Tabinja mrkulja (Phycis phycis, Linnaeus, 1766) je riba iz porodice mekušica (Gadidae). Može narasti do 65 centimetra dužine i biti teška 4,3 kilograma dok se srednja lovna težina kreće oko 0,30 kilograma. Ima zdepasto građeno tijelo sa slabim i osrednje razvijenim perajama. Trbušne su peraje duge i končaste, s tim da se na kraju rašljaju.

Glava je velika, s krupnim očima, ali razmjerna proporcijama tijela. S donje strane donje vilice ima kožni izdanak u obliku kratkog ticala. Usta su naoružana brojnim sitnim unatrag povijenim zubima kojih ima i po nepcu. Krljušt je sitna, a bočna je crta vidljiva cijelom dužinom. Boja tijela varira od svijetlosmeđe do tamnosmeđe. Trbušna strana je svijetla, gotovo bijela.

Tabinja je tipična bentoska vrsta, svim svojim životnim navikama vezana uz morsko dno. Nalazimo je po cijelom Jadranu, od 5 do 270 metara dubine, uglavnom na tvrdim hridinastim dnima, uz strme kamene obale, no katkad i na ravnom muljevitom dnu. Najbrojnija je na južnim stranama otoka, na pučinskim brakovima i uz olupine.

Mrijesti se u zimskom periodu. Ikra je pelagička, a mlađ pridnena.

Pribor za lov tabinje se ne razlikuje od uobičajenog pribora za lov bijele ribe, pri čemu je robusnost pribora uvjetovana prvenstveno lovnom dubinom.

Često se ulovi na parangale, dok je udičari, budući da je tabinja riba dna, najčešće love klasičnom kančenicom s dvije prame duge oko dvadesetak centimetara, obje vezane iznad olovnice.

Za ješku su najprimjereniji veći komadi ili cijele srdele, ali i druge ribe, zbog čega bi udice trebale biti dužeg vrata, širine luka oko 15 milimetara, prvenstveno radi kvalitetnije montaže.

Griz tabinje je beskompromisan, tako da je kontra gotovo nepotrebna. U trenutku kad ugleda ponuđenu ješku i odluči se za griz, tabinja će je progutati bez oklijevanja i prethodnih grickanja ili opipavanja, što se na priboru osjeti kao jasno zatezanje s naglom promjenom težine. U tome je trenutku najvažnije ne dozvoliti da se zakačena riba zavuče u kakav procjep.

Tabinja, kao loš plivač, u izvlačenju neće pružiti znatniji otpor. Osim toga, kao vrsta osjetljiva na promjenu pritiska, vrlo brzo će zbog napuhanog jednjaka potpuno malaksati. Ipak, bez obzira na to, podmetač je u prihvatu uvijek dobrodošao.

Tabinja ima meko i bijelo, vrlo ukusno meso. Jetra, na koju otpada 10 do 15 posto tjelesne težine, također je jestiva.

Najukusnija je kuhana, no posebno je cijenjena sušena.

Objava Jeste li znali da tabinju nalazimo i na 270 metara dubine? Evo još nekoliko zanimljivosti o ovoj neobičnoj ribi. pojavila se prvi puta na Novi list.