Učinci klimatskih promjena itekako su vidljivi, a upravo zbog ljudskog djelovanja, onog nepromišljenog i ruku na srce pomalo sebičnog, suočavamo se sa situacijama kao što su topljenje ledenjaka i ledenih ploča, porast razine mora, iznimno topla ljeta, toplinski udari i mnogim drugima.

Važno je, ali isto tako jako teško za konceptualizirati da su brojne od tih promjena nepovratne, a sve dok se ponašamo neodgovorno prema planetu koji nam je dom i sve dok nade polažemo u to da će neki »ludi« znanstvenici pronaći magično rješenje za negativne stvari za koje smo odgovorni, a koje smo učinili isključivo našim djelovanjem, one će se i dalje nastavljati i činiti havariju na Zemlji.

Naš planet se konstantno zagrijava, a emisija stakleničkih plinova je nikada veća. Sve to nisu problemi budućnosti, već su itekako postali problemi sadašnjosti. Primjerice, teško je ne primijetiti situaciju da biljke i drveće počinje puno prije cvjetati, ili pak na svojoj koži osjetiti sve teže podnošljive toplinske udare ljeti, dok snijega zimi kao da manjka u usporedbi s nekada.

Ništa od toga nije nasumično, a onom na što su znanstvenici nekoć upozoravali sada svjedočimo. Tko je kriv – pojedinac ili neki »veći igrači«, pitanje je koje u ovom trenu nije toliko relevantno, koliko činjenica da svi nešto moramo napraviti.

Da nije sve tako crno svakodnevno dokazuju i zanimljivi pojedinci čiji nas život i ljubav prema Zemlji jednostavno inspiriraju da stanemo i načas promislimo o vlastitim akcijama i stavovima. Jedna takva osoba potencijalno je pored vas u proteklih mjesec dana prošla na monociklu!

Mlada Samoborka smatra kako su prirodna bogatstva Hrvatske ozbiljno ugrožena

Prednosti i mane

Riječ je o Hani Matović, klimatskoj aktivistici rodom iz Samobora, studentici biologije na Sveučilištu u Osijeku. Za sebe kaže da pokušava živjeti život neovisno o društveno stvorenim i postavljenim normama, a prva takva očituje se upravo u nekonvencionalnom odabiru prijevoznog sredstva – monociklu.

Upitali smo mladu Hanu kako to da je kao svoj modus putovanja odabrala upravo jedan kotač, na što nam je ispričala kako se s istim prvi put susrela još prije dvanaest godina na Cu’fus festu, inače, Cirkuskom uličnom festivalu u Samoboru.

– Već kao dijete sam odmah rekla: »To želim naučiti voziti«, i tako je i bilo… Nakon dva, tri mjeseca pokušaja konačno sam ga naučila voziti i od tada mi je postao primarno prijevozno sredstvo, ispričala nam je.

Gledano s praktične strane, sigurno je za pretpostaviti da monocikl ima svojih prednosti, ali i svojih mana. Matović je istaknula kako je uvijek pozitivna reakcija ljudi uvijek oduševljava, a i kako sama priznaje, dobar je način za početak razgovora i dijaloga s lokalnim stanovništvom.

– Gušt ga je voziti te su osmijesi ljudi kad vide monocikl neprocjenjivi, istaknula je, dok je mana, pak, savladati uspon i silazak s brda!

Sve svoje na monociklu nosim Na sam pogled na njen monocikl da se vidjeti da to nije onaj “obični”, već da ima određene dodatke koje nam je Hana i pojasnila. – Monocikl je posebno pripremljen za put. Prijateljica je napravila željezni “blatobran” koji drži torbe, a koje je također napravila po mjeri druga prijateljica. Sa sobom nosim i ruksak za sve potrepštine, a sveukupno nosim teret od 23 kilograma. Sa sobom nosim minimum stvari – viseću ležaljku ili hammock, vreću za spavanje, četiri majice, jedan par hlača, dvoje pari biciklističkih hlača, kuhalo, vodu, hranu, solarni panel, digitalnu opremu, i naravno prvu pomoć, objasnila nam je.

Aktivistički projekt

Osvrt o klimatskim promjenama i Hanin monocikl ne nalaze se slučajno na ovim stranicama, a ono što ih spaja je »klimaTURA«, jedinstven projekt naše sugovornice koji se bazira na njenom popriličnom poduhvatu monocikliranja od Prevlake do Iloka, ne bi li putem ukazala na važnost zaštite okoliša i brige o klimi i klimatskim promjenama!

– Ideja za ovaj projekt je došla sasvim slučajno, jednom kada sam na Cirkuskom uličnom festivalu u Samoboru rekla da bi bilo fora proputovati cijelu Hrvatsku. Tada sam zapravo sama sebi ubacila »bubu u uho« i shvatila da je to nešto što trebam napraviti. Prvo sam mjesec dana nakon te ideje krenula na put od Osijeka do Samobora, ne bih li vidjela je li uopće moguće putovati na monociklu, prisjetila se.

Uz to što je putovala na jednom kotaču spajajući najudaljenije točke Hrvatske, diljem zemlje je u sklopu svog projekta, a uz podršku brojnih udruga i predavača, održala brojna putopisna predavanja. Tako je Hana svoja iskustva podijelila u Hvaru, Splitu, Zadru, Rijeci, Karlovcu, Samoboru, Zagrebu, Osijeku i Iloku gdje je lokalnim zajednicama dijelila svoja iskustva sa svog nekonvencionalnog putovanja. Matović je na taj način s brojnim polaznicima tih predavanja progovarala o vlastitom aktivnom načinu zalaganja za zaštitu okoliša, kao i o svojem ekoaktivizmu.

Samo pozitiva Čime se Hana bavi kada ne monociklira po Hrvatskoj? – Kad ne monocikliram, pokušavam svim snagama pozitivno utjecati na lokalne zajednice u svojoj neposrednoj blizini u više gradova. Aktivna sam u više udruga i inicijativa u Samoboru, Zagrebu i Osijeku kroz koje na različite načine mogu pomoći u izgradnji inkluzivnijeg društva. A u slobodno vrijeme volim popiti kavu, prošetati prirodom…, otkrila nam je.

Jedinstven podvig

Njen podosta jedinstven podvig putovanja Hrvatskom na jednom kotaču započeo je 12. lipnja, te se pritom susrela s iznimno različitim terenima, ljudima, gradovima… Upitali smo je koje su joj etape puta bile najzahtjevnije.

– Budući da putem spavam gdje stignem po šumama, jer projekt nije financiran nikakvim sredstvima i jednostavno je bilo preskupo spavati po apartmanima, to je svakako bio Gorski kotar zbog velike visinske razlike i medvjeda, pojašnjava Hana.

Bilo je tu puno lijepih trenutaka, pa se prisjetila kako je putem srela divne ljude koji su joj od srca željeli pomoći, bilo smještajem, bilo hranom.

– U Rijeci mi je pukla zračnica te su dva umirovljena bračna para iz Njemačke inzistirala na tome da mi pomognu pa su mi zamijenili gumu i dali donaciju. Naknadno sam saznala da je jedan gospodin među njima biciklom išao do Nordcupa, kaže Hana.

Čini se da se u ovom slučaju sličnosti privlače, a govoreći o lijepim situacijama, Hana se također prisjetila i onih podosta neočekivanih.

– Pronašao se tu jedan pas koji mi je ukrao vreću za spavanje i počeo je trgati, ali i jedan čovjek koji je u kafiću iz džepa izvadio pištolj i htio mi ga dati za samoobranu, podijelila je.

Za zaključiti je da putovanje na monociklu kroz Hrvatsku nije za svakoga.

Intervju s Matović odradili smo dok se ona nalazila na nekih 200 kilometara od Iloka, nakon prijeđenih otprilike 1.000 kilometara, a u trenutku pisanja ovih redaka, Matović je svoju turu uspješno privela kraju. Slikavši se pored table na ulasku u Ilok, nakon otprilike 1.300 kilometara, napisala je: »Ne znam jesam li sretna što sam došla il’ tužna jer nema dalje«.

Do cilja na jednom kotaču

Kap koja čini slap

Zašto baš relacija Prevlaka – Ilok? Za Matović, ruta je bila sasvim jasna jer je time željela povezati najudaljenije točke Lijepe Naše. Zapravo, čitav projekt klimaTURA na jedinstven način uspio je povezati krajnje točke Hrvatske i pritom osnažiti svijest o zaštiti okoliša i osvijestiti potrebu za time, kao i borbu protiv klimatskih promjena.

Prirodna bogatstva Hrvatske jedinstvena su, ali i ozbiljno ugrožena, te ih treba pod svaku cijenu zaštititi, smatra mlada Hana, a upravo je na ovaj način uvidjela kako može spojiti svoje višegodišnje djelovanje u sferi klimatskog aktivizma te želje za pustolovinom i upoznavanjem lokalnih ekoloških problema diljem Hrvatske.

Kako stoji na njenim društvenim mrežama, »međusobnim udruživanjem, edukacijom i djelovanjem možemo i hoćemo biti ta ‘kap koja čini slap’, za dobro nas i onih kojima svoje ‘otiske’ ostavljamo«.

Što reći nego sretno dalje u putovanju i klimatskom aktivizmu – dakako, na jednom kotaču!

Objava Jedan kotač, a ipak ide. Klimatska aktivistica Hana Matović monociklom proputovala od Prevlake do Iloka pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak