U današnje digitalno doba znanje nam je dostupnije nego ikada prije, a ljudi su sve gluplji. Pogledajte što pišu po društvenim mrežama. Nepismeni su (ili polupismeni), muče ih neznanje i manjak opće kulture, vjeruju u kojekakve bizarne teorije urote, ne zanimaju ih ključni problemi današnjice, miješaju vrijednosne sudove i znanstvene ili povijesne činjenice, a o temeljnom bontonu i kulturi komunikacije da i ne govorimo.

Pa kako je to moguće? Kako to internet zaglupljuje ljude i zašto smo sve skloniji ekstremnim stavovima? Za početak recimo ono što je očito. Jedan od ključnih faktora krije se u načinu na koji konzumiramo informacije.

Preplavljeni smo velikim brojem podataka, zbog čega nam je pozornost sve slabija pa smo skloni površnom čitanju naslova, stvarajući paušalne, a ponekad i iskrivljene stavove. Istodobno, internet omogućuje stvaranje “filtar mjehurića” (eng. filter-bubble), što znači da smo izloženi samo onim informacijama koje odgovaraju našim prethodnim uvjerenjima.

Botovi i trolovi

Algoritmi društvenih mreža često nam preporučuju sadržaj sličan onomu koji već konzumiramo, čime se samo pojačava naša uvjerenost u vlastite stavove, bez realne raznolikosti perspektiva.

Još jedan od zabrinjavajućih trendova na internetu jesu teorije urote i radikalni politički stavovi. Brojni korisnici podložni su manipulaciji, što otvara prostor za razne oblike dezinformacija. U tom fenomenu ključnu ulogu igraju računalni programi koji automatski objavljuju ili šire sadržaj na internetu, tzv. botovi i trolovi.

Pritom botovi često koriste sofisticirane algoritme kako bi identificirali trendove i širili određene narative, dok trolovi aktivno potiču sukobe i šire neprijateljstvo. Njihov cilj nije širenje istine, nego manipulacija javnim mnijenjem radi postizanja određenih političkih ili društvenih ciljeva.

Utjecaj umjetne inteligencije, pak, u ovom je trenutku toliko nesaglediv da ćemo o tome drugom prilikom. Međutim, novija istraživanja daju nam posve nove i neočekivane perspektive na problem ljudske gluposti. Primjerice, čini se da filtar mjehurići ipak nisu toliki problem.

‘NEKA BUDE VOLJA STROJA’: Umjetna inteligencija će promijeniti svijet! Jesmo li na to spremni?!

‘Mozak je glup’

Ekstremni filtar mjehurići, naime, prilično su rijetki. Najnovije studije pronašle su malo dokaza da su ljudi ideološki izolirani. Upravo suprotno, na internetu se neprestano suočavate s drukčijim mišljenjima i pogledima na svijet. A sad još “luđa” spoznaja: ispostavilo se da je mjesto gdje ste ideološki najizoliraniji zapravo – vaš stvarni život… u stvarnom svijetu, sa stvarnim ljudima.

Vaše interakcije s prijateljima, obitelji, kolegama i susjedima mnogo su manje raznolike od vašeg online mjehurića. On, dakle, postoji u vašem stvarnom životu, a ne na internetu. No zašto je to tako?

Nažalost, naš je mozak već sâm po sebi – glup. On nije evoluirao da bi razumio pravu prirodu stvarnosti, već da bi upravljao društvenim strukturama i održavao ih. Naši su preci očajnički trebali jedni druge kako bi preživjeli pa se mozak morao pobrinuti da surađujemo s drugima. Zato se društvena izolacija čini tako užasnom – bila je opasna za život. Pleme čiji su pojedinci surađivali – preživjelo je, a podijeljeno je pleme – umrlo.

Zajednice su tako funkcionirale tisućama godina. Možda vam se nije sviđao susjed, ali kako ste živjeli jedan do drugoga, navijali ste za isti nogometni klub ili ste ga viđali u crkvi. Eh da, i obojica ste mislila da su ljudi iz drugog sela – idioti.

Društveno ljepilo

Sama činjenica da ste fizički bili bliski premostila je jaz između različitih pogleda na svijet tako da se niste međusobno poubijali. Uostalom, vaši pogledi na svijet vjerojatno nisu bili toliko različiti jer ih je oblikovala ista lokalna kultura.

Kako je čovječanstvo napredovalo od malih plemena preko gradova i pokrajina do država i velikih carstava, naši su se mozgovi morali prilagođavati raznolikijim skupinama ljudi. Počeli smo se sastajati na trgovima ili sveučilištima, gdje smo se i slagali i svađali. Sukobi i neslaganja sami po sebi nisu loša pojava. Napetost oko toga kako bismo trebali živjeti može dovesti do novih i sjajnih promjena. Naše vrijednosti, norme i tabui stalno se mijenjaju. Ono što mislimo da je normalno danas, u budućnosti neće biti.

Istodobno, potrebno nam je “društveno ljepilo” da održimo zajednicu na okupu jer, ponavljamo, naš mozak ne mari za metaideje čovječanstva, već za sigurnost u plemenu. Tek prije dvadesetak godina u našim životima pojavilo se nešto posve drukčije: internet i društveni mediji postali su naš “digitalni gradski trg“.

Tri velike prijetnje: Ove godine umjetna inteligencija donosi stravične ishode za čovječanstvo

Pogoršavaju situaciju

Sljedeći fenomen s kojim se susrećemo jest “društveno sortiranje“. Naši mozgovi ne mogu obraditi količinu neslaganja s kojima se susrećemo na internetu. Sami mehanizmi koji su omogućili našim precima da rade zajedno izbačeni su iz kolosijeka na načine na koje nismo bili spremni. Htjeli mi to ili ne, naš mozak razvrstava ljude prema svjetonazorima i mišljenjima u skupine.

Na digitalnom gradskom trgu susrećemo ljude koji izražavaju mišljenja ili dijele informacije koje se kose s našim svjetonazorom. No za razliku od našeg susjeda, oni ne navijaju za naš lokalni klub. Nedostaje nam lokalno društveno ljepilo koje naš mozak treba da se uskladi s njima. Za naš mozak, neslaganje između nas i njih postaje središnji dio njihova identiteta, a upravo to smanjuje vjerojatnost da ćemo u budućnosti ozbiljno razmotriti njihov stav. Ako o njima čujemo nešto loše, velika je vjerojatnost da će naš mozak u to nekritički povjerovati.

S druge strane, postoje ljudi koji dijele naš pogled na svijet i možda su nam čak sličniji od mnogih ljudi u našem stvarnom životu. Oni se zbog toga sviđaju našem mozgu pa ih prihvaćamo bez obzira na to kojoj društvenoj skupini pripadali. Tu je veća vjerojatnost da ćemo povjerovati njihovu mišljenju. Ako o njima čujemo nešto loše, velika je vjerojatnost da će naš mozak to nekritički odbaciti.

Društveni mediji pogoršavaju situaciju jer nas žele zadržati online što je moguće dulje, a najprivlačnija emocija nažalost je – ljutnja. Što se više ljutimo, veća je vjerojatnost da ćemo dijeliti tuđe objave i angažirati se. Posljedica je da će društveni mediji širiti najekstremnija i najkontroverznija mišljenja. Ono što je zapanjujuće i novo kod online polarizacije jest da su svi aspekti naših života koji nas čine pojedincima – naši životni izbori, komičari ili emisije koje gledamo, naša vjera, modni odabiri itd. – kondenzirani, što u konačnici znači da postaju dio suprotstavljenih i međusobno isključivih identiteta.

To načelo toliko pojednostavljuje i iskrivljuje neslaganja o tome kako bi društvo trebalo funkcionirati, da nam se često čini da ljudi iz drugog tima namjerno i aktivno čine svijet gorim. Na društvenoj razini to otapa društveno ljepilo koje je temelj naših demokracija. Ako mislimo da su naši susjedi zli, kako uopće možemo živjeti zajedno? I nemojte misliti da je tako samo u nas. U Sjedinjenim Državama dvostranački sustav dodatno olakšava podjele na “nas” i “njih”. Sada kada smo to objasnili, postavljaju se pitanja: “Možemo li nešto naučiti iz toga? Možemo li nešto učiniti?”

Bivši haker progovorio: ‘Ovo su najužasnije stvari na dark webu, budućnost je još gora’

Stari internet

Za početak, važno je da osvijestimo što društveni mediji rade našem mozgu. Lakše je promijeniti sebe nego svijet, tako da možemo sami ispitati zašto vjerujemo u stvari u koje vjerujemo te vjerujemo li ili odbacujemo informacije na temelju toga tko je osoba koja ih iznosi.

Baš kao što smo se od života u malim plemenima morali prilagoditi na život u velikim gradovima, moramo se prilagoditi i informacijskom dobu u kojem imamo pristup milijardama ljudi. Evolucija je prespora pa moramo pronaći modele koje naš mozak može tolerirati.

Jedan model koji se čini da je dobro funkcionirao bio je internet prije društvenih medija kojeg se sjećaju stariji: forumi i blogovi. Kao prvo, nije bilo algoritama koji su se borili da nas zadrže po svaku cijenu. U nekom trenutku završili smo s internetom za taj dan, koliko god to danas zvučalo zapanjujuće. No ono što je još važnije: stari internet bio je vrlo razlomljen, podijeljen na tisuće različitih zajednica, poput malih sela koja se okupljaju oko zajedničkih uvjerenja i interesa. Ta su sela bila odvojena jedno od drugog “digitalnim rijekama ili planinama”. Te su zajednice funkcionirale jer su odražavale stvarni život mnogo više od društvenih medija. Svako je selo imalo svoju kulturu i skup pravila. Možda je jedna zajednica bila za oštar humor, dok je druga imala stroga pravila. Ako nismo igrali po seoskim pravilima, bili bismo zabranjeni ili smo se jednostavno mogli preseliti u drugo selo koje nam više odgovara.

Dakle, umjesto toga da se svi okupljamo na jednome mjestu, opterećujući mozak na gradskom trgu, što nas na kraju samo dovodi do ludila, jedno rješenje za postizanje manje društvenog sortiranja može biti krajnje jednostavno: vratiti se manjim online zajednicama.

Naši glupi mozgovi ne shvaćaju da smo zapravo svi u istom timu. Čovječanstvo na mokroj stijeni juri svemirom koji ne misli na nas. Svi smo u tome zajedno. No dok se naši mozgovi ne priviknu na tu činjenicu, možda bi nam bilo bolje da smo još malo razdvojeni.

Najstrašnija web stranica: Umjetna inteligencija začas nalazi sve vaše slike na internetu

Teorije urote

Nadalje, odgovornost leži i na platformama koje omogućuju društveno sortiranje. Društvene mreže moraju provoditi strožu kontrolu nad lažnim vijestima, teorijama urote i radikalnim sadržajem kako bi stvorile zdravije online okruženje.

Kako bismo se oduprli tim izazovima, nužno je poticati kritičko razmišljanje među korisnicima interneta. Obrazovanje o medijskoj pismenosti postaje ključno kako bi ljudi mogli prepoznati dezinformacije i razlikovati istinu od manipulacija.

U biti, internet sâm po sebi nije krivac za zaglupljivanje ljudi, nego način na koji ga koristimo. Potrebno je promicati odgovorno korištenje interneta, raznoliko konzumiranje informacija te razvijanje otpornosti na manipulacije. Samo tako možemo izgraditi digitalno društvo temeljeno na razumu, raznolikosti i istini.

Objava Kako je moguće da je znanje sve dostupnije, a ljudi sve gluplji: Razlog je zapravo sasvim jasan pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak