Bez da sada dublje ulazimo u razloge za odabir engleskoga, recimo tek da se (ne samo) u ovome kontekstu na taj jezik gleda kao nešto cool. Dobro, no zašto Baby Lasagna? Kao prvo, engleski vrlo često modificira imenicu drugom imenicom, na mjestu gdje hrvatski preferira pridjev. Stoga bi recimo ‘osiguravajuće društvo’ bilo insurance company (doslovno ‘osiguranje društvo’ ili parafrazirano ‘društvo za osiguranje’), a ‘pileća juha’ chicken soup.

U hrvatskome doduše postoje primjeri modifikacije jedne imenica drugom u vidu apozicije, ali su oni ograničeni na primjere poput ‘kuharica Ana’, ‘kralj Karlo’ ili ‘gospodin doktor’, gdje je jedna od imenica najčešće šira značenjem te služi da pobliže odredi drugu (koja kuharica?) ili pak dajemo informaciju o zanimanju, tituli i sl. neke osobe. Starija književnost, osobito iz štokavske tradicije, poznaje uporabu modifikacije imenicom značenja slična pridjevnom kao ‘ljepota djevojka’ ili ‘uzor pjesma’, ali se ti primjeri osjećaju arhaičnima i značenjski obojenima, pa je tako ‘lijepa djevojka’ tek opis, dok bi ‘ljepota djevojka’ ostavljalo dojam utjelovljenja ljepote. Takva se modifikacija naziva i atrakcija (u smislu privlačenja, jer jedna riječ svojim oblikom utječe na drugu). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

Jezikova juha: Rock Me, Baby Lasagna! – Monitor.hr.