“Anegdota jedna kaže da životinje polude za vrijeme rasploda, a vrijeme rasploda za političare su izbori. Ništa se sada neće rješavati. Samo svi čekaju izbore. U ova dva mjeseca su manje više formirani stavovi. Ako se kaže da je taj zakon (lex AP) radi zastrašivanja ljudi onda je prekasno, onda je tu netko pogriješio”, rekao je prije koji dan Furio Radin, potpredsjednik Hrvatskog sabora, zastupnik talijanske manjine i najdugovječniji zastupnik u Hrvatskoj koji je prvi put u saborske klupe sjeo još (davne) 1992. godine.

Tema je našeg feljtona u kojem se prisjećamo hrvatskih zastupnika, a on ima posebno mjesto kao – najdugovječniji. Gostujući na N1, Radin kojeg se nema baš često prilike čuti, osvrnuo se na stanje u Saboru danas i u prošlosti, a u posljednjih se 30 godina, kaže, “polako sve promijenilo”.

“Ono što ne volim kod nas da se promijenilo je retorika. Danas retorika postaje osobna, uvredljiva, prije toga nije bilo. Ja starim, ali smatram da retorika ne bi trebala biti uvredljiva. Treba govoriti o stvarima, a ne o ljudima”, istaknuo je i otkrio kako mu je najbolji mandat bio od 1995. do 2000. jer tada su u Saboru “bili jaki i ozbiljni ljudi”.

‘Otporan na metke’

A tko je ovaj gospodin? Krajem veljače o iskusnom je zastupniku čak objavljena politička biografija “Lo giuro, prisežem”, koju je napisao novinar i publicist Neven Šantić. U toj je knjizi po prvi put otkriveno kako su Radinu 2015. godine puškom izrešetali haustor u Zagrebu, a autor piše kako zastupnik nakon toga nije zvao policiju, niti se obraćao medijima. Policija je kasnije pronašla tri metka i napravila zapisnik, no nikada se nije doznalo tko su počinitelji. Sam Radin to nije smatrao pokušajem atentata, nego činom zastrašivanja.

Još jedna od zanimljivih činjenica koju smo pronašli u autobiografiji jest i da je prvi put za Franju Tuđmana 1989. godine čuo na utakmici Dinamo – Partizan, dok je kao psiholog istraživao fenomen Bad Blue Boysa. Inače, bilo je to vrijeme kada su navijači bili bijesni na Tuđmana zbog promjene imena kluba, a Radin je tada rekao kako “navijačima ne treba ići niz dlaku jer u tom konfliktu ni navijači, ni političari, ni predsjednik nisu potpuno u pravu, ali najmanje je u pravu upravo predsjednik, kojeg će, kako je rekao, stadion dočekati pljeskom “onog trena kada Croatiji vrati ime Dinamo”.

A Tuđman ga je, ako je vjerovati Šantićevim riječima, jako cijenio, do te mjere da se njegovo ime nalazilo na vrhu “ogromnog popisa potencijalnih veleposlanika Hrvatske u Rimu”, što Radin, i da mu je bilo ponuđeno, ne bi prihvatio. No, Radin na Tuđmana nije gledao tako blagonaklono. Jednom je prilikom za Večernji otkrio i koji je događaj bio presudan.

Da bi ušao u Sabor Furio Radin trebao je glasati sam za sebe!

Od omladinca do kapitalca

“Istra nije prihvatila njegov nacionalni naboj jer je drukčija. On je došao u Istru i održao govor na koji su počeli zviždati. Tuđman je rekao: Ako vam se ne sviđa, idite odavde. Ta je rečenica zatvorila vrata njemu i HDZ-u za vjeke vjekova. To su mu zamjerili i Hrvati i Talijani, i Srbi i Crnogorci… Svi živi su mu to zamjerili jer je to rečenica koju u Istri nitko ne smije izreći. Poslije su mi rekli da je Tuđman mislio, ali tko zna je li to istina, da ga Hrvati i Talijani ne osporavaju, nego neke druge nacionalnosti”, otkrio je on.

A tom je prilikom otkrio i kako je sam završio u političkim vodama. Radin je, inače, bio aktivan u Savezu socijalističke omladine Hrvatske u kojemu je bio zadužen za znanstvenu aktivnost mladih, a zbog svog “ljevičarenja” sa  studentima praksisovcima par je puta odveden na ispitivanje, ali ovaj trenutak ipak je bio presudan…

“Moji iz Istre su me zamolili da budem njihov predstavnik u uredu za nacionalne manjine u Zagrebu. Postao sam predstavnik Talijana u tom uredu čiji je šef bio Milan Đukić. Nakon toga je promijenjen zakon i talijanska manjina dobila je jednog zastupnika u Saboru pa su me opet zamolili da se kandidiram. Mogu s ponosom reći da sam 1992. godine uspio pobijediti IDS koji je u to vrijeme imao u Istri 70-postotnu podršku”, rekao je.

Upitan koja je tajna njegove političke dugovječnosti, Radin ističe kako je jedna stvar u njegovom slučaju jako važna. “Uvijek sam bio izabran imenom i prezimenom, kao nezavisni zastupnik. Moj klub zastupnika se ‘sastaje’ kada se ujutro brijem i kažem sebi neke stvari, a ogledalo mi odgovori. Svoj poziv osjećam kao nešto časno. Imam veliku odgovornost prema ljudima koje predstavljam. Nitko u ovoj zemlji ne može reći da nisam radio za talijansku manjinu”, rekao je.

Objava Izrešetali su mu haustor, ali sve je skrivao od medija: ‘Nije to bio atentat nego pokušaj zastrašivanja’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.