Nakon što je više od sedam godina svoju ključnu kamatnu stopu (na prekonoćne depozite banaka) držala negativnom, boreći se s inflacijom, Europska središnja banka sredinom 2022. počela je sve svoje kamate dizati brzinom najvećom u povijesti, u samo nešto više od godinu dana s minus 0,5 sve do plus 4,75 posto. Sve to vrijeme hrvatski nezavisni ekonomski analitičari i dužnosnici Hrvatske narodne banke govorili su kako ne treba očekivati da će se taj rast kamate Europske središnje banke brzo preliti na kamate na kredite hrvatskih poslovnih banaka. Glavni argument bio im je da banke raspolažu velikim iznosima štednje građana (kao izvorom za kredite) na koju plaćaju tek simboličnu kamatu, pa onda mogu i kredite prodavati po nižoj kamati a da ipak lijepo zarade. No ovih dana šok!

Efektivna kamatna stopa na gotovinske kredite, primjerice u Zagrebačkoj banci, skočila je na 7,82 posto! Za kredit od deset tisuća eura dužnik tijekom 84 mjeseca treba vratiti banci 12.822,35 eura. Za usporedbu, kad države budu prisiljene na svoje obveznice plaćati kamatu od sedam i više posto, to znači da im je rejting “smeće”, odnosno, toliku naknadu za svoj rizik kreditori traže od država za koje se procjenjuje da su praktički u bankrotu. Umjesto slikom ushićene mlade žene u minici, Zagrebačka banka bi reklamu za svoje gotovinske kredite trebala popratiti uplakanom mladom ženom u crnini.

Slično kao i s gotovinskim, dogodilo se i sa stambenim kreditima. Efektivna kamatna stopa (to je ukupni trošak) za stambene kredite s rokom otplate većim od 15 godina u OTP banci skočila je na 4,66 posto. Tako sad kredit od 150.000 eura, koliki je u Zagrebu potreban za tipični stan od 50 kvadrata, uobičajenih 25 godina treba svakoga mjeseca otplaćivati sa 833 eura ili sa 81 posto hrvatske medijalne neto plaće (iz studenoga prošle godine, prema zadnjem objavljenom statističkom izvješću).

Život na dug

Slikovito rečeno, za otplatu jednosobnoga stana treba cijeloga života davati gotovo cijelu jednu današnju plaću, od čega banci za kamatu i naknade prosječno 333 eura mjesečno, bez nade da bi se taj iznos ikada mogao smanjiti. Kamata je, naime, fiksna za cijeli rok otplate kredita. Što znači da će mnogi razmisliti, ne dvaput, nego jako dobro, hoće li se upustiti u rizik ili će dizanje kredita i kupnju stana odgoditi. A to ne može proći bez teških posljedica na ekonomiju u cjelini.

Još u studenome prošle godine Christine Lagarde, predsjednica Europske središnje banke, šefica monetarnih poslova eurozone pa tako i Hrvatske, na Povjerenstvu za ekonomske i monetarne politike Europskog parlamenta rekla je kako “aktivnost u području eura posljednjih kvartala stagnira i vjerojatno je da će i u ostatku godine ostati slaba. Realni bruto domaći proizvod eurozone u trećem se kvartalu smanjio za 0,1 posto, odražavajući rasprostranjeni utjecaj viših kamatnih stopa, slabe inozemne potražnje i blijedeće poticaje ponovnog otvaranja gospodarstva nakon pandemije”.

Božji partizani ugrožavaju luku u Rijeci: Hrvatska mornarica trebala bi se uključiti u zaštitu

“Proizvodnja se nastavlja smanjivati, a slabe i aktivnosti uslužnog sektora”, nastavila je Lagarde, dodajući da “unatoč usporavanju aktivnosti, tržište rada je sačuvalo otpornost, premda se javljaju neki znaci da bi rast zaposlenosti do kraja godine mogao izgubiti zamah”. Istovremeno, “inflacija se u listopadu spustila na 2,9 posto i taj pad odražava općenito snižavanje inflacije, ali je potpomognut i snižavanjem cijena energenata. Umjeren je i rast cijena roba i usluga bez energije i hrane, u listopadu se usporio na 4,2 posto. I većina ostalih pokazatelja temeljne inflacije također se smanjila. Istodobno, ESB-ov indikator domaće inflacije – koji isključuje proizvode s visokim udjelom uvoznih komponenti, nije se toliko snizio, što pokazuje da inflaciju (u eurozoni) uzrokuju više domaći nego vanjski izvori…”

Nakon ovih riječi šefice Europske središnje banke u Europskom parlamentu i ESB-ove odluke u listopadu 2023. da svoje ključne kamate neće mijenjati, mnogi analitičari počeli su prognozirati da bi ESB u siječnju ove godine mogao početi spuštati svoje kamate. Naime, vijest da “ekonomska aktivnost u eurozoni stagnira” svakako zvuči kao upozorenje da bi nakon stagnacije lako mogao uslijediti i osjetniji pad bruto domaćeg bruto proizvoda i da bi glavni krivac za to mogao biti preskup novac središnje banke.

Transmisija uspjela, ali…

S druge strane, Christine Lagarde je istaknula kako ESB “ostaje odlučan na vrijeme vratiti inflaciju na svoj srednjoročni cilj od dva posto”. “U listopadu smo odlučili ESB-ove ključne stope zadržati nepromijenjenima i očekujemo da će njihovo dovoljno dugo zadržavanje na sadašnjoj razini dati bitan doprinos obnovi stabilnosti cijena. Naše će buduće odluke osigurati da stope budu na dovoljno restriktivnoj razini koliko god bude trebalo. Primjerena razina i trajnost restrikcija i dalje će biti određivani ovisno o ekonomskim pokazateljima, uzimajući u obzir izglede za inflaciju, dinamiku temeljne inflacije i snagu transmisije monetarne politike.”

Uz stvorena očekivanja, cijene financijske imovine i devizne tečajeve, komercijalne kamate (poslovnih banaka i drugih zajmodavaca) ključan su kanal “transmisije” ili prenošenja odluka Europske središnje banke, odnosno monetarne politike, u gospodarstvo, osobito u “bankocentričnoj” Europi. A gledajući skok kamata hrvatskih poslovnih banaka posljednjih tjedana, rekli bismo da je u Hrvatskoj “transmisija” više nego uspjela. No ona mora biti takva da “ohladi” ekonomiju, “primiri” potražnju za robom i uslugama, “stiša” (psihološka) očekivanja stalnog rasta cijena u budućnosti, ali ne i da ekonomiju uguši, da izazove recesiju (višekvartalni znatniji pad BDP-a i rast nezaposlenosti) i deflaciju koja, za razliku od inflacije, ne koristi nikomu i šteti svima.

Postići takvo “hlađenje” ekonomije i smirivanje cijena više je umjetnost nego znanost. Promjene cijene te količine novca središnjih banaka izazivaju vidljive promjene u “realnoj” ekonomiji tek nakon proteka dva ili tri kvartala. Središnjim bankama se tako često i lako događa da monetarnu politiku počnu “popuštati” (npr. snižavanjem svoje kamate i emisijom) prekasno da bi učinkovito liječile recesiju izazvanu nekim vanjskim utjecajem, i obrnuto, prekasno i presporo počnu “zatezati” (dizati kamatu i povlačiti novac iz ekonomije) da bi zaustavile inflaciju.

Brojne kritike

Stoga se u europskim stručnim krugovima i sada javljaju kritičari koji procjenjuju da Europska središnja banka svoju trenutno krajnje restriktivnu politiku predugo oklijeva ublažiti ponovnim spuštanjem kamata. Među njima su i analitičari ING Grupe, nizozemske multinacionalne korporacije za bankarstvo i financijske usluge sa sjedištem u Amsterdamu. Svoju zabrinutost iznijeli su u prosincu prošle godine u analizi pod naslovom “2024. će biti godina u kojoj će se osjetiti posljedice ESB-ova zaoštravanja” .

“Još u ožujku ustanovili smo da su prvi pokazatelji brzoga učinka na transmisijske kanale značajni”, pišu ING-ovi analitičari Bert Colijn i Carsten Brzeski, “ali neki utjecaji zaoštravanja ne djeluju brzo, tako da znatna opterećenja ekonomije tek slijede.” To znači tri stvari…

Europa donijela odluku zbog koje će Hrvatska izvisiti: Naći ćemo se u zapećku

Prije svega ostaloga, troškovi se još nisu materijalizirali pa će tek imati dodatni učinak zaoštravanja. Viši troškovi prisiljavaju na rezanje potrošnje i investicija, što rezultira slabijom aktivnošću. Inicijalne posljedice na ukupni teret zaduženosti još su relativno ograničene. Drugo, tijekom 2024. dugovi će se morati refinancirati po višim cijenama, što će nastaviti povećavati prosječni dužnički teret. I dok je i početni utjecaj ESB-ova stezanja već bio silovit, razumno je očekivati da njegov efekt u 2024. neće brzo izblijedjeti jer će mnoga poduzeća, kućanstva i države biti prisiljeni prilagoditi se novoj stvarnosti viših kamata.

Naposljetku, s obzirom na veliki nesklad aktualnih kamatnih stopa i prosječne kamate koju gospodarstvo sada plaća, čak i uz ESB-ovo snižavanje stopa prosječna kamata bi mogla i dalje rasti. Kad Europska središnja banka i započne proces snižavanja svojih kamata, dio učinaka dotadašnjeg stezanja i dalje će pristizati, što bi moglo oslabiti djelotvornost monetarnog popuštanja.

Neizvjesna budućnost

“Sve to znači da će se restriktivni udar monetarne politike na ekonomiju povećavati premda se čini da je inflacija već pod solidnom kontrolom”, pišu analitičari ING banke. “Premda je budućnost inflacije neizvjesna – ovisit će i o rastu plaća te mogućem ponovnom skoku cijena energenata – velika je vjerojatnost da ESB opet zaostaje za razvojem situacije, drugi put u istom ciklusu. Kasnio je s reakcijom na inflaciju kada je ona rasla, mogao bi kasniti kada inflacija pada.”

“Stoga smatramo da će ESB oklijevati sa snižavanjem kamata. Očekujemo da će ESB pričekati dodatne podatke o kretanju plaća u prvom kvartalu i početi snižavati kamatu u lipnju, i to postupno, s po tri spuštanja od 0,25 posto svakoga kvartala. Tako će monetarna politika još dugo biti restriktivna i uzrokovat će rast prosječne kamate u ekonomiji, dok će se društvo morati prilagođavati većoj kamati. Tek tada će investicije opet postati nešto malo atraktivnije.”

Hrvatskoj se ovo nikada u povijesti nije dogodilo: Pogledajte koliko novca potražujemo od ostalih

Kako su se visoke kamate hrvatske središnje emisione banke, Europske središnje banke, već odrazile na hrvatsku ekonomiju i što možemo očekivati do kraja 2024., sudeći po uspostavljenim trendovima? Skok kamata na kredite poduzećima s otprilike dva posto u 2022. na oko pet posto – nakon što su se, dakle, povećale dva i pol puta! – doveo je do toga da se rast tih kredita u posljednjih godinu dana s 22 posto usporio ispod osam posto. Može se očekivati da će rast u ovoj godini potpuno stati, kao što je stao u pandemiji. Rast kredita stanovništvu nešto se malo ubrzao, sa šest na osam posto godišnje, a ta je promjena bliža stagnaciji nego rastu. No najveća se opasnost krije u tome što bi Hrvatsku nakon dezinflacije mogla zadesiti prava deflacija, opći pad cijena koji je već započeo.

Čuvanje novca

Deflacija u Hrvatskoj traje već gotovo pola godine. Dok je hrvatska inflacija izražena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) u posljednjih godinu dana iznosila previsokih 5,4 posto, u posljednjih pet mjeseci, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosila je oko minus jedan posto. U prosincu su, u odnosu na studeni, pojeftinili obuća i odjeća, pokućstvo i oprema za kuću, prijevoz i komunikacije. A kad deflacija ojača i postane očigledna, ekonomija se preokreće naglavce.

Do tog trenutka robama i uslugama vrijednost raste, a novcu pada, a od tog trenutka novac počinje “vrijediti” više nego roba, više ga se isplati akumulirati “u čarapi” ili na bankovnim računima nego trošiti i ulagati. Tada i poduzetnicima pada zarada od prodaje, moraju smanjivati plaće i otpuštati radnike, država ubire manje prihoda i može manje investirati, pada domaći bruto proizvod… Nastupa recesija.

Dublja deflacija i recesija ovoga su trenutka u Hrvatskoj malo vjerojatne s obzirom na to koliko je država povećala plaće (a time i potražnju za proizvodima i uslugama) svojih zaposlenika, koliko novca pritječe iz Europske unije i od iseljenika, koliko bi turistička zarada mogla učiniti svoje, a i doprema proizvoda iz dalekih zemalja postala je nesigurna i skuplja. Ali čak i blaga deflacija mogla bi učinke svih tih prihoda pokvariti pa, ako ne u recesiju, odvesti Hrvatsku u višegodišnju stagnaciju, kojom nitko ne bi bio zadovoljan.

Objava Hrvatski ekonomisti pravili se mutavi na odluku Europske središnje banke: Sada to skupo plaćamo pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak