Generacijama unatrag, obitelj Đaja Katić u Zastolju obrađuje svoju zemlju, nasade te odgaja djecu koja također nastavljaju stopama svojih pre­daka. Proveli smo ugodno popodne u njih u baštini i razgovarali sa supružni­cima Stankom i Jadrankom, kćeri Ana­marijom i sinom Ivanom. Tko redovito subotom pohodi placu u Gružu, zna koja je posta Stanke i Jadranka, a tko svakodnevno ‘lista’ Facebook također zna da se povrće i voće ovog OPG-a može naručiti preko stranice Dubro­vačka virtualna pjaca.

Obitelj trenutno obrađuje 3 hek­tara na kojima dozrijeva razno povrće, uz to, hektar i pol je maslinik, a tu je i nekoliko voćnjaka. Ovisno o sezoni, od voća u ponudi imaju breskve, dinje, pipun, grožđe te smokve koje najčešće suše. U planu je posaditi još 70-ak sadnica smokava. U punom jeku je sezona ljet­nog povrća među kojim svakako domi­nira pomadora i to nekoliko vrsta, od volovskog srca do tradicionalne vrste koja je raširena u Konavlima, a izgle­dom podsjeća na vrstu jabučar, zatim zeleni grah, tikvice, kukumari, nekoliko vrsta paprika, balančane – domaće, uske i one klasične, jajaste, i naravno, patate.

– Pripremamo se za sadnju glavatog kupusa, verze, cvjetače, a nabavili smo i nove sadnice bresaka, trešanja i nara­nača pa smo u fazi pripreme zemlje za voćnjake. Kako je ove sezone izrazita suša, iako imamo sustav navodnjava­nja ‘kap po kap’, potrebno je dodatno zalijevanje – rekao je Jadranko.

I na placi i virtualno
– Osim svakodnevno na placi, voće i povrće se prodaje preko naše stra­nice putem Facebooka, a pravi ‘boom’ dogodio se za vrijeme pandemije s nastankom stranice koja je objedinila OPG-ove s ovog područja, Vir­tualne dubrovačke pjace. Za ljude koji ne mogu stići obaviti spenzu na placi jer rade svaki dan, Virtualna pjaca je idealan način za naručit spenzu; potrebno je samo par klikova, i naručeno voće i povrće isporučujemo sljedeći dan na vrata. Ne smijemo zaboraviti na naše stalne kupce koji nas svake subote posjećuju u Gružu, s kojima nerijetko i popijemo kafu. Tako oba načina prodaje imaju svoje prednosti; najvažnije je da sve stignemo i da su naši kupci zadovoljni – zaključila je Stanka.

U ponudi ovog OPG-a nezaobilazno je maslinovo ulje, vrste oblica i lastovka od ukupno 340 stabala maslina, a tu je i 800 loza sorte kardinal i hamburg.
– Pored maslinova ulja, povrća i voća, za vjerne kupce na banku u Gružu uvi­jek će se naći nešto od domaćih likera koje pravimo. Meni najdraži i najpit­kiji je liker od oraha, a pravimo još i liker od višanja i trešanja. U ponudi imamo i jaja kojih nema baš puno, ali ako se na placu dođe dovoljno rano, može se i na njih naletit – rekla nam je Stanka. Pored kokoši tu je i 20-ak koza pa tako najčešće za svoje potrebe imaju svježe mlijeko i kozji sir. Stanka s ponosom ističe Anamari­jinu salsu koju kupci obožavaju. Salsa se može spremiti u zamrzivač te koristiti tijekom cijele zime.

Izazovi u poljoprivredi

S obzirom na izdvojenu poziciju i uda­ljenost od poljoprivrednih površina drugih konavoskih obitelji, OPG Đaja Katić se susreće s različtim izazovima:
– Prošlog ljeta imali smo napad pčela kada smo ostali bez gotovo pola uroda pomadora. Prije dvije godine, divlje svinje su pojele 250 kila tek posa­đenog sjemena patata. To su, nažalost, čari poljoprivrede. Zato je potrebno biti prisutan i stalno bdjeti nad nasadima, što zbog vremenskih neprilika poput ovogodišnje suše, a što zbog raznih nametnika – kazao nam je Jadranko, dodavši u šali kako je najveća napast mačak vegetarijanac zvani Žučo, koji pored svoje mačje hrane najviše voli zagristi u zrelu pomadoru.

Stanka i Jadranko u spenzu gotovo nikako i ne idu.
– Hranimo se jednostavno i sezon­ski, jedemo sve ono što nudimo i pro­dajemo našim kupcima, što dovoljno govori o načinu uzgoja i tretiranju voća i povrća. Muku mučimo i borimo se kako bismo koristili što manje pesticida. Travu stalno kosimo kako se ne bi koristili razni otrovi koji kasnije ulaze u zemlju, a time i u korijen i plod povrća. Zimsko prskanje breskvi se jednostavno mora odraditi – rekao je Jadranko osvrnuvši se na nove metode koje su počeli usvajati u zaštiti sadnica. Tako se u uzgoju poma­dora počeo koristiti kalcij i metoda ne tako čestog zalijevanja, što je rezulti­ralo produživanjem životnog vijeka sadnice i zdravijim plodom.

U šetnju baštinom s košicom u ruci­

Gosti susjednih apartmana se nerijetko zaustavljaju ispred njihove baštine i znatiželjno razgledavaju povrće. U svoj košic naberu svega; od pomadora, balančana, paprika do slatkih smokava.
Tako smo se i mi to popodne u Kona­vlima ponašli pomalo poput turista, berući slatke smokve i mirisne poma­dore u pratnji cijele obitelji, mačka Žuća te novog člana obitelji, udomlje­nog psa Maksa.
Zaključujući naše druženje s obitelji Đaja Katić, ostaje dojam da su njihova ljubav prema zemlji i posvećenost obi­teljskom naslijeđu ono što ovo mjesto čini posebnim. U svakom razgovoru i svakom zrelom plodu vidi se trud i briga koji se prenose s generacije na generaciju. Njihova priča nije samo o poljoprivredi, već o životu u skladu s prirodom, upornosti i strpljenju.
Dok smo se opraštali s punim koši­com u rukama, ostao je osjećaj da smo svjedočili nečemu autentičnom i vri­jednom što se ne smije uzeti zdravo za gotovo. Možda nas upravo ovakva mjesta podsjećaju na jednostavnost i radost života, u mirisu svježe ubrane pomadore i toplini zajedničkog rada.

Foto: Ivan Pozniak