Zahvaljujući Eurosongu 2024, i predivnom Švicarčetu zvanom Nemo, govorilo se u nas o nebinarnim osobama. Uglavnom s mržnjom i prijezirom, onako kako ljudska stoka govori kada govori o bilo kome tko joj neće ili ne može uzvratiti. Ili se govorilo nemušto, tobož se domišljajući kako bismo se mi Nemu na hrvatskome jeziku obraćali, baš kao da će nam Nemo, svakome redom, stići u posjet. Ne zna se što je bilo iritantnije: ta huliganska mržnja, ili to jezično prenemaganje. I jedno i drugo potječe iz uvjerenja, pogrešnog, primitivnog, bolno neukog i nesvjesnog svijeta oko sebe, da su čeljad poput Nema nešto novo, nešto što je izvan našeg iskustva i izvan iskustva našega jezika.

Hoćemo li biti drukčiji ako se Nemu, ili svejedno kojoj nebinarnoj osobi, obraćamo na način koji nam naš hrvatski jezik ne dopušta? Naravno da nećemo i naravno da nikakvog smisla nema provođenjem nasilja nad jezikom tobože poništavati nasilje nad ljudima. Rodna korektnost u jeziku ima smisla sve dok ne prelazi u nasilje nad jezikom ili u puko administriranje. Svejedno je li riječ o ženama, muškarcima ili nebinarnim osobama. Miljenko Jergović za svoj blog.

Jergović: Žena, muškarac i nebinarno čeljade – Monitor.hr.