Ako se krade europski novac, to je problem europske tužiteljice, a ako se krade hrvatski novac, onda to nije ničiji problem. Ako pitate AP-a, Andreja Plenkovića. Koji bi mogao biti i APP, ako prođe, prođe. On miješanje sad već kultne Laure Kovesi i europskog tužiteljstva u HDZ-ova posla u Ministarstvu kulture smatra miješanjem u unutarnje stvari Hrvatske, u stilu Partije koja je svaku kritiku izvana o kršenju ljudskih ili nacionalnih prava tako kvalificirala.

Laura pak kaže kako se nada da se Plenković neće miješati u istragu, u diplomatskoj izjavi kojom mu je zapravo zalijepila šamar. I objašnjava kako je itekako nadležna jer je novac za 3D snimanje u potresu oštećenih zgrada unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Zagreba zapravo preknjižen s “općih izvora” na teret europskih fondova i da je uz to iznos od oko 1,650.000 eura bio prijavljen od Ministarstva kulture za financiranje iz Fonda solidarnosti u svrhu “izrade projektne dokumentacije i provedbe mjere zaštite zgrada unutar kulturno-povijesne cjeline grada Zagreba”, a sumnja da je taj natječaj namješten. I da se krađa novca unutar članica EU-a itekako tiče EU-a, sve da to i nije europski novac. Potom je Plenki rekao da je zapanjen time što se Laura usudila komentirati nešto što je, po njegovu mišljenju, ne-tema, a to je korupcija u njegovoj vladi. Za njega je to uvijek ne-tema.

Plenković sad može reći da ga nepravedno optužuju oni koji mu stavljaju pod nos da je sluga Bruxellesa, potrčko Europske unije. Sad je ozbiljno zaratio s njima i postao veliki suverenist. Inače je europejac, kad je riječ o stvarnim nacionalnim interesima, ali je suverenist kad je riječ o interesima koji uključuju misteriozni nestanak novca. Što se EU-a tiče što mi radimo s njihovim parama? Šetaj, brate! Šaraj malo! To su naše stvari, to se vas ne tiče! Takav vid “suverenizma”, gdje stranci ne smiju pitati tko to tamo mulja i krade, Hrvatskoj stvarno nije potreban.

Tko je veći suverenist?

A nije ni Plenkoviću, pogotovo u trenutku u kojem ga se proziva zbog imenovanja Turudića, i samo će pojačati priče kako ga je imenovao kako se DORH ne bi previše petljao u “ne-teme”. Za njega je to “klasični medijsko-politički udar u predizborno vrijeme”.

“Sad je došla Nina na tapetu. Ništa novo. Isti ljudi isto objavljuju. Nama je ponos što smo osigurali sredstva za obnovu Zagreba i Banovine…”, rekao je i nastavio se hvaliti uspjesima i gospodarskim rastom, što mu je tema kad god se pojavi ne-tema. Na pitanje misli li da su se namještali natječaji za pojedine tvrtke, Plenković odgovara da ne zna ništa i da će ministarstvo sve objasniti. A ako ne uspije objasniti, onda će Nina u zatvor, a on će i dalje biti onaj koji pojma nema. Ponovit će da se HDZ bori protiv korupcije, dokazujući to brojem svojih ministara u zatvoru. Kao da ih je on osobno onamo smjestio, a ne Laura i USKOK. 

Holjevac: ‘Ti ljudi nisu načisto s tim da se situacija promijenila od rata, Juge nema i neće je biti’

A zanima ga i zašto mu Europa to radi i zašto to ne prepuste USKOK-u. Možda zato što smo po korupciji negdje između Burkine Faso i Ruande? Ruanda stoji nešto bolje od nas na globalnom indeksu percepcije korupcije, a Burkina Faso je malo lošija. Jedna Bocvana nam je pak u ovom trenutku nedostižna, ona je ipak zemlja s osjetno nižom korupcijom od Hrvatske po mjerljivim pokazateljima. Plenković se sad može početi natjecati s Milanovićem oko toga tko je veći zaštitnik nacionalnih interesa. Potonji je titulu suverenista dobio braneći udbaše Perkovića i Mustača od izručenja, a Plenković sad brani Obuljenku od Laure. Nemam ništa protiv da obojica budu suverenisti, ali volio bih da to pokažu na neki drugi način, braneći stvarne nacionalne interese, suprotstavljajući se europskim idiotskim woke, klimatskim i sličnim politikama i onima koje se odnose na ilegalne imigrante, a ne braneći ubojice i lopove jer su “naši”.

Saborski kokošinjac

Početkom devedesetih Zlatko Vitez, tada ministar kulture, Sabor je nazvao kokošinjcem. Svi su se tada uvrijedili, rekli kako vrijeđa narod koji je taj Sabor birao, kako vrijeđa i prezire demokraciju, no Sabor se odonda itekako trudi opravdati taj epitet kokošinjca. Svako malo se svi skupa raskokodaču pa leti perje.

“Dobro im je i rekel”, navodno je tada tu Vitezovu izjavu prokomentirao Franjo Tuđman. A Tuđman je i 24 godine nakon smrti tema u tom kokošinjcu, jedini lisac kojeg su se bojali. Da ne idemo sad u sve detalje svađa i sve uvrede i niske udarce koje su razmijenili uvaženi i časni zastupnici na zasjedanju koje je trajalo do pet ujutro, i u atmosferi kakva inače vlada u to doba noći u sumnjivim birtijama u kojima se skuplja polusvijet i noćne dame, o kojima bi Krleža zacijelo napisao podulji roman da je živ, riječ je o izjavi Sandre Benčić. 

Marcel Holjevac: ‘Samo nedostaje da Vojislav Šešelj dočeka hrvatske studente prava u Beogradu’

“Vaše razumijevanje ove zemlje jest jedna rasprava, jedna partija, jedan narod, jedna država. Takvo razumijevanje proizlazi iz vaše izjave od maloprije, a to je da je Franjo Tuđman utemeljitelj ove države. Utemeljitelj ove države je narod, narod je utemeljitelj ove države, građani ove države su utemeljitelji ove države, ne jedna osoba, koja god ona bila. Ne jedna osoba”, derala se Benčić kao da je na prosvjedu. Inače volim kad mi ljudi koji bi vratili Tita govore o logici “jedan narod, jedna država”. Ovakvo imputiranje nacizma Tuđmanu dugo u Saboru nismo čuli. Jasno, narod jest stvorio Hrvatsku, ali Tuđman je taj narod vodio. Narod nije bio jedinstven, neki su izašli iz podruma INA-ine zgrade u kojoj se održavalo zasjedanje Sabora na kojem je izglasana neovisnost. I nikad se za to nisu ispričali. Neki su pokušavali Tuđmana srušiti i sve sabotirati, neki bi najradije vratili vrijeme i pokušali ponovno.

Zanimljiva psihologija

Ne znam kakvo je njezino shvaćanje naroda i države, no država obično ima lidera, u slučaju Tuđmana demokratski izabranog, za razliku od onog njihova Tita. Taj se lider obično smatra zaslužnim. Da, narod je bio na bojišnicama, nije Tuđman, kao što nije Milošević osobno napao Hrvatsku, nego srpski narod. Ali da to kažete Sandri, rekla bi vam da ste ustaša i da nije srpski narod napao Hrvatsku, nego je za sve kriv samo Milošević. Ukratko, kriv je samo Milošević, sa srpske strane, ondje narod nema ništa s tim, a zaslužan samo narod, s hrvatske strane, tu Tuđman nema ništa s tim. Da ne idemo sad na to da ti isti Titu daju zasluge za “oslobođenje od fašizma”, ne “narodu”.

No zanimljiva je ta psihologija hrvatske ljevice koja, netrpeljivošću koju usmjerava prema Tuđmanu i tako je personificira, zapravo iskazuje netrpeljivost prema svemu onom što Tuđman kao povijesna osoba predstavlja – demokraciji i neovisnosti Hrvatske. Njima su srcu bliži komunizam, Tito i Jugoslavija nego demokracija, Tuđman i Hrvatska, i to i ne skrivaju previše. Tuđman je, neovisno o tome kakav je kao predsjednik bio, danas jako dobar lakmus, test elementarnog domoljublja i toga gdje čija lojalnost leži, u Zagrebu ili Beogradu. 

I za kraj, kad je riječ o zaslugama naroda: misli li itko da bi Hrvatska danas bila slobodna i neovisna država da joj je tada na čelu bila Sandra Benčić, a ne Franjo Tuđman? Milošević bi je riješio prije doručka. Ili, još vjerojatnije, dobio na svoju stranu. Ipak je bio socijalist, za razliku od rigidnog desničara Tuđmana.

Objava Holjevac: ‘Tuđman je i 24 godine nakon smrti tema u tom kokošinjcu, jedini lisac kojeg su se bojali’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.