Svake godine oko „Oluje“, Vukovara ili kakvog većeg Thompsonovog koncerta, slušamo političare kako osuđuju incidente i ekscese koji se tiču pozdrava „Za dom – spremni“, HOS-ovih obilježja ili pak ustaških znakovlja. Uz medije, naravno, tu su najglasniji političari iz dvije hrvatske parlamentarne stranke – SDP-a i Možemo. Koliko vrijedi riječ Grbina i Bauka ili Tomaševića i Benčić ako su oni sami simpatizeri jednog drugog totalitarnog režima? Čarobnom riječju „antifašizam“ svoju sklonost diktatoru Titu i komunističkoj Jugoslaviji pokušavaju ugurati u okvir 21. stoljeća i parlamentarne demokracije. Međutim, njihove aktivnosti i izjave svjedoče nam kako ne uspijevaju. Dvije najsnažnije lijeve političke opcije u Hrvatskoj otvoreno časte i javno se ponose partizanskom zločinačkom vojskom i zvijezdom petokrakom koja je Hrvatima donijela najviše zla u 20. stoljeću.

> Maceljska šuma ili Titovo lovište: Najveće masovno stratište u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata

Prizor iz 2017. godine: Benčić pod sovjetskim zastavama daje izjave o antifašizmu

Udruga U ime obitelji je 2017. upozorila na porast komunističkog ekstremizma u Hrvatskoj. Informirane su sve europske institucije i Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava. Povod ovom potezu bila je aktualna situacija oko promjene imena Trga maršala Tita u Zagrebu. Tada još u oporbi, političari koji će postati okosnicom stranke Možemo i njima pridružene civilne udruge najavile su prosvjed za 22. lipanj te godine. Skup pod nazivom „Trg je naš“ bio je obilježen nevjerojatnim prizorima. Sandra Benčić davala je izjave za medije, a iza nje vijorile su se sovjetske i jugoslavenske zastave. Okupljeni su nosili znakovlje JNA i partizana. Prisutan je bio i Milorad Pupovac, jedna od glavnih figura neojugoslavenstva u Hrvatskoj.

> Kod Siska obilježen Dan antifašističke borbe; Milanović hvalio Tuđmana, Grlić Radman izviždan 

Sedam godina kasnije, neokomunizam u Hrvatskoj nije ništa oslabio. Upravo suprotno. Od promjene imena najljepšeg zagrebačkog trga do danas, SDP i Možemo i dalje nesmanjenom žestinom veći dio hrvatskog naroda redovito optužuju za neoustaštvo i „dovode u red“, vode borbe s ustaškim vjetrenjačama i upozoravaju javnost kako Hrvatska počiva na „antifašizmu“, vrlo često uopće ne spominjući Domovinski rat i hrvatske branitelje koji su nasuprot tom jugoslavenskom antifašizmu stvorili neovisnu Republiku Hrvatsku.

> Novinarka tužila UiO: Hasanbegović svjedočio o hrvatskim zastavama

Možemo: Nova ljevica, Rada Borić, Vilim Matula…

Prvo ćemo obraditi stranku Možemo koja je u svom neokomunizmu uspjela nadmašiti i SDP, stranku koja je ponosni nasljednik i pravni sljednik Saveza komunista Hrvatske. Stranka je nastala iz jezgre ljudi koji su iznikli iz civilnih udruga koje su tada plaćali, a to čine i danas, porezni obveznici. Sandra Benčić potekla je iz Centra za mirovne studije. Tomislav Tomašević stasao je u Zelenoj akciji u kojoj je držao predavanja o ljudskoj sreći na komunističkoj Kubi. Bio je i predsjednik Instituta za političku ekologiju (nije pravi institut).

Jedan od radikalnijih elemenata stranke je Rada Borić, feministica iz Centra za ženske studije, ujedno i gorljiva odvjetnica Josipa Broza Tita na sjednici Odbora za imenovanje ulica i trgova na kojoj je povjesničar i političar Zlatko Hasanbegović donio odluku o promjeni imena Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske. Borić pohodi razne partizanske obljetnice, primjerice na Petrovoj gori gdje je održala vatren partizanski govor s visoko podignutom šakom, istovremeno slaveći partizansku hrabrost i obećavajući sigurnost seksualnim manjinama u Hrvatskoj.

> Radu Borić srce boli kad vidi mlade u crkvi: Moramo ih obrazovati

Manje eksponiran u javnosti, ali itekako važan za imidž stranke Možemo je glumac Vilim Matula. Svoju ljubav prema Titu i jugoslavenskom komunizmu nikad nije skrivao. Bio je i član Saveza komunista Hrvatska i delegat posljednjeg Centralnog komiteta Saveza komunista. Svojoj crvenoj političkoj boji nakon 1990. dodao je dugine i zelenu boju.

Platformi Možemo je prije sedam godina, a što nam savršeno ocrtava što je Možemo, pristupila stranka „Nova ljevica“. Logo stranke ima obrise petokrake. Osnivač i prvi predsjednik bio je Dragan Markovina, povjesničar koji se naziva Jugoslavenom. Hrvatska mu ništa ne znači i voli gledati Hrvate kako gube u sportu. Posebno ga nervira hrvatska himna. To su sve njegove riječi! Uz njega, stranku je osnivao i Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH i poklonik komunističkog diktatora Tita. Uz njih dvojicu, ističe se i Vesna Teršelič, voditeljica udruge Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. Ta udruga ima zadatak bratski pomiriti narode u regionu i „pravedno“ raspodijeliti krivicu za „rat devedesetih“.

> Hrvoje Klasić i Dragan Markovina u Beogradu na osnivanju Regionalne antifašističke platforme

Možemo i Trnjanski kresovi

U modernoj Republici Hrvatskoj nekoliko je velikih državnih praznika oko kojeg se okuplja čitav hrvatski narod. „Oluja“, Vukovar i Dan državnosti tri su praznika koji stranci Možemo gotovo ništa ne predstavljaju. Zaključujemo to zbog njihove odsutnosti u Kninu i Vukovaru. U slučaju da tamo i odu, odlaze iz protokolarnih dužnosti ili kako bi poslali svoju poruku o miru ili se poklonili „svim žrtvama“.

Naprimjer, Tomašević je ove godine bio u Kninu kao gradonačelnik Zagreba. Sandra Benčić je otišla u Vukovar gdje je bacila „venac“ za sve žrtve rata. Zanimljivo, vijenac nije položila na grob Blage Zadra i Marka Babića, neizostavno mjesto gdje se simbolično odaje počast svim braniteljima Vukovara. Možda je njihov krimen taj što su napravili prometni kolaps na Trpinjskoj cesti i Titov oklop transformirali u krušne peći?

Možemovci se ne osjećaju doma niti u Vukovaru niti u Kninu. Kao kod kuće osjećaju se na Petrovoj gori, u Kumrovcu, po šumama i gorama, te na savskom nasipu. Ondje Tomašević kao gradonačelnik Zagreba svake godine potpuno ekološki neosviješteno pali krijesove u čast partizanima koji su 8. svibnja 1945. okupirali Zagreb.

> Jugoslavenska zastava na Trnjanskim kresovima: Tko je odgovoran i kolike su kazne?

Često možemo čuti riječ “dernek” kada se piše o Thompsonovom koncertu ili bilo kakvoj proslavi hrvatske pobjede iz Domovinskog rata. Što su onda Trnjanski kresovi? Kako opisati sljedeći prizor: limenke pive, veganski burgeri i marihuana pod LGBT i jugoslavenskom zastavom? Naravno, uz glazbene taktove lezbijskih zborova koji pjevaju partizanske pjesme. Tu je i Mile Kekin, suprug predsjednice Nove ljevice Ivane, koji se uvijek svojim glazbenim talentom i milim glasom pridruži neokomunističkim slavljima.

SDP – stranka koja i dalje nosi ime ‘Partija’

Pored Možemo, SDP-ovci izgledaju kao umjereni komunisti. Štoviše, Možemo je i nastao kao rezultat bezidejnosti i postupnog odumiranja SDP-a. Plenković je osvojio svoj treći mandat, a SDP se i dalje bori s kadrom i pokušava naći predsjednika koji ima nešto za ponuditi osim pred medijima optuživati HDZ i kada padne tuča negdje u Hrvatskoj. Od politike i vrijednosti, uvjetno rečeno vrijednosti, SDP je najvjerniji „antifašizmu“ i Titu.

> Tko će naslijediti Grbina? Jakšić tvrdi da SDP ima puno većih problema od toga

Kao i Možemo, ažurirali su stranku s duginim bojama osnovavši „Queer forum“, a zelene politike nisu toliko izražene kao kod mlađeg brata. Uvjetno rečeno zelene politike. Stranka koja se nikada nije odrekla svoje komunističke prošlosti u najtežim je danima otkako se protivila samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Stranka koja i dalje nosi ime Partija, tako odašiljući poruku kako s komunizmom nisu i neće raskrstiti, sve dublje tone u političku irelevantnost.

> Šarić: Na čelu Partije trebala bi biti žena! Dosta je patrijarhata u stranci koja ima Forum žena!

Omiljeno mjesto SDP-ovaca je šuma Brezovica

Možemo ima Trnjanske kresove, Pupovac Srb, a najdraže mjesto naše još živuće, ali umiruće Partije jest šuma Brezovica. Svake godine, na dan koji je i državni praznik – „Dan antifašističke borbe“, 22. lipnja gradonačelnica Siska iz redova SDP-a Kristina Ikić Baniček kao da zaboravi u kojem je stoljeću. I predsjednik Zoran Milanović, za kojeg Partija više ne zna je li njihov ili nije, u Brezovici se vrati svojim komunističkim korijenima.

Također, SDP-ovci vole pohoditi i Sutjesku, predstavljajući tu bitku kao majku svih bitaka. Nama je to „Oluja“. Nadalje, Partija je izgubila Zagreb, što je kolosalni poraz za ovu stranku. Uporište stranke sada je Rijeka gdje je Partija neprekidno na vlasti od 1945. godine. Glavni projekt u tom gradu je obnova Titovog broda “Galeb”. Ne toliko za turističke potrebe, koliko iz čiste i bezuvjetne ljubavi prema pokojnom diktatoru. S obzirom na to da su se aktivnosti SDP-a svele na partizanske obljetnice, možemo zaključiti kako se stranka pretvorila u SUBNOR 21. stoljeća.

> Još se obnavlja: Titov Galeb ni ovog ljeta neće primiti posjetitelje

Baukov prijedlog o uvrštavanju partizanskih pjesama u kulturnu baštinu

U prilog tezi koliko je SDP zarobljen u prošlosti i lišen bilo kakve ideje za pridobiti birače, svjedoči i prijedlog Arsena Bauka. Taj dugogodišnji SDP-ov saborski zastupnik i bivši ministar također je vjeran Titov pionir. Povodom 22. lipnja izašao je s prijedlogom da se partizanske pjesme uvrste u kulturnu baštinu. To je učinila Slovenija, pa zašto ne bi i Hrvatska, pitao je Bauk ministricu Obuljen Koržinek. Taj se „prijeko potreban“ potez aktualizirao za vrijeme „Oluje“ kada je Partija ostala u šoku vidjevši mlade kako ne pjevaju te pjesme. Tom Baukovom prijedlogu pridružio se i deklarirani Jugoslaven Markovina koji se plaši kako mladost Dalmacije gubi antifašističke i usvaja NDH vrijednosti.

> Bauk niže LGBT nagrade: Nakon lezbijke godine dobio i titulu životnog partnera destljeća

Kumrovec u SDP-ovom dvorištu

Iako je svaka komunističko-partizanska obljetnica u Hrvatskoj groteska sama po sebi, ništa ne može nadmašiti Kumrovec. To je najočitiji primjer kako se jedna zločinačka ideologija tolerira u demokratskoj Hrvatskoj. Pohodi ju s velikim veseljem i bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić. Rođendan komunističkog diktatora i takozvani „Dan mladosti“ odvija se pod sponzorstvom Općine Kumrovec, u županiji gdje je na vlasti SDP-ov Željko Kolar. Kumrovec je oaza komunizma u Hrvatskoj. I s time nemaju problem ni SDP ni Možemo. Međutim, taj ekstrem u ovoj zagorskoj općini toliko je izražen da ga mnogi i izbjegavaju, više zbog rejtinga, nego zbog toga što se srame Tita. Zapravo, Tita se nitko ne srami iz redova ljevice. Njegova bista ponosno stoji na radnim stolovima mnogih SDP-ovaca.

Vrijedi spomenuti i Radničku frontu

Radnička fronta više nije parlamentarna stranka. Međutim, vrijedi ju spomenuti jer je to bila i uz Možemo i SDP, ona je treći brat, onaj najbuntovniji. Nezadovoljna s nedostatkom potpune posvećenosti marksističkim idealima, Katarina Peović istupila je iz koalicije s Možemo. Za nju, ta je stranka postala simbolom kapitalističkog zelenjaštva i prodanih ideala. Što to onda govori o Radničkoj fronti kada joj je Možemo politički predaleko?

> Vučemilović: Peović i društvo opet bi otimali imovinu kao i njihovi komunistički prethodnici

Peović se prije parlamentarnih izbora u Saboru oprostila s kolegama pozdravom „Smrt fašizmu – sloboda narodu!“. Mnogi su se smijali, pa čak i iz redova ljevice. Prije samih izbora na gitari je za društvene mreže izvela „Bella Ciao“, svojevrsnu komunističku himnu. Srećom, minimum povijesnog pamćenja i razuma kod Hrvata očito ima kada su ovoj stranci na izborima rekli: „Ciao“. Tu riječ SDP i Možemo komunističkoj ideologiji ne žele reći.

Srijeda Glas za RF je glas za radnike_ce u Saboru pic.twitter.com/7XsZzTcXje

— Katarina Peović (@kpeovic) April 15, 2024

> Kako je izgledao progon Katoličke Crkve i vjernika u komunističkoj Hrvatskoj? 

Objava Komunistički ekstremizam u porastu: SDP i Možemo ne odriču se Tita i ‘antifašizma’ pojavila se prvi puta na narod.hr.

pročitaj cijeli članak