikakvi »rentijeri«, već obični mali obiteljski iznajmljivači koji se svojim radom bore za ostanak i opstanak u svojoj zemlji.

Inicijativa okuplja tridesetak ljudi raznih zanimanja i profila u većim i manjim gradovima od Dunava do Dubrovnika, od kojih gotovo svi, uostalom kao i ogromna većina iznajmljivača, imaju samo jedan apartman u zgradi.

Većina apartmana u zgradama nisu u rukama bogatih investitora, već se radi o nasljedstvu kojim hrvatske obitelji pokušavaju popuniti skromni kućni budžet u uvjetima ogromnih poskupljenja i inflacije.

Mi iznajmljivači u zgradama smo isto domaćini koji dočekuju goste, komuniciraju i brinu se o ispunjavanju njihovih želja i potreba, čiste i održavaju apartman baš kao i oni u privatnim kućama. A koji neće morati tražiti suglasnost susjeda.

Zalažemo se za bespogovorno poštovanje kućnog reda i drakonske kazne kako gostima, tako i iznajmljivačima koji ga ne poštuju, ali to se ne može riješiti na način da se zabranjuje rad.

U konačnici zašto se a priori podrazumijeva da su turisti oni koji rade nered?! Istina je da velika većina iznajmljivača nikad nije dobila pritužbu od suvlasnika stanova u zgradama. Stoga ne znamo zašto smo izloženi orkestriranim napadima sa svih strana kao uvjerljivo najmanji i najslabiji sudionici u podjeli turističkog kolača, rezolutan je Tomić.

Govoreći o nelogičnostima koje nosi nova porezna i zakonodavna reforma, istaknuo je da nije jasno zašto se zgrade želi »očistiti« od turista i time se iznajmljivanje diskriminira u odnosu na brojne poslovne prostore, ordinacije i slično u koje svakodnevno dolaze nepoznati i to nije problem.

Prodaja djedovine

– Ovim mjerama se neće riješiti pitanje apartmanizacije, ni pitanje priuštivog stanovanja. Rješenje za apartmanizaciju su prostorni planovi, a ne ovakvo jednokratno »gašenje vatre«. Dok god se tu nešto ne promijeni, i dalje ćemo imati ogromnu gradnju novih zgrada sa stanovima koje a priori kupuju stranci jer naši ljudi za njih nemaju novca. S druge strane, mi smo u postojećim zgradama, i iznajmljivači koji imaju po jedan, dva apratmana u zgradi, su lokalci, žive u tom mjestu i to je dio rješenja da ih se u tom mjestu i zadrži, dodaje.

Ovo, reći će, nije reforma koja će pomoći malom čovjeku, već će samo potaknuti one koji rentaju stan od »nonića« da prodaju svoju djedovinu.

U gradovima kao što su Zagreb ili Rijeka može se računati da će iznajmljivač uspjeti svoj stan dati u dugoročan najam, međutim, u jednoj Crikvenici ili Malinskoj je iluzorno očekivati da će stanovi naći podstanare jer potražnje jednostavno nema.

Samim time, vlasnici koji imaju jedan stan, vrlo će vjerojatno početi razmišljati o prodaji. Reći će kako su to stanovi na atraktivnim lokacijama, obnovljeni jer su bili uređeni za turiste, tako da ponovo hrvatski građanin s hrvatskom plaćom neće moći kupiti tu nekretninu. I opet će kupovati stranci.

Dakle, samo će se povećati ponuda nekretnina, a s obzirom na potražnju, za sada ozbiljnijeg pada cijena nema na vidiku. Posebno u primorskim mjestima i uz pumpanje cijena koje traje godinama. Ne samo zbog turista, već jer su nekretnine jako dobar način zarade, počevši od investitora, preko agencija za promet nekretnina do kupaca koji u njima štede uz znatan prinos. Iznajmljivači ističu da se ujedno može očekivati i povećanje sive zone, takozvanog nekomercijalnog smještaja koji je već sada velik problem u mnogim destinacijama.

Neka i poreza

Na prozivke da se iznajmljivanjem stanova turistima ugrožava ustavno pravo na miran život, Tomić je odgovorio da je ono jednako jako kao i pravo ljudi na rad, dok je na kritike da je iznajmljivanje porezna oaza, istaknuo da se slaže da se iznajmljivanje jače oporezuje.

– Mi se slažemo s time, samo da nam se pusti da radimo. Dapače, neka nas oporezuju s 13 posto kao hotelijere, iznajmljivačima koji imaju najmanje prihode će to ispasti i jeftinije. Šokirale su nas i neke najave da će se odredba o 80 posto skupljenih potpisa odnositi i na postojeća rješenja, o čemu se počelo pričati.

Nadam se da će to ostati samo na pričama, iako, pitanje je što će biti kod neke buduće rekategorizacije.

Činjenica je da gotovo nitko neće moći sakupiti 80 posto suglasnosti suvlasnika stanova u zgradi. Stoga će naš zahtjev biti da se ta odredba odnosi isključivo i samo na stanove u zgradama koji se kategoriziraju prvi put, apostorfirao je nositelj ove građanske inicijative.

– Riječ je o potpuno antisocijalnoj mjeri. U konačnici sprečava se ulazak malim iznajmljivačima u turistički biznis, dok će veliki igrači za ulaganja veća od 3 milijuna eura biti oslobođeni plaćanja poreza na dobit. Dakle, ide se u korist jakih hotelijera. Iznajmljivači su pojedinci, i naša najveća snaga je da smo glasači, vjerujem da barem to nešto znači, zaključio je naš sugovornik.

Objava Mali iznajmljivači: “Država je krenula đonom na nas, mi se samo borimo za opstanak u svojoj zemlji” pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak