U siječnju su hrvatske podstanare dočekale nove neugodne vijesti. Naime, Eurostat je objavio da su cijene nekretnina opet nastavile rasti po najvišim stopama u Europskoj uniji. Loše vijesti je objavio i Državni zavod za statistiku koji je objavio podatke da je novogradnja u prosjeku poskupjela 2,5 posto u odnosu na prethodni kvartal, a 12,3 posto u odnosu na treće tromjesečje 2022.

Najteže je u velikim gradovima i na moru, gdje mnogi mladi s užasom čekaju lipanj kada ih gazde izbacuju iz stanova i useljavaju turiste. Država još nije našla rješenje za ovaj problem, a kako se čini i neće tako skoro. Prošle godine je vjerojatno odrađen posljednji krug subvencioniranih APN-ovih kredite, a još nije objavljeno što bi ga eventualno moglo zamijeniti kako bi se pomoglo mladim obiteljima koje ne mogu riješiti stambeno pitanje.

O tom problemu povela se rasprava na hrvatskom Redditu gdje se jedna Hrvatica požalila da je i sa dvije prosječne plaće u Hrvatskoj nemoguće dignuti kredit za stan.

‘Ne možemo vjerovati kakvi su ovi uvjeti’

“Dakle, ja radim u školi (oko 1500€), muž u trgovini (850€). On se još sa strane bavi poljoprivredom, ali s obzirom na trenutno stanje s poljoprivredom, to nije skoro ni vrijedno spomena. Danas sam dobila izračun kreditne sposobnosti u više banaka, od kojih najveći iznos daje Erste, 190 000 €, ali uz otplatu na 30 godina i kamatu 4.10%, dakle ukupno vraćamo 330 000€. Ni u drugim bankama nije bolje.

Recite vi meni, zar se netko stvarno odlučuje na ovako nešto? Mi ne možemo vjerovati kakvi su ovo uvjeti, baš je na televiziji večeras bio prilog o problemu mladih što se tiče rješavanja stambenog pitanja i rečeno je da će se do kraja ožujka znati koje mjere će država donijeti kako bi pomogla, iako ne polažem prevelike nade u to. Pa ne znam uopće ni što pitam, jednostavno me zanima kako vi ostali rješavate ovaj problem”, postavila je ona pitanje na Redditu.

Odmah su se javili brojni Redditovci sa svojim iskustvima kako su uspjeli kupiti stan u Hrvatskoj. “Situacija je katastrofa što se tiče nekretnina, ne znam ni ja što da radim. Jedino što mi pada na pamet je kupiti zemljište, započeti s gradnjom i urediti jednu malu sobu u kojoj bi živio, pa polako cijeli život štediti i graditi ostatak kuće”, bio je jedan komentar.

‘Ništa ne bih postigao da sam čekao’

“Doslovno nemaš izbora. Ako nisi naslijedio stan, dižeš kredit na 30 godina. Nemaš potrebe gledati stvarni iznos koji vraćaš jer ćeš se samo loše osjećati”.

“Uletio sam u APN i dobio dvoje djece nakon toga, tako da mi je subvencija devet umjesto pet godina. Dogovorio sam kredit prije dvije godine, još dok je kamata bila 2%, i otplatu na rate umjesto anuiteta. Prema trenutačnoj kalkulaciji, kredit će me koštati oko 4000 eura više od podignutog iznosa (120 tisuća eura na 19 godina).

Kako ući u sve to – ponekad treba imati sreće. No svakako ništa ne bih postigao da sam čekao, kako su mi mnogi sugerirali. Najviše me motiviralo što mi je renta bila 600 eura, što je za 2019. godinu bilo jako visoko, dakle osjetno veća od rate kredita. To je bio nekakav “prijelomni” trenutak”.

“Pogledaj u drugim bankama. Meni je puno povoljnije ispalo uzeti rate, jer istovremeno otplaćuješ kamatu i glavnicu i onda se kamata smanjuje kako se glavnica smanjuje. Kod anuiteta, prvo otplaćuješ kamatu onda glavnicu, sto znaci da se kamata računa na cijelu glavnicu.

Kredit bez ušteđevine

Bolje je ići na kraći i manji kredit, pa ako se situacija poboljša, prelomiti taj kredit pa uzeti nešto veće.  Kredit na više od 20 godina po ovim uvjetima je suluda ideja. Za cijenu kamata može se izgraditi još jedna kuća”.

“Vaš je problem što očito nemate ništa ušteđevine. Mi smo imali pristojnu ušteđevinu prije dizanja kredita pa nam je to i skratilo kredit i smanjilo ratu jer smo taj novac dali kao učešće. S tolikom ratom na toliko godina vam se prema mom mišljenju sada ne isplati dizati kredit. Čekajte ako možete bolje uvjete, smanjenje kamata i stvorite si nekakvu ušteđevinu”.

“Što onda, prodaš stan, zatvoriš kredit i preseliš negdje gdje je jeftinije i zdravije. Najveća greška mi je što sam ja budala štedio umjesto da sam išao u kredit (i to kada je kredit bio 100 tisuća eura, a banci si vraćao 210 tisuća eura). Prijatelji koji su tad uzimali kredite sada su mirni, a ja sam prije par godina izgubio svu štednju radi Lex Agrokora i što sam oko 60% love držao u dionicama Jamnice, Leda, Belja”, bili su neki od komentara.

Pogrešan pristup

Jedan komentator je primijetio da u Hrvatskoj većina opet kupuje stan u kojem će živjeti do kraja života, a to je pogrešan pristup.

“S obzirom da živimo u kapitalizmu, pokušaj ne gledati nekretninu kao nešto do kraja života. Sada kupite nešto što si možete priuštiti, a ne neko savršenstvo do kraja života. Puno ljudi u većim gradovima u Hrvatskoj već desetljećima mijenjaju stanove tijekom života. Krenu od garsonijere pa završe u kući pa opet u malom stanu. Nikad ne znaš što će se u životu dogoditi.

Odustao od kupnje stana u Zagrebu, pa zatražio savjet: ‘Ovo je najjeftinije što sam našao’

Puno ljudi se zeznulo kad je bio švicarac, a mnogo ljudi nije bilo u mentalnom stanju prodati stan ili prebiti kredit. A opet, mnogi su napravili upravo to, prebili kredit s eurskim ili prodali stan. Pa bolje prodati i ne bankrotirati i završiti u dužničkom ropstvu i ostati i bez stana i s ovrhom do kraja života”.

“Hrvatska je ušla u đir u kojem je Amerika već odavno. Cijena stanova se ravna po tome koliko čovjek može platit u kešu, a kod nas je to obično 10 posto. Predviđa se da ćeš ukupni iznos platit pred mirovinu ako umreš stan ti neće ni trebati. Praktično to znači da cijeli život “rentaš”.

 

 

 

Objava Hrvat objasnio kako povoljnije riješiti stambeno pitanje: ‘Jedino mi ovo pada na pamet’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak