U prvim poratnim godinama razumljiv je interes stranih službi za događaje iza željezne zavjese. Američka CIA objavila je dio te dokumentacije, takozvani Information Report koji se odnosi na riječke brodare.

Ipak, agenti/informatori, pa čak i novinski članci na koje se CIA poziva, imaju podosta grešaka i nepreciznosti.

U kolovozu 1949. godine CIA je pripremila Information Report o ustrojstvu jugoslavenske trgovačke mornarice, pod kontrolom Generalnog Direktorata Trgovačke Mornarice nalaze se: Yugoslav Shipping Line, Free Yugoslav Shipping Line, Adriatic Shipping Line i Free Adriatic Shipping Line. Na sastanku Visokog tehničkog vijeća Ministarstva trgovačke mornarice odlučeno je da se spoje prva dva brodara i druga dva brodara, da se ukida Generalni direktorat, a uvode Generalni direktorat luka i skladišta sa svojom administracijom i Uredi lučkih kapetanija. Sjedište novog direktorata bit će u Rijeci i kontrolirat će pomorske sektore Pule, Rijeke, Sušaka, Bakra, Kraljevice i Senja, a direktor će biti Dagutin Miroslavce.

Financije – loše

Yugoslav Shipping Lines (Jugolinija) – menadžer kapetan Slavko Pezelj: ukupno 18 brodova u dobrom stanju: u izgradnji u brodogradilištu »3. maj« četiri broda čija je gradnja počela za vrijeme rata. Zbog nemogućnosti kupnje turbina, brodove će pogoniti sedamcilindrični Ansaldo dizelski motori od 2.400 KS; četiri broda (4.500 t) grade se u Belgiji; dva (7.000 t) u Nizozemskoj i jedan (9.000 t) u Norveškoj. Financijska situacija je loša, potrebne su stalne potpore Ministarstva financija. Sjedište: treći kat palače Adria, Rijeka.

Free Yugoslav Shipping Line (Jugoslavenska slobodna plovidba) – menadžer kapetan Božo Zoričić: ukupno 12 brodova u relativno lošem stanju; financijska situacija je dobra. Sjedište: drugi kat Palače Adria.

Adriatic Shipping Line (Jadrolinija) – menadžer Božidar Smodlaka; ukupno 50 vrlo starih brodova koji održavaju putnički servis od Kopra do Ulcinja te desetak pomoćnih brodova za povezivanje kopna i otoka. Financijska situacija je vrlo loša.

Free Adriatic Shipping Line (Jadranska slobodna plovidba) – menadžer kapetan Ante Dužević, ukupno 73 broda (12 parobroda, sedam motornih brodova, dva željezna broda, 20 jedrenjaka). U izgradnji šest tankera s mogućnošću uklanjanja tankova (360 t) u Rijeci; rekonstrukcija potonulog broda u Rijeci; dovršetak broda (650 t) u Puntu; završetak gradnje broda (500 t) u Lošinju; izgradnja broda (450 t) u Cresu, izgradnja dva broda (750 t) u Kraljevici te izgradnja sedam malih brodova u jadranskim brodogradilištima.

Uz te brodove pod kontrolom Generalnog direktorata je veliki broj obalnih brodova (50-130 t). Oni su kontrolirani, u ime države, od dvije agencije – u Rijeci (kap. Šime Smokrović) i Splitu (izvjesni Štambuk). Još oko 300 brodova (20-50 t) će biti pod kontrolom nakon nacionalizacije.

Dva izvješća

Početkom listopada 1949. godine CIA dobiva izvješće (Information Report): 1. Jugoslavenski brod »Bosna«, isplovila u prvoj sedmici listopada za Argentinu s teretom od oko 1.300 vagona cementa. 2. Jugoslavenska vlada je dobila 2,1 milijuna dolara od osiguranja zbog nedavnog uništenja parobroda »Partizanka«. Trup broda će biti prodan na dražbi u Splitu od nepoznate osiguravajuće kompanije. 3. Tomo Ilić, zapovjednik trgovačkih brodova i mornarički stručnjak iz Bijele u Boki Kotorskoj, predstavljat će jugoslavensku trgovačku mornaricu u Nizozemskoj gdje će nadgledati izgradnju trgovačkih brodova za Jugoslaviju u nizozemskim brodogradilištima. Jedan brod, »Srbija«, je već isporučen, dok druga tri od 10.000 tona, »Makedonija«, »Crna Gora« i »Slovenija«, su u izgradnji. 4. Rekonstrukcija luke Rijeka je dostigla točku u kojoj Trst nije više potreban jugoslavenskoj trgovačkoj mornarici. Ipak, Jugoslavija će nastaviti koristiti luku Trst zbog političkih razloga. Mnogi jugoslavenski brodovi, pogotovo oni koji tiču luke Bliskog istoka, ticat će Trst za ukrcaj ili iskrcaj malih količina tereta koji će se prekrcavati jeftinije nego da se šalju željeznicom iz Rijeke. Svaki put kada jugoslavenski brod tiče Trst, Nikša Raičić, mlađi mornarički zapovjednik iz Rijeke dolazi u Trst da predstavlja brod, plaća troškove i mijenja novac za posadu.

Krajem istog mjeseca CIA ima novo izvješće: Novi motorni brod »Zagreb« koji je isporučen Jugoliniji (Yugoslav Navigation Line) u Rijeci 16. lipnja ove godine predstavlja prvi brod iz serije modernih teretno-putničkih brodova naručenih za izgradnju u brodogradilišti »3. maj« u Rijeci.

»Zagreb«, motorni brod od 3.350 gt s mogućnošću krcanja 4.000 tona, je prvi oceanski brod koji je izgrađen u Jugoslaviji s izuzećem motora. Dug je 101 i širok 14 metara. Pod punim teretom njegova je maksimalna brzina 16,3 čvora. Ima mogućnost smještaja oko 12 putnika. »Zagreb« je porinut u svibnju 1948., ali je dovršetak nešto kasnio zbog neuspjeha jedne zemlje, izvan željezne zavjese, da isporuči motore na vrijeme. Brod-blizanac »Skopje«, porinut u rujnu 1948. u istom brodogradilištu, bit će isporučen Jugoliniji sredinom srpnja 1949. »Skopje« (3.100 gt) je nešto manji od »Zagreba«, ali je identičan u svim drugim detaljima.

Treći brod iz serije, motorni brod »Sarajevo« još je na navozu »3. maja«. Namijenjem je istom brodaru, koji je za tu zemlju najvažnije pomorsko poduzeće.

Nacionalizacija brodovlja

Jugolinija ima flotu od 23 jedinice, mnogi od kojih su teretno-putnički, ukupne nosivosti 88.583 gt. Najveći brod u floti je »Radnik« od 6.665 gt na naftu izgrađen u SAD-u 1908. godine i kupljen od Jugoslavije 1946. godine. Drugi najveći brod je »Partizanka« na naftu izgrađen u SAD-u 1927. godine. To je najveći jugoslavenski putnički brod kapaciteta 6.209 gt i 3.405 nt.

Dva druga broda te kompanije su blizu kompletiranja u Rotterdamu. Izgradnja jednog od njih započela je u Hamburgu 1944. godine za njemačko poduzeće. Brod kapaciteta 6.062 gt, porinut je kao »Viktoria« prije kraja rata. Izgradnja drugog broda započela je u Bremerhavenu 1945., navodno za njemački koncern, od 6.250 gt, imena »Crostafels«. Oba broda preuzela je Jugoslavija i oteglila u Rotterdam radi dovršetka. Zvat će se »Dinara« i »Drvar«. Motorni brod »Topusko«, preuzet od Jugoslavije 1947., je još jedan njemački brod izgrađen 1926. godine, prijašnjeg imena »Neisse«, dok je »Srem« od 3.600 gt i 2.000 nt bivši rumunjski brod »Baltchitch«. Dovršen u Italiji 1940. i korišten od Talijana za servis duž dalmatinske obale, taj je brod postao žrtva u pomorskom ratu 1943. godine. Popravljen je u brodogradilištu Vicko Krstulović i Splitu.

Drugo jugoslavensko najvažnije pomorsko poduzeće, Jugoslavenska slobodna plovidba (Yugoslav Free Navigation Line) upravlja s 14 brodova s ukupno 74.429 gt. Najveći od tih brodova je parobrod »Biokovo« od 5.969 gt i 3.777 nt, bivši »Aleksandar I«. Za razliku od Jugolinije, čiji su brodovi imali specifične rute u europskim vodama i točno definirane intervale ticanja, brodovi ovog poduzeća daju se u najam na jedno putovanje.

Treće mjesto, po tonaži, drži Jadranska slobodna plovidba (Adriatic Free Navigation Line) čiji brodovi ukupno imaju 32.245 gt. Najveći je parobrod »Hrvatska« od 7.607 gt i 4.563 nt građen u U.S. kao »St. Lawrence Victory« u vlasništvu U.S. Maritime Commission. Za vrijeme rata brod je udario o minu uz dalmatinsku obalu i potonuo. Kompanija za spašavanje Brodospas (Brodospas Salvaging Co.) ga je izvadila i prodala Jugoslaviji nakon čega je popravljen u brodogradilištu Vicko Krstulović u Splitu. U početku je nosio ime »Zagreb«, ali kad je porinut već spomenuti brod, dobio je ime »Hrvatska«. Brod Adriatic Free Navigation Line »Jajce« izgrađen je u Velikoj Britaniji 1930., a Jugoslavija ga je preuzela 1947. te je to postao jedini tanker u floti.

Prema tonaži, četvrto mjesto, ali u obalnoj plovidbi, zauzima Adriatic Navigation Line (Jadrolinija). Taj brodar je angažiran u obalnoj plovidbi između luka na kopnu, onih na otocima, od Trsta na sjeveru do Ulcinja, najjužnije jugoslavenske luke, blizu albanske granice. Samo četiri obalnih parobroda i motorna broda veća su od 500 gt. Najveći ima 896 gt, »Istra«, građen 1909. godine.

Organizacija trgovačke mornarice u četiri poduzeća, sva sa sjedištem u Rijeci, bila je rezultat odluke Vlade nakon nacionalizacije brodovlja i povratka brodova koji su služili Saveznicima pod britanskom zastavom za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1945. i 1947. godine. Ovo je bio temelj za izradu plana razvoja za razdoblje od 1947. do 1951.

Linije

Godine 1950. CIA je pripremila izvješće o linijama: Novi i moderni prekooceanski linijski brodovi nabavljeni 1949. godine su: »Hrvatska«, »Srbija«, »Skopje«, »Zagreb«, »Sarajevo« i »Titograd«; posljednja četiri izgrađena u jugoslavenskom brodogradilištu. Korištenjem tih novih brodova glavne jugoslavenske luke povezane s glavnim lukama u Sredozemlju i Atlantiku sljedećim linijama: 1. Jadran-Sjeverna Europa svakih 15 dana (Algiers, Oran, Casablanca, London, Hamburg, Rotterdam,Antwerp i Zeebrugge); 2. Jadran-Bliski istok svakih sedam dana (Trst, Tripoli, Beirut, Port Said i Alexandria); 3. Jadran-Izrael-Turska svakih 28 dana (Tel Aviv, Haifa, S,yrna, Istanbul, Venecija i Trst) 4. Jadran-Izrael-Cipar svakih 25 dana (Tel Aviv, Haifa, Gimacel, Famagustu, Iskenderun, Mersin, Venecija i Trst); 5. Jadran-Sjeverna Afrika, svakih 30 dana (Algiers, Gibraltar, New York, Boston, Baltimore, Philadelphiju, New Orleans, Oran, Palermo i Trst); 6. Jadran-Južna Amerika, svaka dva mjeseca (Algiers, Oran, Gibraltar, Casablanca, Dakar, Buenos Aires, Venecija i Trst).

Izvješće (Information Report, This is unevalued information) od 24. rujna 1952. godine odnosi se na brod »Crna Gora«: 24. srpnja 1952. jugoslavenski brod »Crna Gora«, tonaža 5.824/3.380 (izbrisano) stigao je u Genovu iz Baltimora. U Genovi je iskrcano 498 tona loja i 66 tona raznog tereta za Italiju (izbrisano). »Crna Gora« je napustila Genovu 25. srpnja 1952. za Dubrovnik i Rijeku.

Na brodu je bilo 12 putnika, američke nacionalnosti rođenih u Jugoslaviji, s američkom putovnicom. Ti putnici putuju za Jugoslaviju. »Crna Gora« ima časnike i članove posade te naučnike. Na brodu nema političkog komesara (brisano). Jugoslavenski brodovi odavno nemaju političke komesare.

Naravno da je CIA pozorno pratila tzv. vojne terete (oružje), tako je 15. rujna 1950. stiglo izvješće da je jugoslavenski brod »Podgora«, nakrcan kamionima i naoružanim kolima koji su vidljivi na palubi prošao kroz Otrant (izbrisano) u plovidbi za Jugoslaviju…

Popis posade broda »Crna Gora«

Acalin Sreko, S.O., rođen 1924.; Anton Andrijasevic, mechanic, 1916.; Zvonimir Bakota, A.B. Seamen, 1914.; Ante Blaskovic, A.B. Seamen, 1915.; Milivoje Blazicevic, Greaser, 1905.; Miloslav Bojanic, 3rd Officer, 1920.; Nicola Bradasic, 2nd Officer, 1922.; Ivan Dorcic, 2nd Engineer, 1922.; Vladimir Doric, Electrician,1921.; Ante Dujmic, Carpenter, 1909.; Sime Dunat, A.B. Seaman, 1895.; Marijan Fatovic, 1st Steward, 1905.; Andre Grdakovic, Apprentice, 1929.; Djildo Gregorovic, Apprentice Engineer, 1929.; Tomo Ilic, Captain, 1913.; Luca Ivankovic, S.O., 1927.; Marijan Kalcic, 1st Engineer, 1920.; Jure Klaric, 2nd Cook, 1921.; Ivan Kraljic, Cleaner, 1906.; Krsto Milic, Cleaner, 1901.; Sime Misurac, Boatswain, 1910.; Roko Nizic, Cook, 1909.; Stanko Pericic, 1st Engineer, 1915.; Branko Perkovic, Mess Boy, 1935.; Mojo Petkanovic, Apprentice,1931.; Franc Polovic, Wireless Operator,1904.; Dragan Frkovic, Apprentice Engineer,1931.; Predrag Radovanovic, Apprentice,1922.; Vladimir Randic, A.B. Seaman, 1917.; Pasko Ravkin, Greaser,1904.; Kresimir Rudolfj, A.B. Seaman, 1905.; Ante Ruzic, Apprentice Wireless Officer, 1930.; Franj Rozmanic, 1st Officer, 1913.; Petar Sefer, Chief Engineer, 1908.; Drago Skevin, 3rd Engineer, 1920.; Drago Soldicic, Greaser,1921.; Josip Stanin, Galley Boy, 1932.; Andre Stipanovic, Chief Officer,1911.; Ivan Tomsic, Apprentice Engineer,1931.; Pave Vlakic, 2nd Cook, 1922.; Franjo Zezelic, Donkeyman,1904.; Milan Zoric, 1st Cook, 1905. Napomena na izvješću:Secret/Control-U.S. Officials Only…

Kretanje brodova krajem 1949.

*CIA. 6.ožujak 1950., povjerljivo

– »Banija« – 18. 9. Split, 6. 10. Raša, Rijeka, Grangemouth

– »Beograd« – 17. 9. Rijeka, Pula, Rijeka, Raša, Dubrovnik, 18. 11. Šibenik

– »Bihać« – 20. 9. Colombo, Port Said, Aden, 19. 10. Port Said, 29. 10. Split, 1. 11. Rijeka

– »Biokovo« -na popravku u Splitu

– »Dubrovnik« – Dubrovnik, Dakar, 31. 10. Buenos Aires

– »Durmitor« – Rijeka, Šibenik, 30. 10. London, 15. 11. Cardiff

– »Gorica« – New York, 30. 9. Rijeka via Gibraltar, Raša, Trst, 2. 11. Beirut, 7.11. Alexandrija, 14. 11. Port Said

– »Hrvatska« – Split, Rijeka, 10.10. Gibraltar, 22.10. Everglades, Philadelphia, New York

– Jajce« – Rijeka, 30. 9. Tripoli, 7. 10. Rijeka, 19. 10. Tripoli, Rijeka

– »Korčula« – Rijeka, Dubrovnik, 17. 10. Casablanca, 25. 10. London, Rotterdam, Antwerp, Ghent, 16. 11. Ijmuiden

– »Kordun« – Ijmuiden, Zeebrugge, 17. 10. Bakar, Pula, Rijeka

– »Korenica« – Ghent, 4. 10. Split, Dugi Rat, Rijeka, Antwerp

– »Kosmaj« – Bremen, 16. 9. Dubrovnik, Raša, Rijeka, Dugi Rat, Dubrovnik, 14. 11. Dakar, Buenos Aires

– »Kozara« – Antwerp, 14. 10. Rijeka, Dubrovnik

– »Kragujevac« – Rijeka, 11. 10. Manchester, Garston, Antwerp, Venecija

– »Neretva« – Rijeka, Raša, Rijeka, 6. 11. London, Rotterdam

– »Bojana« – Split, Ploče, Dubrovnik

– »Bosna« – Rio de Janeiro, 16. 9. Buenos Aires, Rosario, Buenos Aires, 9. 11. Dakar, Rotterdam

– »Hercegovina« – Istanbul, 25. 9. Rijeka, Dubrovnik, 16. 10. Haifa, Izmir, 2. 11. Bandirma, Dubrovnik, 11. 11. Venecija,Trst

– »Livno« – Marseilles, Oran, 7. 10. Casablanca, London, Ghent, Antwerp, Rotterdam, Bremen, Hamburg

– »Ljubljana« – Pula, Rijeka, Bakar, 9. 10. Antwerp, Ghent, Rotterdam, Bremen

– »Lošinj« – Ghent, Bakar, Rijeka, Pula, Rijeka, Split

– »Plitvice« – Hamburg, 28. 9. Pula, Split, Raša, Rijeka, Trst

– »Podgora« – Lisabon, 28. 9. Casablanca, 12. 10. Trst, Rijeka, Raša, 11. 11. Algiers, Oran, Mostaganem

– »Prenj« – Antwerp, 25. 9. Bremen, 17. 10. Dubrovnik, Rijeka

– »Radnik« – 12. 9. Buenos Aires

– »Solin«- Haifa, 4. 10. Dubrovnik, Raša, Rijeka, Haifa, Izmir, Deridje, Izmir, 12. 11. Trst

– »Skopje« – Trst, Kaštel Sućurac, Split, 2. 11. Beirut, 6. 11. Alexandria

– »Split« – Raša, Rijeka, Pula, Bakar, Rijeka, Dugi Rat, Tunis, 29. 10. Algiers, Oran, 5. 11. Casablanca, 12. 11. London

– »Sutjeska« – Rotterdam, Antwerp, Hamburg, London, 28. 10. Gibraltar, 5. 11. Rijeka

– »Šabac« – Tripoli, 30. 9. Beirut, Alexandria, Venecija, London, 20. 10. Trst, Beirut, Rijeka

– »Topusko« – Trst, Rijeka, Beirut, Alexandria, 24. 10. Split, Venecija, Rijeka, Trst, Beirut

– »Užice« – Raša, Split, 11. 10. Haifa, Rijeka, Split, Haifa, Larnaca, Limassol, Trst

– »Vis« – Raša, Pula,Trst, Split, 19. 10. Beirut, Alexandria, Crotone, Venecija, 11. 11. Rijeka

– »Žužemberk« – Rijeka, Famagusta, Tel Aviv, Deridje, Bandirma, Izmir, Split, Venecija, 3. 11. Trst, Pula, 13. 11. Rijeka

– »Srbija« – Antwerp, 24. 9. Rijeka, Split, Philadelphia, New York

– »Zagreb« – Alexandria, Venecija, Trst, 13. 10. Rijeka, Dubrovnik, Beirut, Alexandria, 17. 11. Trst

– »Kornat« – Fedale, 2. 10. New York, 7. 11. Rijeka

– »Galeb« – popravak Rijeka

– »Lav« – plovi Raša-Rijeka

– »Lika« – plovi Raša-Rijeka

– »Pčela«- plovi duž obale

– »Prozor«- plovi Raša-Šibenik

– »Šibenik« – plovi duž obale

– »Tara« – plovi duž obale

– »Tuzla« – plovi duž obale

Objava Jugolinija se u prvim poratnim godinama često spominje u CIA-inim dokumentima. Materijali ipak vrve pogreškama pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak