Vrijednosna mjerila poprimila su u globalnoj suvremenosti prepunoj usmjeravanja i kontroliranja većinskog izvanpolitičkog puka nove obrasce, a novi načini njihova usvajanja i provođenja postaju političkim postupanjima vrijednosni sustav u koji se ne smije ni posumnjati. Nemjerljive europske vrijednosti unesene ulaskom u unijski prostorni okvir nedodirljiva su dogmatska dobrobit “o kojoj nema spora jer se radi o apsolutiziranom, neprijepornom nauku i sudu”.

Podređenost takvom neprijepornom promišljanju i njegovo političko nametanje bez prosudbi za posljedičnu nacionalnu stvarnost uvod su u stranačko-partijsku dominaciju u svemu što nas okružuje i novo vrednovanje političkog uvjeravanja i djelovanja. Prema takvom modelu javno značenje izgovorenog nameće se u skladu s pozicijskom političkom razinom neovisno o stručno-znanstvenom dometu pa su otkloni od racionalnosti postali učestali načini prikrivanja stvarnih potreba žiteljstva, ali i samih političkih provoditelja novih vrijednosti uglavnom u ime pozicijske postojanosti.

Negativni tragovi u društvu i prostoru vidljivi su gotovo posvuda, ali su ipak najizraženiji u površinom i brojnošću stanovništva najmanjim državama, koje potrebe svog stanovništva i prostora postavljaju ispod općih interesa postavljenih unutar novih europskih i širih vrijednosnih mjerila.

Ugrožavanje budućnosti

Mjerila i uvedenih kako bi se stranačko-partijska dominacija u okruženju samo formalno razlikovala od nasljednih ideologija prošlosti, a politička želja za vladanjem prikazivala kao vrijednosni novum kojem bi se trebalo težiti. Politička predstava po istom scenariju odvija se upravo u ova predizborna vremena u našoj zemlji, a politička je dominacija dosegla razinu “apsolutiziranih sudova” u kojima nema ni barem granične stvarne zabrinutosti za hrvatsku demografsku budućnost, osim naravno jednosmjerne formalne, najavne i slične na jednoj strani i gotovo neizgovorene i nevidljive na drugoj strani.

Dosadašnji rezultati po tom demografskom ključnom i strateškom nacionalnom pitanju praktički strane i ne razlikuju, ali će politička i ina budućnost koja slijedi u poslijeizbornim vremenima objema to nametnuti kao zajednički i ključni interes unatoč dosadašnjim postupanjima, razlikovanjima i ideološkim odstupanjima.

Politička negacija tog interesa u provedbenom izvršnom postupanju značila bi izravno ugrožavanje hrvatske demografske, razvojne i svake druge budućnosti pa bi nastavak dosadašnje političke mirnoće u vezo s tim pitanjima i političke dominacije u svim sustavima i djelatnostima bilo jasno protuhrvatsko djelovanje.

Veliki odmak od ratnih vremena

Vjerojatno je poseban užitak predsjedavanja i izvršnog vladanja zemljom u kojoj domicilna populacija naočigled stari, iseljava se, nestaje, izumire ili kako god već stručno, politički, znanstveno i slično nazvali hrvatski demografski potop u slobodi. Odlazak mladih, mladih obitelji s djecom te učenika osnovnih i srednjih škola i njihovih obitelji iz zemlje u uređeniji svijet i svom silinom starih i starijih u svijet vječnog mira i spokoja s političkih se odvojenih hrvatskih visina doima kao relativno nevažna očekivanost u odnosu na postojeće želje za dohvatom vladanja i njegova nastavka.

Malo tu pomažu ili gotovo nikako ukazivanja demografskih službi Ujedinjenih naroda ili istih s područja nesumnjivih europskih vrijednosti na vrhove svjetskih ljestvica hrvatske starosti i ugroženosti te posljedičnih uvjetovanosti na nacionalnu uređenost, razvijenost i sigurnost. Domaća pak ukazivanja po istoj osnovi imaju još manju težinu djelovanja na politički postavljenu svijest o važnostima pa se politički izazovi formiraju prema mjerilima osobnih doživljaja i tragovima ostavljenih dojmljivosti uredno prenošenih od novinskih najamnika i zadivljenih istomišljenika bez posebnih mjerila.

Prema takvom obrascu poimanja vladanja čak i strateški nacionalni interesi nemaju potrebnu težinu bilo u provođenju bilo u konačnom prihvaćanju hrvatskih potreba pa se sve odvija u viđenim slikama hrvatske političke današnjice. Razdvojenost hrvatske političke scene do razine velike netrpeljivosti i nepostojanja osjećaja za promišljanja izvan zatvorenih stranačko-partijskih krugova, veliki je odmak od npr. ratnih vremena snage, idealizma i jedinstva i zajedničkog odgovora na nacionalnu ugroženost neovisno o političkim različitostima.

Interesna ideologija

Vremena se naravno ne mogu vratiti i ostaje samo pitanje procjene razine hrvatske ugroženosti prevladavajuće interesnim političkim djelovanjem u kojem su nacionalni interesi formalizirani i podvedeni pod opće europske vrijednosti ili uopće nedjelovanjem u kojem se na nacionalne interese gotovo i ne ukazuje. Izmjeničnim vladanjem Hrvatskom nakon samostalnosti i oslobađanja oba su modela pokazala s vremenskim odmakom od početnog idealizma i odmak prema interesnoj ideologiji, s vidljivim atribucijama ideološkog nasljeđa koje je Hrvatska upravo oslobađanjem ostavila iza sebe.

Kakvo je djelovanje na dolazeće mlade generacije interesnih i nasljednih ideologija u novim okolnostima, najjednostavnije je jasno dokazivo upravo na demografskoj destrukciji koja je zahvatila Hrvatsku s vidljivošću u gotovo svemu što nas okružuje. Uzimajući u obzir sve uočene okolnosti, sve dosadašnje političke odmake, sva predizborna postupanja i svu razinu netrpeljivosti, hrvatske demografske okolnosti jednostavno nameću ključni vladajući izazov u vremenima koja slijede, ali nameću i nužni povratak na stvarna vrijednosna mjerila pri selekcijskom izvršnom postavljanju i vrednovanju postignutog.

Osrednjost i anacionalnost u političkom djelovanju kroji svoja mjerila i svoju interesnu ideologiju prema kojoj na javnom obzoru postoje samo stranačko-partijski pripadnici, sljedbenici i zadivljeni bespogovorni velikih političkih misli s političkih vrhova. Malo se tko u tako postavljenom modelu pokornosti zapita kako sve to djeluje na hrvatsku mladost i što ostavljamo generacijama koje dolaze s uvijek istom većinskom željom za promjenama nabolje. Kad ih nema ili ih ne vide, politički se okreću bilo kome tko im je barem po najavama, načinu života i razmišljanjima bliži ili odlaze iz uspostavljenog modela vladanja političkom dominacijom u kojem sigurnost pruža samo politička pripadnost.

Šterc: ‘Svi dosadašnji izbori u Hrvatskoj, pa i oni iz 2000. godine, potvrdili su isto’

Razina ugroženosti

Prevladavanje interesne i nasljedne ideologije i primarno političko djelovanje za dohvat vlasti, razinu hrvatske demografske ugroženosti praktički i ne doživljava kao svoju političku provedbenu obavezu niti ona postaje sredstvo političkih prijepora, rasprava, nesuglasica, suprotstavljanja, negiranja, razdora, netrpeljivosti, ratovanja i sličnih postupanja neovisno o različitosti.  Potpuno je jasno kako se unutar interesne ideologije ne mogu niti bi se trebale zanemarivati postignute negativnosti, ali politička borba zasnovana samo po toj osnovi bez jasnih naznaka budućeg djelovanja po strateškim nacionalnim potrebama i bez vrednovanja ostale izvanstranačko-partijske populacije, razinu će ugroženosti hrvatskog društva i prostora podići do još većih negativnosti.

Nakon toga će i načini i mogućnosti rješavanja svih dosegnutih negativnosti postati granični s identitetskom populacijom te upitni sa selektivnom imigracijskom, a pogotovo s neselektivnom neidentitetskom.  Političkom minimalizacijom ili praktički suglasjem u pogledu demografskog nestanka, unatoč prijeporima podignutim na ratničku retoriku bez biranja značenja, razina će se tumačenja hrvatske demografske ugroženosti svesti na znanstvenu racionalnost koja će u postojećem političkom stranačko-partijskom prevladavanju djelovati poput jedva čujnog signala odaslanog iz nepoznate i nemjerljive galaktičke udaljenosti.

Nekoliko je osnova hrvatskog vodstva po demografskim negativnostima i razinama ugroženosti u Europi i svijetu, i to po tvrdnjama UN-ovih predmetnih stručnjaka koji posebno naglašavaju hrvatski geografski položaj u demografski najugroženijem području u svijetu. Hrvatske bi se pak demografske posebnosti mogle svesti na nekoliko osnovnih, u okviru već standardnih prema negativnim službenim parametrima i trendovima.

Negativni parametri

1. Povijesne okolnosti uvjetovale su sedam iseljeničkih i destrukcijskih demografskih valova pa je Hrvatska jedina zemlja u užem i širem okruženju koja je imala depopulaciju ukupnog stanovništva u svim trima poslijeratnim popisima stanovništva.
2. Iseljavanja su iz Hrvatske poprimila obilježje povijesnog usuda i nisu bila samo uvjetovana ekonomskim, socijalnim, financijskim, radnim i sličnim okolnostima, već su bila i znatnim dijelom politička i planska.
3. Hrvatska je jedina izrazito depopulacijska zemlja s posebno vrijednim otočnim i obalnim mediteranskim prostorom, kojeg su se kroz cijelu povijest zaželjeli drugi iako se i danas ništa bitno nije promijenilo.
4. Hrvatska je među svim istočnoeuropskim zemljama imala najintenzivniju depopulaciju u zadnjem desetljeću i najintenzivniju depopulaciju nakon ulaska u Europsku uniju.
5. Hrvatska je jedina zemlja koja ne zasniva ukupni razvoj na bogatstvu svog iseljeništva i jedina zemlja koja svoje iseljeništvo još drži ideološkim nasljeđem prošlosti.
6. Hrvatska je u svjetskom vrhu po sigurnosti svog društva i prostora, u kojima osjećaj slobode u vremenu i prostoru znači posebnu vrijednost u današnjim vremenima općih kriza.
7. Hrvatska je obala među najljepšim i najvrednijim svjetskim obalama i uvijek će predstavljati poseban interes za druge.
8. Hrvatska je površinom i brojem stanovnika najmanja europska zemlja s najvećim udjelom neselektivne, neidentitetske i ilegalne imigracije i sa starom povijesnom ulogom predziđa.
9. Hrvatskoj se ne događa isto što i drugim zemljama, Hrvatskoj se događa pitanje opstanka.
10. Hrvatska nema više vremena za stranačko-partijsku dominaciju u svemu.

 

Objava Hrvatima stiglo upozorenje: Opasna destrukcija zahvatila je Hrvatsku i vidi se gotovo u svemu pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak