Terorizam definiramo kao sustavno proračunato korištenja nasilja kako bi se izazvao strah među pripadnicima neke skupine ljudi, obično u svrhu postizanja određenog političkog cilja. Riječ se izvorno javlja u francuskome, kao terrorisme, kovanica od latinskoga terror ‘strah, strava, užas, panika’. Terorizam prvotno opisuje najkrvaviji dio Francuske revolucije: Vladavinu terora, Jakobinsku diktaturu između ožujka 1793. i srpnja 1794. Terorizam, naime, polazi od premise da cilj opravdava sredstva, a svaka organizacija koja se koristi terorističkim sredstvima vjeruje da je njihov krajnji cilj vrijedan svih žrtava, makar se radilo i o nedužnima. Kada takva upotreba nasilja kakva pokreta postane sistematska, naziva se terorizmom, a najranija zabilježena upotreba riječi u tome smislu javlja se u engleskome 1798. kada tadašnji mediji tako imenuju irski ustanak protiv britanske krune.

Iako nema dvojbe da su ustanici okrvavili ruke i civilnim žrtvama, simptomatično za korištenje termina jest da se jednako okrutno postupanje britanskih i lojalističkih trupa nije opisivalo kao terorizam. Očito, od ranih dana upotrebe termina često previđena odrednica jest da se u pravilu radi o borbi skupina koje se na neki način osjećaju podređenima ili potlačenima u odnosu na službenu vlast. Novi sat lingvistike za lokalni portal.

Jezikova juha: Sijanje straha – Monitor.hr.