Kako će izgledati budućnost rada u doba umjetne inteligencije?
Ljudi sanjaju o gradnji inteligentnih strojeva i umjetne inteligencije tisućljećima – počevši od automata o kojima imamo tek nekoliko zapisa iz antike, židovskih narodnih priča o Golemu tijekom srednjeg vijeka u Europi, Frankensteina iz romana Mary Shelley s početka 19. stoljeća, drame R.U.R, Karela Čapeka s početka 20. stoljeća (u kojoj je prvi put upotrijebljena riječ robot) do tisuća knjiga znanstvene fantastike, a da o desecima, možda i stotinama filmova te tematike koji su snimljeni do naših dana, uopće ne govorimo.
Anotacija algoritamskih podataka
No, suprotno od opisa u svim tim više ili manje lijepim, a ponekad i strašnim pričama, današnja umjetna inteligencija, koja se postupno razvija već sedamdesetak godina, još nije posve autonomna, a bome ni samosvjesna tehnologija.
Štoviše, unatoč brzom razvoju strojnog i tzv. dubokog učenja te neuralnih mreža, dakle softvera za brzo uočavanje statističkih korelacija u golemim skupovima podataka, te aplikacije i ekspertni sustavi koje kolokvijalno nazivamo umjetnom inteligencijom još uvijek ne mogu funkcionirati bez intenzivne pomoći ljudi: radnika koji se bave anotacijom algoritamskih podataka. To jest, označavanjem i pripremom primjera na kojima se treniraju sustavi umjetne inteligencije. Bez tih ljudi, algoritmi – ma kako dobro i pametno bili dizajnirani i napisani – još uvijek ne mogu ništa.
Dizajnom umjetne inteligencije bave se izvrsno plaćeni i višestruko obrazovani podatkovni znanstvenici, kakvih u Hrvatskoj imamo u tvrtkama kao što su Velebit.ai, Pythagora, Microblink te u donedavno našem, a sada Googleovom, Photomathu.
No, pripremu podataka – koji se prikupljaju iz okoline, iz cijelog svijeta, iz raznih izvora, iz svega oko nas – rade obični tehno “šljakeri”. Vrlo često to su ljudi s tek elementarnom digitalnom pismenošću, iz zemalja s nižim prosječnim primanjima nego u Europi i Americi, a najčešće rade kao prekarni radnici ili u statusu nekog tzv. freelance (pod-ugovornog, paušalni obrt ili sličnog) angažmana. Gledano globalno, riječ je, često, o izbjeglicama, mladima bez ili s vrlo malo formalnog obrazovanja, siromašnim kućanicama u manje razvijenim zemljama koje tako dopunjavaju obiteljski budžet i tome sličnim kategorijama radne snage.
Asistenti umjetne inteligencije
Na lokalnoj razini, priprema podataka za algoritme umjetne inteligencije (tzv. anotacija) posao je kojim se bave (najčešće) informatičari zaposleni u nekoj od naših 400-tinjak tvrtki koje se pretežno ili značajnije bave umjetnom inteligencijom (uglavnom su to članovi udruge CroAI) među kojima su startup poduzeća, male i srednje te velike tvrtke, neprofitne organizacije i sveučilišta.
Oni anotaciju podataka za umjetnu inteligenciju uglavnom rade sami za sebe, kao i neke naše veće banke i telekom kompanije, koje ne žele angažirati vanjske suradnike za algoritamsku pripremu podatkovnih skupova zbog snažnije regulative u svijetu financija. Dvadesetak hrvatskih tvrtki s popisa udruge CroAI radilo je ili još radi kao outsource partner velikih proizvođača umjetne inteligencije, a na tim poslovima su, uz svoje zaposlenike, uglavnom angažirali studente zagrebačkog i nekih drugih naših sveučilišta (s fakulteta kao što su FER, PMF, FOI) koji danas mogu reći (kad bi im ugovori o povjerljivosti to dopuštali) da su dali znatan obol razvoju svjetske umjetne inteligencije.
Diljem svijeta, milijuni tih “asistenata umjetne inteligencije” bave se poslovima kao što su kategorizacija odjeće za kineske modne e-trgovine, klasifikacija slika za prepoznavanje lica u softverima za identifikaciju ljudi u zrakoplovnim lukama, priprema skupova podataka za algoritme koji pomažu automobilima da voze sami, obrada informacija za sustave koji čitaju snimke uređaja za magnetnu rezonanciju, rentgenskih i drugih uređaja koji se koriste u bolnicama, itd. Pokušajmo to još slikovitije predočiti: kad god koristite ChatGPT, pregledavate video snimke na TikToku ili YouTubeu ili “prelistavate” katalog neke e-knjižare, primjerice, sve su to podaci koje su sortirali, označili i kategorizirali ljudi te ih pretvorili u oblik čitljiv umjetnoj inteligenciji.
Važnost transparentnosti
U svijetu postoji na tisuće startup i starijih IT tvrtki koje su se specijalizirale za anotaciju podataka umjetne inteligencije – toliko ih je da možemo o njima slobodno govoriti kao i zasebnoj podvrsti tehno industrije, o sektoru za koji analitička tvrtka Statista procjenjuje da će u samo pet godina, od danas do 2030., samo u Africi, rasti kumulativnom godišnjom stopom od 30 posto i doseći vrijednost veću od 17 milijardi američkih dolara.
Te startup tvrtke i njihove pod-ugovorne radnike, pod dosta strogim ugovorima o tajnosti angažiraju Google, Facebook, Microsoft, Amazon, OpenAI, Apple, Anthropic i ostali proizvođači sustava umjetne inteligencije. Vrlo često, asistenti algoritama umjetne inteligencije ni ne znaju za koga zapravo rade, pa čak i za koju vrstu algoritma rade te tko još radi to isto što rade i oni.
Marija Selak Raspudić, nezavisna zastupnica u Saboru i profesorica filozofije, kaže:
U Rezoluciji o umjetnoj inteligenciji, koju sam predložila Hrvatskom saboru, založila sam se za načelo transparentnosti, što podrazumijeva za dionike laku utvrdljivost i sljedivost komponenti i procesa razvoja, uvođenja, upotrebe, regulacije i evaluacije sustava umjetne inteligencije i pristup podacima koji se koriste prilikom rada; dostupnost informacija o sustavima umjetne inteligencije i procesima njihove obrade i primjene podataka; postojanje metode prikupljanja, korištenja, dijeljenja, pohranjivanja i brisanja podataka u skladu s državnim i međunarodnim zakonima; adekvatnu i frontalnu, lako razumljivu i jasnu korisničku obaviještenost o radu i interakciji sa sustavima umjetne inteligencije; učincima i razlozima za primjenu sustava umjetne inteligencije; mehanizme aktivnog upućivanja korisnika u prijelaze iz situacija kada međudjeluju s osobom u situacije kada međudjeluju s umjetnom inteligencijom i obratno, te usklađenost s pravnim uređenjem zaštite osobnih podataka.
Pri tome posebno treba uzeti u obzir razlikovanje javnih i privatnih proizvoda, odnosno razlikovanje privatnih gospodarskih subjekata i drugih subjekata koji nude sustave umjetne inteligencije, kao i razlikovanje među sustavima koji se koriste u procesima odlučivanja, koji se koriste kao komercijalni alati u radu krajnjih korisnika i koji se koriste za zabavu, pri čemu se ističe obvezanost na transparentnost u radu javnog sektora i javnom djelovanju fizičkih i pravnih osoba.
Izazovno je pisati kritički o sektoru koji zapošljava tako mnogo ljudi na poslovima koji se donedavno nisu mogli ni zamisliti. Ipak treba istaknuti, u najvećem broju slučajeva, riječ je o jeftinijoj radnoj snazi koja radi za neke od najbogatijih i najmoćnijih tehno (i ostalih) korporacija – o ljudima koji su često u životnim situacijama koje im ne pružaju previše izbora, koji nemaju sindikat koji bi ih zastupao, koji nemaju praktično nikakvu moć pregovora s poslodavcima, vlasnicima umjetne inteligencije. Da na tu ranu dodamo i uvredu – ljudi za male novce treniraju sustave umjetne inteligencije koji će ih upravo u tom, kao i na drugim poslovima, uskoro zamijeniti.
Umjetna inteligencija i nacionalni interesi
Budućnost radnih odnosa imperativ je koji traži promišljeno društveno i zakonodavno adresiranje automatizacije, digitalizacije i umjetne inteligencije. Zašto? Zato što će do 2030. godine približno 340 tisuća radnih mjesta u našoj zemlji nestati zbog tih tehnoloških trendova.
OK, većina tih radnih mjesta bit će zamijenjena novim radnim mjestima i novim zanimanjima, no, u sljedećih pet godina gotovo 140 tisuća radnika u Hrvatskoj trebat će promijeniti zanimanje i-ili naučiti neku novu (najčešće digitalnu) vještinu da bi ostali zaposleni. To je jedan od zaključaka analize koju je objavila tvrtka McKinsey & Company Adriatic u suradnji s McKinsey Global Institute pod naslovom Budućnost rada u Hrvatskoj, objavljene još krajem 2021. godine.
Tomislav Brezinščak, direktor McKinsey & Company Adriatic, rekao je:
Ostvarenje punog ekonomskog potencijala koji donosi automatizacija i digitalizacija, ali i zadržavanje postojeće razine zaposlenosti zahtijevat će suradnju svih dionika kako bi našli načine kojima će radnoj snazi u Hrvatskoj omogućiti preobrazbu i usvajanje vještina koje će se tražiti u budućnosti. To se neće dogoditi samo od sebe – sve organizacije, javne institucije i obrazovne ustanove morat će zajedno raditi kako bi se navedeni potencijal ostvario.
Do 2030. godine, šest posto ukupnog broja radnih sati u Hrvatskoj prijeći će iz poslova koji traže fizičke vještine za rješavanje radnih zadaća u poslove koji zahtijevaju kognitivne, društvene, emocionalne i tehnološke vještine – često vještine rada i suradnje sa strojevima oplemenjenima umjetnom inteligencijom.
Civilizacija u simbiozi s umjetnom inteligencijom
Automatizacija, digitalizacija i umjetna inteligencija stvaraju i prilike za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa. Naše tvrtke, ako budu podržane prikladnim politikama i ulaganjima u razvoj vještina, mogu razviti nove usluge i proizvode, povećati produktivnost i stvoriti nova i bolje plaćena radna mjesta. Prihvaćanjem promjena koje će nam donijeti sve šira primjena umjetne inteligencije, Hrvatska može stvoriti i nova bogatstva.
Naše digitalno gospodarstvo, koje obuhvaća sve digitalne aktivnosti u svim gospodarskim sektorima je krajem 2021. činilo približno pet posto BDP-a, što je jednakovrijedno iznosu od 2,4 milijarde eura. Do kraja sljedeće godine digitalizirano gospodarstvo u Hrvatskoj može doseći 11 posto BDP-a, što znači da će doprinijeti vrijednosti ukupnog gospodarstva s 8,3 milijarde eura.
Hrvatska može bolje upravljati rizicima kojima smo sve više izloženi zbog posljedica klimatskih promjena i geopolitičkih napetosti, bolje upravljati blagostanjem koje se može ostvariti primjenom novih tehnologija i raspodijeliti ga pravedno na što veći broj svojih stanovnika. No, samo ako na tome zajedno i koordinirano rade svi dionici društva, svjesni da nam je budućnost civilizacija kojoj će glavna značajka biti simbioza s umjetnom inteligencijom.
Još iz serijala
Sve je sirovina: Kako je tehnologija stvorila novu vrstu kapitalizma
Povijest i utjecaj algoritama na ljudsku kulturu: Uvod u digitalni kapitalizam
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije na temelju Programa ugovaranja kvalitetnih novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
