Vratiti se dolazi od praslavenskoga *vortiti, iz proto-balto-slavenskoga *wártīˀtei, izvedeni oblici kojega se javljaju u latvijskome vā̀rtît, litavskome vartýti te većini slavenskih jezika, npr. poljskome wrócić, ruskome вороти́ть ili makedonskome вра́ти.Želimo li, pak, naglasiti nesvršenost procesa, imamo na raspolaganju vidni parnjak vraćati se. Povratak, naime, može i potrajati. A moguće su i kombinacije u kojima nešto putuje simo-tamo, vraćajući se čas u jednome, čas u drugome smjeru. Ako vam to zvuči kao vrtnja, nije to slučajno, jer vrtjeti (se) dolazi iz istoga proto-indoeuropskoga korijena wert-, kao i vratiti (se).

Svaki povratak dakle u sebi sadrži vrtnju – što je bilo na jednome mjestu, sada je na drugome. Katkada se vrati na isto, ali nikada tu ne ostaje. Jedan je od starih slavenskih, ali i indoeuropskih simbola života zato kolovrat, vrteće kolo (varijanta svastike, gotovo univerzalnoga simbola kotača života, kojega su nažalost nepovratno ukaljali nacizam i srodne ultra-desničarske ideologije), poput vretena. To je simbol sunca (koje donosi život), i neprekidne promjene. Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

Jezikova juha: Povratak otpisanih – Monitor.hr.