Posljednji sud vrlo je tajanstvena stvar. Znamo da će se to dogoditi negdje u neodredivoj budućnosti, na kraju vremena, i uključivat će Drugi Kristov dolazak.

Katekizam Katoličke Crkve nas uči da:  “U Kristovoj prisutnosti, koji je sama Istina, bit će otkrivena istina o odnosu svakog čovjeka s Bogom. Posljednji sud otkrit će čak i do krajnjih posljedica dobra koja je svaki čovjek učinio ili propustio učiniti tijekom svog zemaljskog života…” ( KKC 1039 ).

Za one koji su prethodno napustili ovaj svijet – ogromno mnoštvo ljudi koji žive na različitim točkama u povijesti, koji su umrli i već su osuđeni u trenutku smrti (posebni sud) – ovo neće biti promjena presude. Umjesto toga, to će biti konačni pečat koji potvrđuje njihovu sudbinu u vječnosti. Za one koji dožive sudnji dan, to će biti odlučujući trenutak za njihovu budućnost, piše Aleteia. 

Kriterij suda: Ljubav na djelu

Međutim, nemoguće je izbjeći pitanje što će točno biti predmet našeg suda. Koji će kriterij Bog upotrijebiti da odvoji dobre od loših i pozove one prve na vječnu sreću sa sobom?

Pa, suprotno onome što bi neki ljudi mogli vjerovati, upravo nam je taj kriterij jasno priopćen; Isus je to vrlo precizno opisao. U Evanđelju po svetom Mateju možemo pronaći rječitu i evokativnu sliku posljednjeg suda koju Isus prenosi svojim slušateljima (usp. Matej 25,31-46 ). On govori o činjenici da će Sin Čovječji, kada ponovno dođe u svojoj slavi i okupi sve narode pred sobom, razlučiti dobre od zlih, kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.

Čime će se rukovoditi? Uopće ne po broju teoloških rasprava koje smo pročitali, ili po vatrenim propovijedima ili poučnim svjedočanstvima koja smo dali, ili po broju sati koje smo proveli u molitvi ili crkvenim službama, ili po vremenu provedenom u pobožnom čitanju ili duhovnim razgovorima. Jer sve ovo ima za cilj samo pomoći nam da volimo više, a naša bi se ljubav trebala očitovati u praktičnom i učinkovitom odgovoru na potrebe “najmanjih od svih”.

Dječaku koji je razgovarao s Isusom otkriveno kako će izgledati posljednji dan čovječanstva

Dodirujući Sina Božjega

U svom naučavanju Isus naziva blaženima one koji se brinu za gladne, žedne, strance, gole, bolesne i u zatvoru. On naziva prokletima one koji to ne čine. Naravno, popis ovih “najmanjih” i njihovih potreba nije zatvoren. Grčka riječ ἐλἀχίστος (elachistos) — vrlo malen, najmanji — kad se primijeni na ljude, ne označava samo onoga tko je niskog rasta, već i nekoga tko je slab, bespomoćan, izaziva sažaljenje, treba pomoć.

Upravo se s takvim ljudima Isus najviše poistovjećuje, što znači da je način na koji se prema njima odnosimo, kako odgovaramo na njihove osnovne, životne potrebe, jednak onom kako bismo se odnosili prema Sinu Božjemu.

Ovo je dirljivo i šokantno u isto vrijeme. Jer može se pokazati da ako naša vjera i pobožnost nisu u službi takvog shvaćanja ljubavi, ničemu nam ne služe. Sveti Ivan od Križa bio je u pravu kada je napisao da ćemo na kraju života biti suđeni po ljubavi.

Objava Isus jasno kaže po čemu će nam suditi u posljednji dan: Ovo je dirljivo i šokantno u isto vrijeme pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.