Fenomen “zasijavanja oblaka” odnosno pokušaja izazivanja “umjetne” kiše privlačna je tema za širitelje dezinformacija u digitalnom prostoru. Korisnici Facebooka već su u više navrata promovirali tezu kako eksperimenti vezani uz “zasijavanje oblaka” predstavljaju dokaz da se vremenskim pojavama doista manipulira, tj. da sve učestalije razorne oluje nisu rezultat klimatskih promjena, već ih netko namjerno izaziva.

Ovoga puta takva teza dolazi s Facebook profila “Capakova Zamjenica”, koji je 10. rujna objavio video koji je pregledan 23 tisuće puta te je prikupio više od 80 komentara i više od 600 lajkova (status arhiviran ovdje, a snimka ovdje). U pitanju je isječak s američkog televizijskog kanala ABC News, u kojem se govori o pokušajima da se potaknu padaline “zasijavanjem oblaka” u američkoj saveznoj državi Colorado.

“Ajoj, manipuliramo vremenom od 1940-ih.
Znam, Faktograf, znam. Opće je poznato da se manipulira vremenom. Nije to nikakva novost.
Svi to rade i sve je ok.

“‘Cloud seeding is booming. We’ve been manipulating weather for a very long time. We’ve been doing this since the 1940s.’”, navodi se u objavi na profilu “Capakova Zamjenica”.

Što je “zasijavanje oblaka”?

Kao što smo već pisali, “zasijavanje oblaka” doista nije nikakva novost. Radi se o metodi s kojom se eksperimentira desetljećima i o čijoj se učinkovitosti u znanstvenoj zajednici još uvijek vode rasprave.

Postoje različita istraživanja kojima se pokušalo ustanoviti je li “zasijavanje oblaka” doista uspješna metoda povećavanja količine padalina. Neki znanstvenici su uvjereni da “zasijavanje oblaka” ima smisla, drugi su skeptični jer nitko još nije uspio definitivno dokazati da se tom metodom doista povećava količina padalina, tj. da kiša (ili snijeg) ne bi padali u istom obimu i bez “zasijavanja oblaka”.

Tehnologija koja se koristi za “zasijavanje oblaka” prilično je jednostavna. U praksi to izgleda tako da se u oblake unose različite tvari (a najčešće se koristi srebrni jodid) koje bi trebale služiti kao jezgra oko koje se vodena para može kondenzirati, a kako bi se na taj način izazvale padaline.

Međutim, ova tehnologija u najboljem slučaju može potaknuti već postojeće oblake da proizvedu nešto veću količinu kiše; nema nikakvih dokaza da bi se “zasijavanje oblaka” moglo koristiti kako bi se izazvale npr. razorne oluje kakve su zadnjih dana pogađale zemlje diljem Europe.

Zanimljivo je, međutim, spomenuti kako ekstremni vremenski događaji redovito potiču širenje dezinformacija o tehnologijama za manipuliranje vremenom; “zasijavanje oblaka” tako je među Facebook korisnicima na ljeto 2023. bilo optuženo i za izazivanje velike oluje koja je pogodila Hrvatsku.

Takvi strahovi, doduše, nisu nerazumni, s obzirom da postoje čak i primjeri pokušaja korištenja ove tehnologije u vojne svrhe. Američka vojska je tako “zasijavala oblake” tijekom rata u Vijetnamu, s ciljem da povećaju količinu padalina i tako otežaju uvjete za borbu vijetnamskim gerilskim borcima. Međutim, nema dokaza da su svojim aktivnostima doista uspjeli povećati količinu padalina. Štoviše, zapovjednik američkih snaga u Vijetnamu, general William Westmoreland, bio je uvjeren da je “zasijavanje oblaka” bilo beskorisno.

Što se radi u Coloradu?

Među znanstvenicima koji ipak vjeruju da “zasijavanje oblaka” može povećati količinu padalina na određenom prostoru je profesorica Katja Friedrich sa Sveučilišta u Coloradu, a na čijem se radu i temelji program “zasijavanja oblaka” u Coloradu. Ona je vodila tim znanstvenika koji je simulirao “zasijavanje oblaka” u laboratorijskim uvjetima i zaključio da se time doista može potaknuti kiša. Međutim, njihov rad sugerira da se količina padalina “zasijavanjem oblaka” može povećati samo dugoročno, kroz kontinuirano zasijavanje, a ne da je na taj način moguće u kratkom roku izazvati veće količine kiše.

Također, Friedrich i sama naglašava kako i dalje postoji ogroman broj nepoznanica vezano za primjenu ove tehnologije izvan laboratorija, u stvarnim atmosferskim uvjetima.

Evo kako je objasnila problematiku učinkovitosti “zasijavanja oblaka” u razgovoru za sveučilišnu web stranicu:

“Problem sa zasijavanjem oblaka uvijek je bio dokazati za koliko može povećati količinu oborina. Znamo da [zasijavanje oblaka] radi jer radi u laboratoriju. Međutim, moramo dostaviti materijal za zasijavanje u područje koje sadrži velike količine pothlađene tekućine. Teško je znati gdje se ta područja nalaze u oblaku jer nemamo dobra mjerenja za pothlađenu tekućinu, a teško je letjeti u ta područja zbog zaleđivanja zrakoplova. Kada zasijavamo oblake, često se moramo osloniti na numeričke modele koji imaju određenu razinu nesigurnosti. Također, nakon što zasijemo oblake, zapravo ne znamo koliko bi oborina oblak proizveo bez zasijavanja.

Drugi problem je što priroda može biti prilično učinkovita u stvaranju oborina, ali ne uvijek. Zato smo s našim SNOWIE eksperimentom 2017. godine željeli prikupiti dovoljno informacija kako bismo pokrenuli točnije numeričke modele. Naša ideja bila je da, budući da su modeli sada dovoljno točni da reproduciraju ono što se događa u oblaku tijekom zasijavanja, možemo pokrenuti simulacije sa i bez zasijavanja oblaka i vidjeti koliko se oborina proizvede u oba slučaja. U SNOWIE-u smo također uspjeli pokazati s našim opažanjima linije zasijavanja cijeli lanac događaja, od trenutka kada smo stavili srebrni jodid u oblak do količine snijega koju smo proizveli. Nitko to prije nije napravio.”

Sve zbog klimatskih promjena

Na koncu, nije naodmet ni objasniti zbog čega se Colorado, kao i neke druge savezne države na zapadnoj strani Sjevernoameričkog kontinenta, okreće pokušajima “zasijavanja oblaka” da bi stvorili kišu. U pitanju je, naime, rezultat klimatskih promjena.

Jedan od učinaka sve bržeg zagrijavanja našeg planeta je dugotrajna suša na američkom zapadu, zbog koje dolazi do straha od nestašica pitke vode. Zbog toga se Colorado, ali isto tako i Idaho, Utah, Wyoming i California, sve više uzdaju u “zasijavanje oblaka”.

Isto vrijedi i za druge izrazito sušne predjele svijeta. Projekti “zasijavanja oblaka” sve su tako češći i u npr. Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Za očekivati je da će i druge države koje se suočavaju s nestašicom pitke vode na isti način pokušavati povećati količinu padalina i tako održati razinu vodostaja i vodosprema na prihvatljivim razinama.

Nažalost, nema dokaza da će u tome i uspjeti. Štoviše, postoji mogućnost da će izazvati dodatne probleme. Neki znanstvenici, naime, strahuju da bi “zasijavanje oblaka” doista moglo povećati količinu padalina na jednom području, ali će cijena toga biti smanjenje količine padalina na nekom drugom području. Nadalje, propituje se i potencijalna štetnost nakupljanja srebrnog jodida u okolišu, kao i mogućnost da bi redovito “zasijavanje oblaka” moglo povećati opasnost od poplava.

Zaključak

Dakle da zaključimo: da, “zasijavanje oblaka” je stvarna tehnologija i doista se koristi već desetljećima u svrhu pokušaja manipuliranja vremenskim pojavama, tj. za pokušaje izazivanja veće količine padalina. Međutim, nema naročito dobrih dokaza da je itko u tome bio naročito uspješan, a pogotovo ne postoje indicije temeljem kojih bi se moglo zaključiti da se “zasijavanjem oblaka” mogu izazvati razorne oluje. U najboljem slučaju tom se metodom količina padalina koju će proizvesti postojeći oblaci može povećati.

Zbog svega navedenog ocjenjujemo da objavi na profilu “Capakova Zamjenica” nedostaje kontekst.

The post Kako zapravo funkcionira “zasijavanje oblaka”? appeared first on Faktograf.hr.