Bio je poznat po nadimku – Sin vjetra. Njegov životni put, kao i put u sportu, bili su baš prava rijetkost, priča koja je izazivala čuđenje, a na kraju se dogodila i tragedija. Priča je ovo o jednom od najnadarenijih hrvatskih nogometaša, Miljenku Kovačiću. Koji je, nažalost, život skončao u teškoj prometnoj nesreći dok je bio u vožnji na motoru. Prisjećamo ga se u jednoj od naših priča o velikim igračima iz prošlosti HNL-a…

Miljenko je rođen 19. ožujka 1973. godine u Zagrebu, a karijeru je započeo u Dinamu. Kao jedan od najtalentiranijih hrvatskih igrača svoje generacije, Kovačić u Dinamu zbog jake konkurencije nije dobio pravu priliku. Iz Dinama je otišao u ljeto 1996. godine, nakon osvojenog naslova prvaka Prve hrvatske nogometne lige. Prešao je u redove talijanskog drugoligaša Brescie.

U Italiji je svojim sjajnim igrama pridonio plasmanu Brescie u tada najjaču nogometnu ligu – Seriu A.Međutim, u ljeto 1999. godine naprasno je prekinuo karijeru zbog vjerskih razloga (bio je član pokreta Hare Krišna) i u potpunosti se posvetio svojoj religiji. Nakon godinu dana stanke, nogometu se vratio u dresu Vrbovca. Igrač takve kvalitete dominirao je u nižim ligama, a to nije promaklo Slaven Belupu koji ga je angažirao 2001. godine.

Nogometna renesansa u Koprivnici

Upravo je u dresu Slaven Belupa Kovačić doživio pravu nogometnu renesansu. Dakle, poslije zapažene polusezone u Vrbovcu, potpisao je ugovor za Slaven Belupo, u ljeto 2001. godine. Zabljesnuo je, u prvenstvu je bio standardni igrač udarne postave ovoga kluba. Ubrzo se pojavio interes izraelskoga kluba Hapoela Petah Tikve, gdje je Kovačić nastavio igračku karijeru. Po povratku iz Izraela opet se nakratko priključio Slavenu Belupu, ali je ipak odlučio prekinuti karijeru profesionalnog nogometaša i posvetiti se obitelji, odnosno dvojici sinova kojima je u međuvremenu postao samohrani roditelj.

Sinom vjetra zvali su ga zbog njegove brzine na nogometnom terenu, u dvije sezone zabio je 14 pogodaka u 57 ligaških nastupa za Slaven Belupo. Njegove igre i instinkt za gol oduševljavali su koprivničku publiku, a posebno se pamti njegova igra protiv Aston Ville u utakmici Intertoto kupa 2001. godine. Slaven je na prepunom koprivničkom stadionu pobijedio engleskog prvoligaša 2-1, što se i dan-danas smatra jednom od najvećih pobjeda u povijesti Slaven Belupa.

Nakon sjajnih partija u dresu ‘Farmaceuta’ iz Koprivnice, Kovačić se 2003. godine otisnuo u izraelski Hapoel Petah gdje je 2004. godine ponovno završio karijeru zbog religijskih uvjerenja. Okrutna smrt stigla ga je u prometnoj nesreći 2005. godine, nakon pada s motora na autocesti kraj Svete Helene. Kovačić je bio sam na motoru Kawasaki ZX i vjerojatno zbog neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad njime, zabio se u ogradu pored ceste i na mjestu okončao svoj život.

Pamti se što je pričao

Neke njegove izjave su antologijske. Nakon dječačkih koraka, krajem 80-ih i početkom 90-ih uslijedila je borba za mjesto u Dinamovoj seniorskoj momčadi u kojoj su tada igrali Davor Šuker, Zvonimir Boban, Mladen Mladenović, Dražen Ladić, Kujtim Shala, Gregor Židan…

“Sa 17-18 godina potpisao sam prvi stipendijski, odnosno profesionalni ugovor i ušao u seniorsku momčad koju je tada vodio Vlatko Marković. Redovito sam bio alternativa Shali, kojeg sam najčešće mijenjao u drugom poluvremenu. Kada je krenula Hrvatska liga, tadašnje vodstvo kluba dovelo je Gorana Vlaovića i Zorana Sliškovića, a ja sam otišao na posudbu u Segestu gdje sam prvih šest mjeseci igrao, a drugih šest pauzirao zbog ozljede. Od 1992. do 1996. nisam uspio izboriti standardno mjesto u ekipi. Uvijek sam ulazio po poluvrijeme, rijetko kada sam odigrao utakmicu u komadu”, pričao je.

“Teško se u to vrijeme bilo dokazati jer ako te netko ne istrpi pet-šest utakmica u kontinuitetu, teško je dokazati vrijednost. Ulazio sam samo kada se netko ozlijedio i mislim da pravu priliku, nakon koje bi mi netko mogao reći jesam li je iskoristio ili ne, nisam dobio. S druge strane, da sam bio nekakva ekstra klasa, možda bih i u tom kratkom vremenu prisilio nekoga da me stavi unutra. Međutim, isto tako je znano da sa 18-19 godina netko može biti toliko psihički jak da se nametne i uzvodno plivati. Nisam bio razočaran jer sam kasnije otišao u Italiju”, dodao je.

‘Život koji sam živio je vrlo jeftin’

“Svi su mislili da sam ja lijepo zaradio i da mogu to učiniti bez posljedice i straha. Vjerovao sam da svi tako misle, ali to uopće nije bilo bitno. Moj životni moto tada je bio – jednostavno življenje, a visoko razmišljanje. Stjecanje znanja i život prema duhovnim principima i kriterijima, dovode te u situaciju da imaš male materijalne prohtjeve. Život koji sam tada živio i onaj koji sam živio kasnije vrlo je jeftin. Još kao dječak počeo sam se zanimati za duhovnost i religiju. Od najranije dobi učio sam neljudske odnose, zlobu, nepoštenje… Želio sam otkriti zbog čega ljudi moraju živjeti u takvoj neslozi, nesretni i puni tjeskobe”, govorio je o svojem životnom zaokretu.

“Počeo sam o tome razmišljati, čitati Bibliju i druge svete spise tražeći odgovore na sva ta pitanja. Shvatio sam da način i stil života, smjer u kojem civilizacija ide vrlo teško mogu donijeti sreću i zadovoljstvo, došao sam do zaključka da su temelj našeg društva kontra duhovnim principima i religioznim zakonitostima. Spoznavši sve to, a usput sam bio od svega toliko izranjavan, izlaz sam vidio u životu u skladu s duhovnim zakonitostima koje sam prihvatio kao jedini pravi put za sreću i odlučio sam se za prekid karijere. Nisam zažalio, ponajprije jer sam postao sretan, pokrpao sam sve rane. Trebale su mi te dvije godine da se izgradim kao osoba i dovedem se u red”, bile su riječi Miljenka Kovačića.

U rijetkim istupima još je govorio: “Poanta svega je da je Bog samo jedan. Razni pravci samo su putovi dolaska do iste stvari. Za sebe ne mogu reći da sam čovjek ijedne vjere. Vjerujem u Boga, ne promičem određenu vjeru već pronalazim duhovnost u duhu, koja se razlikuje zavisno od tradicije. Nije problem u kojoj tradiciji čovjek obitava, već da je živi iz dana u dan. Ako si kršćanin, slijedi kršćanska načela u potpunosti, a ne samo one dijelove koji ti trenutačno odgovaraju. I na taj način je Bog zadovoljan čovjekom, bez obzira na to kojoj tradiciji pripada”.

Poznatog nogometaša dotukla priča da ga je žena varala, a u Bosni još kao dijete ostao bez oca

Objava Hrvat ostavio nogomet i skromno živio u vjeri, ali okrutna sudbina je sve prekinula pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.