Nema čudorednijeg svijeta i većih moralista od lijevo-liberalnih ateista. Ponekad stvarno podsjećaju na puritance iz 16. stoljeća. Maja Sever nam svako malo protiv nečeg nemoralnog i društveno (sebi) neprihvatljivog prosvjeduje, bilo na ulici, bilo preko društvenih mreža, a ovog se tjedna dohvatila Trpimira Goluže, zastupnika Mosta u zagrebačkoj gradskoj skupštini i političkog oponenta njoj bliskog Tomaševića. On je na X-u objavio video sebe kako naručuje hot dog na kiosku s brzom hranom i pritom rekao kako ga je naručio bez senfa jer je bez “Senfa” sve bolje, aludirajući na Tomaševića.

Maja Sever je na to zamolila svoje sljedbenike na X-u: “Molim vas, prestanite dijeliti tiktokove Trpimira Goluže na lajni. Nije smiješno. Jednostavno nemojte.” Ne bih sad ulazio u to koliko je to smiješno, ali ono što je svakako patetično jest Majin vapaj. Kao i njezine prijateljice Vedrane Bobinac, koja je za Golužu napisala da je “kreten” i “rvatina” te ga optužila da drži neprijavljene podstanare u svojoj “kućerini”. Na što je on reagirao najavom tužbe, ne zbog uvrede (“kreten”), nego zbog klevete da drži neprijavljene podstanare.

Inače, ni meni nisu smiješne dosjetke Zorana Šprajca ni kolumne Ante Tomića, Maja mi je ponekad smiješna, ali obično kad to ne namjerava biti. Pa se ne bunim, tko hoće, neka ih dijeli. No nekako mi se čini da HND želi preuzeti ulogu ideološke komisije CK SKJ, koja je sudila o ideološkim “desnim skretanjima” u društvu, a najčešće je na udaru bio nacionalizam, hrvatski naravno. Sada više nema ni SK ni CK, nema ni te ideološke komisije, ali zato postoji HND koje se brine o liku i djelu Tomislava Tomaševića na isti način na koji se spomenuta komisija brinula da nitko ne blati lik i djelo Najvećeg sina, da se nitko ne šali na njegov račun i da svi oni koji uvrijede njegovo veličanstvo zaglave na robiji, a u neka davna vremena za to se išlo i na Goli.

Kako je Senf ukrao doček

Doček vaterpolista koji se nije dogodio sad je već stara priča, no nova je zašto se zapravo nije dogodio. Alen Šćuric, direktor Zagrebačkih mažoretkinja, obratio se dopisom hrvatskoj javnosti i naveo kako je u svojstvu producenta organizirao apsolutno sve dočeke sportaša nakon osvajanja medalja u Zagrebu, uz Krešu Dolenčića kao redatelja i Tedija Lušetića, a prije njega Davora Žagara, koji su bili organizatori u ime grada. Oni su, kaže, jedini koje je Grad ikad angažirao za taj posao i imaju iskustva u tome.

“Kada je gospodin Tomašević došao na čelo grada, ponudili smo mu da se oformi novi tim ljudi koji će organizirati ove dočeke, te sam se stavio na dispoziciju Gradu, voljan nastaviti posao koji sam uspješno radio 30 godina”, kaže Šćuric, no Grad ga je ignorirao, a neslužbeno je Tomašević rekao da “nitko tko je radio za Bandića neće sada raditi za Tomaševića”. Šćurica je to povrijedilo jer, kaže, nikad nije radio za Bandića, niti je bio član njegove stranke niti njegov prijatelj. Radio je za – grad, i prije Bandića, za druge gradonačelnike. Odbijao je raditi za bilo koju stranku ili politiku.

Zato se, tvrdi, dogodio katastrofalno organiziran doček nogometaša prošle godine nakon SP-a u Katru, jer ljudi koji su imali iskustva u tom poslu nisu angažirani. I to je bit svih problema koji su zadesili ovaj grad otkako ga je preuzeo Tomašević. Neodržavani tramvaji ispadaju iz neodržavanih pruga, javni promet je u kaosu, automobilski također, o ostalom da ne govorimo. Ne, nije riječ o onome što Tomašević tvrdi, da ga “sabotiraju Bandićevi ljudi”, jer ih je ionako davno rastjerao sa svih vodećih pozicija. Riječ je o tome da on sabotira njih i svakog tko nešto zna ili želi napraviti za grad, zbog svoje paranoje od Bandića i “njegovih ljudi”. A kako je Bandić Zagrebom vladao 20 godina, manje-više svi zaposleni u gradskim uredima i tvrtkama zaposleni su tijekom njegove vladavine. I time sumnjivi. Pa se onda poslovi povjeravaju neiskusnim, ali ideološki podobnim ljudima “od povjerenja” koji nemaju pojma o tome kako stvarno stvari u gradu funkcioniraju ni što im je zapravo činiti.

Afrika s tramvajima

Tomašević je, očito, samom sebi najveći neprijatelj. Poziva građane da se voze javnim prijevozom, ali je skratio liniju za Dubravu do Maksimira, onu za Dubec do Dubrave, a tramvaj preko Jadranskog mosta ne vozi već dvije godine. Ako je Hrvatska Afrika sa strujom, onda je Zagreb Afrika s tramvajima. Priča o organizaciji dočeka koji se nije dogodio samo je kap u moru problema, od urušavanja Jakuševca do cijevi koje pucaju svaka dva dana – ne toliko zato što su stare, stare su bile i dosad, tu su valjda još od Marije Terezije, nego zato što se netko tko ne zna svoj posao igra s pritiskom vode koja se pušta u njih.

Dakle, bilo bi vrijeme da ekipa iz Možemo, znamo, pametni smo, prizna sama sebi da ne mogu, da ne znaju, da nisu popili svu pamet svijeta i da pozovu u pomoć ljude koji znaju. Ali za to bi trebalo imati liderske i menadžerske kvalitete, koje podrazumijevaju delegiranje poslova struci, a to su kvalitete koje su u Možemo prisutne koliko i poštenje u HDZ-u. Uostalom, same činjenice da su bili protiv garaža u centru, a sad ih, suočeni s nevjerojatnim prometnim gužvama, počinju graditi, da je Tomašević 2017. grmio na TV-u protiv “Bandićeva mafijaškog” odlagališta u Resniku, da bi sad govorio kako je to jedino rješenje, da su govorili da neće sklapati ugovore s privatnicima oko smeća, a sad ih dijele šakom i kapom, govore za sebe.

Mogao bi i na Jakuševec

Bandić nema nadgrobnog spomenika, a u trenutku pisanja ovog teksta prijeti mu i opasnost da ostane bez groba. On je, u trenutku smrti, bio jedan od najomraženijih političara u državi. Dijelom je to njegova zasluga, čovjek jednostavno nije znao kad treba stati na loptu. Dijelom je to rezultat medijske harange: atmosfera je bila toliko nabrijana da bi ga ljudi objesili za samo djelić onoga što Tomašević radi, odnosno ne radi. No u politici je to tako, kad padnete u nemilost puka, nema vam više spasa. Krivi ste i kad kiša pada. Kad vas vole, oprostit će vam i bježanje od policije u pijanom stanju i otkaz policajcu koji vas se drznuo zaustaviti dan nakon toga. I kao što se Bandiću tada opraštalo zato što nije bio HDZ, tako se danas Tomici gleda kroz prste zato što nije ni Bandić ni HDZ.

No stvar je u tome da na nadgrobni spomenik svatko ima pravo. A Bandićeva kći je razočarana jer je u pismu sadašnjem gradonačelniku tražila suglasnost kako bi njegova obitelj mogla o svom trošku podići spomenik. Svom, dakle, ne o trošku Grada. “Poštovani gradonačelniče, ovo nije samo molba za dozvolu za izgradnju spomenika, ovo je apel jedne kćeri za razumijevanje, za priznanje da, bez obzira na političke razlike, svatko zaslužuje da ga se sjećamo na način koji odražava ljubav i poštovanje prema životu koji je bio posvećen našem gradu”, napisala je Bandićeva kći Ana-Marija u pismu Tomaševiću.

Holjevac: ‘Ti ljudi nisu načisto s tim da se situacija promijenila od rata, Juge nema i neće je biti’

No iz Grada poručuju da državne institucije još provode izvide o legalnosti proširenja grobnog mjesta pa gradski zavod za zaštitu spomenika i kulture u ovom trenutku ne može dati nikakvo mišljenje niti suglasnost. Dakle, tri godine traje izvid u vezi s tim je li Bandić pokopan legalno? Koliko godina treba da se pogleda u katastar, dokumentaciju, izmjeri grobno mjesto?! I kakav i koji izvid, kad je jasno da se ne obavljaju nikakvi izvidi? Riječ je o pakosti, riječ je jednostavno o tome da Grad ne želi dati suglasnost za spomenik – iako Bandić nije pokopao samog sebe, pokopan je tamo gdje je pokopan odlukom Grada! I ne samo to nego je sam Tomašević grobno mjesto, koje je bilo u vlasništvu Grada, ubrzo po dolasku na vlast poklonio Bandićevoj udovici Vesni! “Grad Zagreb besplatno ustupa korištenje grobnog mjesta na groblju Mirogoj … Vesni Bandić iz Zagreba, Bužanova 4, na kojem grobnom mjestu je pokopan pok. Milan Bandić, gradonačelnik grada Zagreba”, pisalo je u odluci od 24. veljače 2022.

Tomaševiću od svega najbolje ide košarka

Objasnili su i zašto su to učinili: “Grad Zagreb je pravo korištenja grobnog mjesta prebacio na obitelj Bandić da Grad ne bi plaćao i izradu nadgrobnog spomenika. Naime, odluku da se za ukop Milana Bandića dodijeli grobno mjesto i plati sprovod kao i nekim drugim javnim osobama u Zagrebu donijela je Jelena Pavičić Vukičević, ali suprotno uobičajenoj praksi, korištenje grobnog mjesta nije prebačeno na obitelj nego je ostalo u korištenju Grada. Kontrola dimenzija nadgrobnog spomenika i dalje je u gradskim rukama kroz nužnu suglasnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode”, poručili su tada iz Grada Zagreba.

Drugim riječima – Grad je prebacio odgovornost na obitelj da ne bi platio spomenik mrskom neprijatelju, ali si je pridržao pravo da zabrani podizanje bilo kakvog nadgrobnog spomenika, a potom doveo u pitanje može li Bandić uopće ondje ostati iako je sam Grad odlučio o tome gdje će biti pokopan.

Pa nije pokopao samog sebe! Zar je trebalo čekati s ukopom dok Zavod ne odluči smije li Bandić biti tamo gdje jest ili ne? Godinama? Jasno je da bi Tomašević Bandićeve posmrtne ostatke najradije bacio na Jakuševec, no tu se radi o poštovanju osnovnih civilizacijskih normi. A to je samo još jedna od brojnih stvari s kojima Možemo ima problema. Izgleda da Tomaševiću od svega najbolje ide košarka.

Nema šanse za pobjedu

Glavna tema ovog tjedna ipak nije bila politika, nije bila čak ni Severina koja nije nastupala na Dori, ali se pokušala tamo nekako uguziti kako bi nju snimali i o njoj govorili. Glavna tema bila je spektakularno premoćna pobjeda mladog pjevača iz Umaga umjetničkog imena Baby Lasagna. I svi su sretni jer smo drugi na kladionicama, nakon mnogo vremena imamo, ako ništa drugo, ono bar zanimljivu pjesmu.

Iskreno, domaću glazbenu scenu ne pratim uopće, Doru i Euroviziju još manje, ime sam čuo odnosno pročitao negdje već, ali nisam imao pojma što taj dečko radi. Rekoh, nije valjda opet neko cajkarenje. Srećom, nije. Rammstein lite možda je najbolja definicija, uz malo techna. Prijemčivo, što se na Euroviziji i traži, iako dečko nema neki glas, ali nije to tamo ni važno. Uostalom, ionako je prije svega autor, a tek onda izvođač.

 

No ne ide u Hrvatskoj bez politike i politiziranja, pa se prvo frka digla oko toga što je uletio kao rezerva umjesto neke pjevačichttps://www.dnevno.hr/vijesti/marcel-holjevac-samo-nedostaje-da-vojislav-seselj-doceka-hrvatske-studente-prava-u-beogradu-2337576/e koja se nazvala po poodavno pokojnoj američkoj glumici iz zlatnog doba Hollywooda. Sramota, što HRT radi? Ne prepoznaju kvalitetu! To je bilo prije nego što je ekipa skužila da dečko nosi križić oko vrata i prije nego što je Dejanu Lovrenu koji ga je optužio za sotonizam rekao da su mu vjera i obitelj jako važni u životu. Vjerojatno bi si nakon toga neki jezik pregrizli. Ipak, istina je da HRT treba protresti iz temelja, da se na Dori vrte manje-više ista imena, a neki bendovi koji možda zaslužuju pozornost prolaze ispod radara. Ali takvima i nije do Dore, uglavnom.

No da, za lanjski Let 3 je bilo jasno gdje stoje i jasno je bilo da su prije svega politički bend, a Baby? “Želim postati jedan od onih gradskih frajera, svi su tako lijepi i napredni”, pjeva Lasagna u pobjedničkoj pjesmi u prvom licu o malom seljaku iz neke izolirane balkanske selendre koji je prodao kravu, pozdravio se s mačkom koja mu je očito jedino društvo i nema pojma o vanjskom svijetu, koji mu se čini glamuroznim.

 Nema šanse za pobjedu

A glazba očito koketira s tradicionalnim instrumentima. Onda sam išao pogledati što je još snimio, da bi mi bilo jasnije. Preklanjska njegova “Don’t Hate Yourself, But Don’t Love Yourself too Much” više nego očito sprda bolesti modernog zapadnog društva, na dovoljno suptilan način da ne dođe na udar woke cenzure. U svakom slučaju puno suptilnije i inteligentnije nego što je lani Let 3 pokušao sprdati Putina.

Dakle, Baby, kako god stajali na kladionicama, nema šansi za pobjedu, ne nadajte se. Em nije trans, em je bijel, em ima obje ruke i noge. Navodno je i vjernik. I još ironizira sve živo, uključujući i woke ideologiju i progresivni Zapad. Nije izravno politički angažiran, pogotovo ne na “pravoj strani povijesti”. Šanse za pobjedu? Rekao bih, čista nula, osim ako ga ne skuže krivo. No možda i bolje. Zadnji put kad smo u Zagrebu organizirali Euroviziju, sve što je moglo poći po zlu pošlo je po zlu i organizatori su se pošteno izblamirali. Tako da je možda bolje da se time i ne pokušavamo baviti.

A ako Baby ne uđe u finale, uvijek možemo dogodine poslati nekog trans Nepalca da nas predstavlja, jer danas su takva natjecanja bolno politizirana i nemaju veze s pjesmama nego s “marginaliziranim osobama” koje redovito odnose pobjedu neovisno o svemu drugom. Poput pobjednice izbora za Miss Njemačke. Nekad je na takvim izborima pobjeđivala najzgodnija cura. Ovogodišnja nije ni zgodna ni cura. Ali kažu da “ruši stereotipe o ljepoti”, što će reći da i sami organizatori priznaju da nije zgodna i da su je birali samo zato što je rođena kao muško. Pa tako na Euroviziji i dalje možemo očekivati bodovanje koje nema veze s pjevanjem i pjesmama, a bojim se da se tu Lasagna ne uklapa najbolje.

Objava Holjevac: ‘U Hrvatskoj se rađa nova CK SKJ, samo što ne brinu o liku i djelu Tita, već njega’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak