Tjedan dana nakon što je objavljen kraj suradnje između Novaka Đokovića i Gorana Ivaniševića legendarni hrvatski tenisač je prvi puta progovorio o kraju uspješne suradnje.

Dao je veliki intervju za Sport Klub u kojem je prvo bio upitan kako je trenirati jednog od najboljih svih vremena: “Uzbudljivo i turbulentno, tako je bilo trenirati Novaka. Ne turbulentno u smislu problema, već zbog svega ostaloga. On je institucija, on je najveći tenisač svih vremena i jedan od najvećih sportaša svih vremena. Zahvalan sam mu do kraja života na prilici. Iskoristio sam je, rezultati su tu, crno na bijelom. Prekrasnih pet godina.”

Razlozi rastanaka: “Čitao sam puno toga, nitko nije pogodio. Nema ga. Zasićenje. Teških pet godina. Ljudi zaboravljaju koronavirus, to da je bio označen kao svjetski negativac broj 1 zbog necijepljenja. Stalno smo bili u međukoraku, igra, ne igra. Pa se javi neki ministar. Da ne spominjem Australiju. Došlo je do zasićenja, zamor materijala. I auto svako malo ide na tehnički pa ga popraviš. On se umorio od mene, ja od njega. Kad sve zbrojimo napravili smo veliku stvar. U Americi prošle godine sam počeo to osjećati. Teško mi je pao onaj Wimbledon, Alcaraz. Bio je bolji, ali teško mi je palo. Pa onda odlazak u Ameriku, tu sam osjetio da je kraj blizu.”

Brojni uspjesi

O vikanju tijekom mečeva: “Pola toga nisam čuo, stadionu su veliki. On nikad nije dolazio do nas, derao se s 20-ak metara. Primjer, izgubio je servis u meču u kojem je dobro servirao. Viče: “Što mi je sa servisom”. Ne mogu ja njemu vikati: “Ništa, problem je s forhendom.” I dok bih ja to trebao vikati, problem je s reternom. Ja imam najtanji glas, zato se mene nije čulo. Bit je bilo da dobije meč. Mora se reagirati u tri sekunde. Stres je.

Prošle godine u Adelaideu, finale s Kordom. Sunce piči, niti mi što vidimo, ludilo na terenu, Korda igra nevjerovatno, on gubi set, Korda bolji u tom trenutku, a sve je blizu nas. I pita on nas što da radi- Ja govorim, govori Čarli (Carlos Gómez-Herrera) i u jednom trenutku bio mu je i brat Marko tamo i on pita “Mare, što da radim?” i Marko ga gleda tri sekunde i kaže “Pronađi unutarnji mir u sebi”. On se okreće… Ja sam na podu, mislio sam koga će prvo ubiti, mene, Mareta ili Čarlija… Prođe pet minuta, on potpuno preokrene tijek meča i pobijedi”

Kako je izgledao rastanak: “Da se vratim na Ameriku. Da se Vukić potrudio, mogao ga je dobiti u 1. kolu. Drago mi je da smo pričali nakon poraza od Nardija. Htio sam nakon Australije, ali je išao na skijanje. Prošlo je mjesec dana i eto Amerike. Bilo je opušteno ondje. Tko ga može kriviti? Osvojio je sve na svijetu. Nije se lako motivirati. Lako za Grand Slamove, ali za druge turnire… Treba snage, motiva, želje, volje. A on bi htio i obitelj. Kad smo sjeli dan nakon poraza, drago mi je da smo to napravili. Nakon tih pet godina koje smo prošli, to je jedini ispravni način. Preko poruka to ne bi bilo u redu.

Bilo mi je važno reći mu neki stvari. Kako se ja osjećam, kako se on osjeća. Puno smo prošli zajedno. Kad se ugase kamere, kad je on Novak Đoković, a to nije lako jer svi nešto žele i traže, on je dobar čovjek. To je najvažnije. Bio sam spreman poginuti za njega, ako treba. Nije bilo lako biti njegov trener. Gledali su nas kao negativce. Bilo je bezobraznih. Rekao sam mu ako treba da ćemo u rat protiv svih. Ponosan sam što sam bio uz njega u najtežim trenucima.”

Komentirao je i same emocije: “Mi smo prijatelji i uvijek ćemo to biti. Zahvalan sam mu na povjerenju koje mi je ukazao, na šansi da radim s Vajdom, sa svima. To su ljudi koji će mi ostati u srcu, oni su mi prijatelji, skoro obitelj. Razgovor je bio emotivan. Sve je bilo lijepo. Prekrasno. Došli smo do toga da je rastanak najbolja solucija. On je prvi na svijetu, morat će se samo malo trgnuti i opet će biti pravi, onaj Novak A.”

O novom treneru za Novaka: “Ne znam koliko će još igrati, ali Nenad Zimonjić je odličan izbor. Ne treba Novaku trener. Balkanca može voditi samo trener s ovih prostora. Čuo sam se sa Zikijem, pričali smo. Mislim da je trenutačno on perfektan izbor. Neće Novak naučiti sad nešto novo, on sve zna. Ali možda pristup bude drugačiji, možda on to osvježi.”

Najdraža sjećanja: “Naših pet godina se ni sa čime ne može usporediti. Imao sam i sreće i nesreće. Odmah je krenulo ono s ramenom, onda se zaključao svijet, Australian Open, Amerika… Onda US Open 2020. i Wimbledon 2023., to su najbolniji trenuci. Dogodila se ona nesreća kad je pogodio onu ženu. Šok. Ona se prepala. Srećom ništa nije bilo, ali je tražila pomoć i to je bila automatska diskvilifikacija. Odmah sam znao da idemo kući. To je bio nesretan slučaj. Da je tri dana stajala mirno, ne bi ju pogodio.”

Za kraj pričao je o koroni i Australiji: “Onih 4-5 dana kad su ga pustili, to je bilo strašno. Helikopteri iznad nas. Izašli smo iz kuće nešto kupiti, trče za nama, snimaju nas mobitelima. Kao da smo najgori gubavci. Nismo znali idemo li kući ili ne i tako svaki dan. Neki su možda bili na njegovoj strani, ali nitko to nije smio izgovoriti. Da je moj kolega u problemu, ako te volim i ako sam na tvojoj strani, ja ću te podržati. Neki su me razočarali, ali znate li kako je njemu bilo? Baš je bilo… Zato smo rekli, tu smo za tebe, idemo protiv cijelog svijeta. Znaš da ne možemo dobiti taj rat, korporacije su to, ali idemo. Ponosan sam na to. Onda je došla nagrada te 2023., ne znam je li to netko gore vidio, u kojoj je osvojio sve što se moglo. Osim Wimbledona.”

Hajduk i Dinamo za finale kupa: Domaćini bez Livaje, Jakirović ponovno iznenadio

Objava Ivanišević prvi put o Đokoviću: ‘U koroni smo išli sami protiv svijeta, a on je prije svega dobar čovjek’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.