S Robertom Prosinečkim je u briljirao u redovima Crvene zvezde i osvojio Kup prvaka, a kasnije je isto radio i sa Zvonimirom Bobanom u dresu Milana. Dejan Savićević jedan je od najboljih igrača s prostora bivše Jugoslavije. Vrhunski tehničar i golgeter imao je impresivnu karijeru.

U razgovoru za Mondo je svojevremeno pričao o svojim najboljim suigračima. Među njima je bio i Siniša Mihajlović: “Čak sam mislio da se u jednom trenutku izliječio, počeo je voditi utakmice, vidio sam da mu je počela rasti kosa i brada. A onda šok. Slušao sam Bininu izjavu na komemoraciji, kaže ‘za herojima se ne plače’. Nisam mogao, plakao sam. Bio sam u Kataru kad se to dogodilo, ušao sam u sobu i plakao kao dijete. Nogometne kvalitete na stranu. Slobodnjaci, lijeva noga, to me ne zanima. Miha je prije svega bio dobar i human čovjek. Osobno znam kome je i na koji način pomogao. I to je ono što me najviše boli. Zašto on? Zato sam i plakao. Ne zbog igračaka, nego zbog ljudskih kvaliteta.”

Iz razdoblja u Milanu kao najdražeg spominje Zvonu Bobana: “Za Zvonu me vežu mnoge lijepe uspomene. Stigao je u Italiju godinu dana prije mene, bio je na posudbi u Bariju i vratio se baš na vrijeme da me pričeka i pomogne mi u prvim danima kada sam potpisao za Milan. Prevodio mi je dok nisam naučio talijanski jezik.”

Svađa s legendom

Zatim se sjetio anegdote: “Sjećam se jedne žestoke svađe s Capellom, pozvao nas je prije treninga na centar igrališta i rekao Bobanu da me pita jesam li stvarno dao intervju za talijanske novine. Rekao sam ‘da’, toliko sam razumio. Onda je počeo vikati, odakle ja imam pravo o tome pričati, da to ne može tako… Rekao sam Bobanu, zvoni, pitaj njega ima li mi što konkretno reći, ja nemam. zainteresiran za ovo’. Mahnuo sam rukom, okrenuo se i otišao igrati ševu. Naravno, bila je i poplava psovki koje Zvone nije smio prevesti. Preodgajati me s 26 godina, bilo bi previše.”

Dotaknuo se i SP 1990. gdje se navodno sukobio s Ivicom Osimom: “Ovo je najbolji odgovor svima koji misle da je moj sukob s Osimom i moja želja za igrom bio izraz nepoštovanja prema Papetu Sušiću. Ako ga stavljam u TOP 11, to znači da ga jako cijenim i smatram njega najboljeg igrača sa ovih prostora, ali ja sam u tom trenutku bio bolji od njega. Na Svjetskom prvenstvu u Italiji on je imao 35, a ja 24 godine.”

“Oprostio sam Osimu i pokajao se zbog toga. Bato Bulatović me nagovorio da odemo zajedno na večeru nakon finala Kupa prvaka u Ateni, on je tada vodio Panathinaikos, dao sam i njegovom sinu dres i uspostavili smo maksimalno korektan odnos, a onda mi se smučio kad je rekao da ga je Arkan pritiskao da tjerajte me u reprezentaciju. To je najveća glupost koju sam čuo u životu i ne mogu si oprostiti što sam poslušao Batinu molbu.”

Stiglo je objašnjenje

Za kraj je objasnio zašto je nosio 19. na prvenstvu u Italiji: “Piksi je nosio desetku, Pape osam, nudili su mi neke druge brojeve, ali sam se odlučio za 19. Taj broj je na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. nosio Vaha Halilhodžić, kojeg sam volio kao igrača i bio mi svojevrsni uzor. Za mene na početku karijere. Šteta te šanse protiv Argentine lopta mi je nezgodno odskočila.”

“Baš sam prije par dana našao snimku iza gola, poslao sam Piksiju na telefon, lijepo je to vidjeti odbila se. Nemoguće da iz te pozicije, s pet metara, šutiram preko gola. Pali smo na penale i ma šta, svi se sjećaju promašaja Stojkovića, Brnovića i Hadžibegića, a nitko se ne sjeća mene i Prosinečkog koji smo zabili.”

Legendarni Hrvat skončao je tužno u bijedi, a tražio je na sprovodu jugoslavensku himnu

Objava Legenda Jugoslavije o Hrvatima i incidentu: ‘Sve sam mu oprostio, a onda je spomenuo Arkana’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.