Otkad postoje mjerenja prosječne temperature na Zemlji, nijedna godina nije bila vruća od 2023.

Toplinski rekordi mogli bi ponovo biti oboreni i ove godine. Ekstremne vremenske pojave sve su učestalije, što utječe na zdravlje ljudi diljem svijeta i nanosi štetu gospodarstvu, prvenstveno poljoprivrednoj proizvodnji.

Nakon desetljeća javne rasprave o klimatskoj krizi, obilježene pokušajima poricanja i manipulacijama fosilnih profitera, više nije moguće negirati nužnost mjera kojima će se emisije stakleničkih plinova reducirati do neto nule. Društva diljem svijeta istovremeno se moraju pripremati na život s posljedicama klimatske krize.

Počinju to polako shvaćati i hrvatske političke stranke, barem one najveće. Analiza stranačkih predizbornih programa pokazuje da se problematici klimatske krize posvećuje sve više pozornosti. Međutim, klimatske politike i dalje su manjkave; iako među znanstvenicima postoji konsenzus o potrebi za napuštanjem fosilnih goriva, tako nešto u svojim programima hrvatske političke stranke uglavnom ne zazivaju.

“Da, većinom se i dalje oslanjaju na fosilna goriva, osobito plin. HDZ koristi zanimljivu, ali potpuno neodređenu formulaciju lišenu sadržaja: ‘Maksimalno ćemo iskoristiti domaće izvore energije, uključujući konvencionalna i nekonvencionalna fosilna goriva s nižom razinom emisije i obnovljive izvore energije’. No, treba li na to trošiti riječi, ako već i iz njihovog dosadašnjeg djelovanja znamo koliki oslonac nalaze u tzv. prirodnom plinu, kojega su, izgleda, potpuno nesposobni pojmiti kao fosilni plin, što to gorivo jest. Most, ponavljam, eksplicitno najavljuje ulaganje u plinske elektrane. SDP ne najavljuje ulaganje u plinsku infrastrukturu, ali porazno je što oni goriva koja nisu fosilna dalje nazivaju alternativnima. Jedino kod Možemo! nailazimo na eksplicitnu tvrdnju: ‘Što prije treba fosilna goriva zamijeniti obnovljivim izvorima energije’, iako se ona i kod njih nadovezuje na obaveze prema EU. Bit će zanimljivo pratiti rad stranaka i na tom polju”, kaže Nikola Biliškov iz inicijative “Znanstvenici za klimu”.

“Znanstvenici za klimu” su uoči službenog početka predizborne kampanje uputili apel političkim strankama, zalažući se upravo za politike kojima je svrha borba protiv klimatskih promjena. Biliškova smo stoga upitali kakve pozitivne odnosno negativne primjere vidi u stranačkim programima.

“Ono što me posebno veseli, a i hrani moj ego, jest činjenica da se vidi da su mnoge stranke ipak pročitale naš zadnji apel. To je posebno evidentno kod SDP-a i Mosta, kod kojih nailazimo na neke od naših zahtjeva, u malo izmijenjenoj formi. SDP, naime, najavljuje indeks razvijenosti, dok Most najavljuje uvrštavanje klimatske pravde u legislativu. Iz našeg kuta gledišta, to nam je i dobro uporište za praćenje rada tih stranaka. No, ostatak njihovih programa ukazuje na vrlo nisku razinu, možda i potpun izostanak razumijevanja problematike. U ovom društvu Možemo iskače svojim programom, iz kojeg je razvidno duboko razumijevanje klimatskih promjena i inherentne omnidisciplinarnosti tog izazova”, kaže Biliškov.

Manje stranke ne spominju klimatske promjene

Među strankama čije smo programe analizirali, samo Socijaldemokrati te koalicija Fokusa i Republike uopće ne spominju klimatske promjene.

Međutim, Socijaldemokrati ipak nude biračima određene “zelene” politike. Predlažu npr. oporezivanje emisija CO2, poticanje postavljanja solarnih panela na krovove kroz povoljne kredite koje bi trebala osigurati državna Hrvatska poštanska banka, unapređenje distribucijske elektroenergetske mreže kako bi se na nju mogli spojiti svi mali proizvođači, poticanje energetski učinkovite gradnje te korištenja dizalica topline i geotermalnih izvora za grijanje.

Ipak, ne namjeravaju odustati od politika koje doprinose nakupljanju CO2 u Zemljinoj atmosferi; najavljuju osnivanje državnog holdinga koji će osigurati strateško upravljanje fosilnim energentima te planiraju sustav za gospodarenje otpadom nadograditi spalionicama (koje nazivaju energanama, iako je spaljivanje otpada vrlo neučinkovit način proizvodnje energije).

Za gradnju spalionica otpada zalaže se i koalicija Fokus-Republika, jedina među analiziranim izbornim opcijama za koju klimatske promjene kao problem uopće ne postoje, barem ako je suditi prema predizbornom programu. U programu nemaju nijednu politiku koja bi se mogla smatrati “zelenom”, a energetska politika im se svodi na prijedlog gradnje hidroelektrana, ali bez elaboracije gdje točno vide prostor za dodatnu eksploataciju hidro potencijala.

Desnica barem ne negira problem

Što se tiče već spomenutih stranaka desnice, Domovinski pokret i Most klimatske promjene u svojim programima spominju samo usputno, u sklopu poglavlja u kojima se bave gospodarskom politikom.

U slučaju Mosta već i to je napredak, ako znamo da su pojedini zastupnici ove stranke, poput Nina Raspudića ili Marina Miletića, doprinosili negiranju realnosti klimatske krize.

Shodno tome su i Mostove klimatske politike prilično skromne. Od ostalih stranaka izdvaja ih tek prijedlog da se u Kazneni zakon uvrsti kazneno djelo ekocida, zločina prema prirodnom okolišu.

Za emisije stakleničkih plinova, koji uzrokuju ubrzano zagrijavanje Zemlje, nije ih pretjerano briga. Najavljuju poticanje gradnje novih plinskih elektrana, ulaganje u proširenje kapaciteta za uvoz ukapljenog zemnog plina (LNG) te dodatnu eksploataciju kopnenih nalazišta nafte i plina u Hrvatskoj.

Zalažu se i za ulaganje u proširenje kapaciteta Nuklearne elektrane Krško. To je još jedan projekt kojem se ekološki aktivisti protive, smatrajući da je vremenski i financijski preskup, tj. da bi novac bilo puno smislenije ulagati u razvijanje obnovljivih izvora energije.

Od politika koje bi se mogle nazvati “zelenima”, Most građanima nudi tek poticanje ulaganja u postavljanje solarnih elektrana na krovovima i korištenje geotermalne energije. Najavljuju i dodatna ulaganja u hidroelektrane kako bi se u njima proizvodilo što više električne energije.

Domovinski pokret nešto je konkretniji: u njihovom programu eksplicitno se navodi da je potrebno “pomiriti specifičnosti hrvatskog gospodarstva s ciljevima održivog razvoja UN-a i Zelenog plana EU”.

Pod podnaslovom “Zelene politike Domovinskog pokreta” nabrajaju što nude biračima u ovom aspektu. Kažu da bi Hrvatska trebala aktivnije štititi okoliš kako bi se brendirala kao “zelena oaza Europe”, ali ne navode prijedloge konkretnih mjera kojima bi to postigli.

Zalažu se i za monitoring kvalitete zraka i stanja prirodnih voda te za tranziciju prema kružnom gospodarenju otpadom. Najavljuju da će razvijati obnovljive izvore energije, poticati energetski pasivne kuće, štititi nacionalno šumsko i vodno bogatstvo, poticati ekološku proizvodnju i zakonski ograničiti eksploataciju plina i nafte u Jadranskom moru.

Međutim, to ne znači da Domovinski pokret zaziva napuštanje fosilne ekonomije; istovremeno sa zazivanjem čišćeg okoliša i obnovljivih izvora energije, među ciljevima navode ulaganje u eksploataciju plinskih i naftnih izvora na kopnu.

Nikola Biliškov ističe da program ovih dviju stranaka, iako se reflektira na problematiku klimatskih promjena, nikako po tom pitanju nije dovoljno konkretan i ambiciozan. Međutim, smatra da se bolje nije moglo ni očekivati od stranaka koje su prepoznatljive po poricanju znanosti.

“Domovinski pokret zaključuje da ‘Hrvatska ne utječe na globalne trendove’, dodajući da ‘ih može provedbom suverenističke gospodarske politike, bolje iskoristiti za vlastiti razvoj’, usput se, kao pravovjerni i višestruko dokazani poricatelji znanstvenih činjenica, ograđujući ‘ako postoje, umanjiti njihove negativne efekte.’ Druga stranka koja u svojim redovima njeguje poricanje znanosti na različitim razinama je Most. Kod njih se klimatske promjene spominju tek u tragovima te za otkrivanje klimatskih politika treba upotrijebiti i malo mašte. Zato kod njih pomalo iznenađuje najava uvrštenja prava okoliša u kaznenu legislativu, no to je u okviru njihovog općeg pseudoantiglobalizma. Usput najavljuju otvaranje novih plinskih elektrana”, kaže Biliškov.

Možemo očekivano najkonkretniji

Najviše prostora zelenim politikama u svom programu očekivano posvećuje stranka Možemo.

“Nakon mog početnog razočaranja uzrokovanog objavom tzv. ’13 hrabrih poteza’, u kojima su potpuno izostale klimatske politike, moram reći da me program platforme Možemo! ipak ugodno razuvjerio. Klimatske politike, kojima oni odgovaraju na klimatske promjene kao ‘jedan od najvećih izazova današnjice’ su tu vrlo zastupljene i razrađene. Nakon proučavanja programa, mogu reći da je ova platforma opravdala svoju identitetsku odrednicu zelene ljevice”, kaže Biliškov.

Istu stvar u svojoj analizi stranačkih klimatskih politika naglašava i organizacija za zaštitu prirode WWF.

“Stranka Možemo, kao članica Europske zelene stranke, najjasnije zagovara ove teme kao okosnicu cjelokupnog razvoja. Naglašavaju važnost integracije mjera zaštite okoliša i prirode u sve druge sektore (gospodarstvo, energetika, turizam, poljoprivreda) te kako će i na europskoj razini u novom Europskom zelenom planu za period od 2025. godine do 2029. godine zagovarati jaču zaštitu prirode i okoliša i adekvatno povećanje proračunskih sredstava Europske unije za navedene mjere. Dodatno, radit će na širenju morskih područja uključenih u zaštićena područja (Natura 2000) te provođenju mjera održivog ribarstva u svrhu očuvanja ribljeg fonda. Od svih stranaka jedini su naglasili važnost usklađivanja politika i dokumenata prostornog, okolišnog i strateškog planiranja, s obzirom da je naročito u dijelu planiranja morskog prostora izuzetno važno uzeti u obzir pravila zaštite okoliša”, kažu iz WWF-a.

U programu stranke Možemo je prvih 30 stranica posvećeno upravo klimatskim promjenama, a klimatske politike se horizontalno provlače kroz čitav program. Tako se npr. u dijelu koji se tiče obrazovanja zalažu za “zelene odgojno obrazovne ustanove” i “zelene visokoškolske i znanstvene institucije” (u kojima će se učenike posebno educirati o problematici klimatske krize, a znanstvenike usmjeravati prema projektima koji mogu doprinijeti njenom rješavanju), u dijelu koji se tiče prostornog planiranja govori se o potrebi ozelenjavanja javnih prostora, u dijelu koji se tiče sigurnosti naglašava se da buduće ugroze u najvećoj mjeri dolaze od klimatskih promjena i prirodnih nepogoda te se predlaže niz mjera za društvenu prilagodbu i okolnost.

Nemamo ovdje dovoljno prostora da nabrojimo sve klimatske politike koje Možemo predlaže pa ćemo istaknuti samo neke od najvažnijih: zelena reindustrijalizacija u sektorima energetike, poljoprivrede, prometa, graditeljstva, zdravstva i farmacije te informacijskih tehnologija; ulaganje u istraživanje, razvoje i inovacije te stvaranje interdisciplinarnih i međusektorskih holdinga za provođenje važnih projekata; nacionalni investicijski fond za projekte zelene transformacije; zelena javna nabava kako bi tijela javne vlasti nabavljala lokalno uzgojenu hranu; energetska obnova zgrada; elektrifikacija javnog prometa; ubrzana solarizacija postavljanjem solarnih elektrana na krovove; ulaganje u dodatni razvoj elektroenergetske mreže; poticanje razvoja zadrugarstva u poljoprivredi i ribarstvu; povezivanje turističkog sektora sa sektorom proizvodnje hrane; zaštita morskih ekosustava…

HDZ i SDP vrlo slični

“HDZ-ove najave klimatskih politika su prepune općih mjesta i zapravo se sve svodi na nabrajanje vrlo općenitih tvrdnji o klimatskim promjenama, ublažavanju i prilagodbi, uz obaveznu ogradu ‘Europska unija donijela je ambiciozne ciljeve (…) Zato niskougljični razvoj Hrvatske postaje naša strateška odrednica.’ Uz izostanak sadržaja, njihov klimatski program obiluje i potpuno nejasnom terminologijom, koja dozvoljava vrlo veliku širinu (ne)djelovanja. Što se SDP-a tiče, njihov program je izrazito štur po pitanju klimatskih politika. Njihove najave klimatskih politika su tek neznatno određenije u odnosu na njihove glavne političke suparnike, osobito u pogledu energetike. Pozitivna je najava uspostave indeksa razvijenosti, temeljenog na nizu parametara koji određuju kvalitetu života, a ne samo ekonomske pokazatelje”, smatra Nikola Biliškov.

HDZ je uz Možemo jedina stranka koja barata terminom “klimatska kriza”, a u svom programu imaju čitavo poglavlje o održivom razvoju Hrvatske, tj. o zelenoj tranziciji, dostupnoj energiji i prehrambenoj sigurnosti. Već u prvoj rečenici navode da su klimatske promjene uzrokovane korištenjem fosilnih goriva te ističu nužnost zelene tranzicije.

Međutim, veći dio tog poglavlja posvećen je samohvali na račun dosadašnjih uspjeha. Obećanja za budućnost je relativno malo. HDZ najavljuje da će u idućem mandatu udvostručiti količinu recikliranog otpada, instalirati dodatnih 2500 MW kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, razvijati infrastrukturu za elektrifikaciju prometa, nastaviti ulaganja u praćenje kvalitete zraka i tla, uvesti program praćenja ugljičnog otiska u javne institucije, uspostaviti Nacionalni centar za prilagodbu klimatskim promjenama, zatvarati odlagališta i otvarati centre za gospodarenje otpadom…

Međutim, HDZ se u energetskoj politici i dalje oslanja na fosilna goriva. Najavljuju udvostručenje kapaciteta LNG terminala na Krku te ulaganje u uspostavu Južne plinske interkonekcije s BiH.

Na sličan način razmišlja i SDP, koji u svom programu navodi da bi energiju proizvodio od nereciklabilnog otpada, tj. gradio bi spalionice otpada. U pitanju je način proizvodnje energije koji je za okoliš jednako štetan kao i termoelektrana na ugljen, a nije ni naročito energetski učinkovit.

Od zelenih politika, SDP nudi snažnije korištenje EU fondova za provođenje energetske tranzicije, poticanje ulaganja u proizvodnju energije iz čistih izvora na mjestima industrijske potrošnje, poticanje masovne solarizacije krovova kroz beskamatno financiranje solarnih elektrana, uvođenje funkcionalnog modela udruživanja građana u energetske zajednice, ulaganja u hidroelektrane i tehnologiju vodika, oporezivanje odlaganja otpada na deponijima, stroži propisi i kontrole s ciljem smanjenja proizvodnje otpada, oporezivanje plastične ambalaže s manje od 30% recikliranog materijala, edukaciju javnosti o učinkovitijem upravljanju otpadom…

Stara obećanja i neambiciozni ciljevi

Zaključnu riječ prepuštamo Dunji Mazzocco Drvar, direktorici programa zaštite prirode u WWF Adriji, koja u WWF-ovoj analizi klimatskih politika u predizbornim programima ističe:

“S jedne strane, dobro je vidjeti da stranke u svojim izbornim programima prepoznaju važnost politike zaštite okoliša i da su neke čak i vrlo ambiciozne u tom smislu. Međutim, pojedina programska obećanja već samo čuli i ranije, poput uspostave Centra za prilagodbu klimatskim promjenama, što u svojem programu ističe HDZ, no još se čeka na realizaciju tog projekta. U svakom slučaju, WWF će od buduće Vlade tražiti veća ulaganja u zaštitu prirode i bioraznolikosti, postavljanje jasnog roka za prestanak korištenja fosilnih goriva i potpuni prelazak na obnovljive izvore energije te postupnu tranziciju na održiv i otporan poljoprivredni sustav, koji se ne temelji na potporama za velike poljoprivredne zagađivače, već tranziciju malih i srednjih proizvođača na zelenu poljoprivredu”.

The post IZBORNI PROGRAMI: Hrvatske stranke i dalje navučene na fosilna goriva appeared first on Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak