Nije tajna da sve veći broj stranih radnika dolazi u Hrvatsku. Prema podacima MUP-a tijekom prošle godine je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad stranaca. No, iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tvrde kako je stranih radnika lani bilo 87.604. Iz Mirovinskog tvrde kako su lani izdali i 43.848 potvrda A1 koje moraju posjedovati radnici upućeni na privremeni rad u inozemstvo, odnosno u članice Europske unije i Europskog gospodarskog prostora. Među njima je bilo i 11.891 državljanin trećih zemalja.

Najviše njih je zaposleno u sektoru graditeljstva. Iz strukovnog sindikata tvrde da se ozbiljne kompanije drže europskih direktiva pri slanju radnika u druge članice Europske unije. Naravno, postoji i ovdje siva zona, što najčešće znači osnivanje tvrtki za “dilanje” radnika. Iz HZMO-a upozoravaju da broj izdanih A1 potvrda ne znači da je toliko radnika zaista i otišlo na privremeni rad u inozemstvo, jer uvijek postoji mogućnost da je za jednog radnika unutar godinu dana izdano više potvrda.

U Hrvatskoj već dulje vrijeme nedostaje građevinskih radnika. Samo je u tom sektoru lani izdano 68.912 dozvola za boravak i rad. Nestašica je očito i među radnicima upućenima u inozemstvo. Prema europskim direktivama, uvjeti za rad bi im trebali biti jednaki zakonskim uvjetima u zemlji u koju su poslani, što uključuje i plaće, ali doprinose plaćaju hrvatske tvrtke.

Cijeli model je dobro razrađen, jer se plaće isplaćuju prema kolektivnim ugovorima zemlje u koju su radnici upućeni, tvrdi za Forbes Mirko Habijanec, direktor građevinske tvrtke Radnik iz Križevaca te predsjednik Udruge graditeljstva HUP-a. Dodaje da se doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje uplaćuju u Hrvatskoj i uvećavaju za 20 posto. Sindikat graditeljstva Hrvatske je u nekim europskim zemljama čak i supotpisnik kolektivnih ugovora, što je dodatno jamstvo u zaštiti radnika.

Šuma propisa i nepravilnosti

No, u praksi nepravilnosti nisu rijetkost, naročito kod radnika iz trećih zemalja, koji su u pravilu slabije informirani o svojim pravima. Znanstvena savjetnica s Instituta za migracije Sanja Klempić Bogadi provela je istraživanje u kojem su joj sugovornici skrenuli pažnju da je slanje radnika u inozemstvo “poprilično sivi teren i da su česte zlouporabe posebno kada je riječ o državljanima trećih zemalja”. Naglasila je da su “doprinosi u matičnoj zemlji često niži nego u zemljama gdje su radnici upućeni, što onda čini troškove manjim i daje prednost tim poslodavcima”.

Česte su bile i prijave radnika sindikatima o tome da upućeni radnici u inozemstvo primaju nižu plaću od domaćih radnika ili je uopće ne primaju. Zabilježene su i j.d.o.o. tvrtke koje su bile osnovane samo zbog zarade na doprinosima zakinutih upućenih radnika. Na to upozorava i predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske, Jasenka Vukšić, ističući da i danas postoje “divlje tvrtke” koje se bave “dilanjem” stranih radnika u inozemstvo, nedugo nakon što dobiju potrebnu dokumentaciju za rad u Hrvatskoj. Pritom s njima potpisuju “kvaziugovore” o izvođenju radova s drugim tvrtkama. No, konkretnih dokaza nemaju te pozivaju inspektore u zemlji i inozemstvu da provjere situaciju.

U Vodiču za izaslanje radnika u EU među kriterijima za ocjenjivanje, između ostalog stoji i uvjet od 25 posto ostvarenog prometa poslodavca u matičnoj državi, ali i razdoblje u kojem posluje u državi iz koje se radnik šalje. No, postoje i brojni slučajevi u kojima se isključuje primjena pravila o izaslanju radnika, što dodatno komplicira situaciju. Iako je legalno da radnika iz treće zemlje koji zakonito boravi i radi u jednoj članici EU, poslodavac pošalje na rad u drugu, Europska komisija ističe da on može biti upućen samo “ako se na njega zakonodavstvo države članice pošiljateljice primjenjivalo najmanje mjesec dana prije početka upućivanja”, što ide na ruku “divljim tvrtkama”.

Iznenadit ćete se tko je dobio najviše radnih dozvola u Hrvatskoj: Nisu Nepalci, ni Filipinci

Objava Hrvatska je postala poligon za distribuciju po Europi: Pogledajte što izvode s radnicima pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.