Republika Hrvatska isplatit će 187.033 eura odštete i 46.725 eura za troškove postupka obitelji izvjesnog Momčila T. koji je ubijen nakon Oluje. Prethodno je tužba bila odbačena na sudu, no Ustavni je sud tu presudu poništio pa je sad sudac Duka presudio da je RH kriva za smrt Momčila, kojeg su zarobili pripadnici HV-a, a poslije je pronađen mrtav. Za njim su ostali supruga i sin. Nije nedvojbeno utvrđeno da su ga ubili hrvatski vojnici, no kako su ga prethodno upravo oni zarobili, smatra se da je RH odgovorna, a odbijen je i zahtjev obrane da se zbog zastare slučaj odbaci jer ratni zločin ne zastarijeva.

I sve bi to bilo u redu kad bi Srbija recipročno dodjeljivala odštete svim našim građanima koje je ubila srpska vojska, u istom ili sličnom iznosu. Ali znamo da se to ne događa. Zapravo, obitelji žrtava nemaju nikakve mogućnosti naplatiti se od sudova u Srbiji na jednak način na koji se oni naplaćuju od naših, a naši ih sudovi upućuju na tamošnje sudove. A takvih je odšteta s hrvatske strane bilo nebrojeno i gotovo uvijek je dosuđen vrlo visok iznos obiteljima žrtava u Srbiji. Koja naravno nije ratovala.

Osnovno je pitanje – zašto RH ne bi na jednak način dosuđivala i odštete našim žrtvama iz proračuna, kad već to radi za srpske žrtve? Jer ako je Srbija bila strana u ratu, onda u ime tih žrtava imamo moralnu obavezu, ne samo pravo, tražiti odštetu. I naplatiti se ako treba i prisilno, međunarodni mehanizmi postoje. Ako pak Srbija nije bila strana u ratu, ako je rat bio “građanski”, kako neki tvrde, onda je RH dužna isplatiti novac i hrvatskim žrtvama Domovinskog rata, a za to teretiti ubojice, bili oni u Srbiji ili bilo gdje drugdje na svijetu. Naši sudovi sasvim lijepo i uredno rješavaju zahtjeve koji stižu iz agresorske države, a obitelji naših ljudi ubijeni u raznim zločinima u tzv. SAO Krajini, kao i oni koji su stradali od granatiranja ili u avionskim napadima, nikad nisu dobile ništa ni od koga. Isplatu tih odšteta bi, smatram, trebalo blokirati dok god Srbija ne isplati Hrvatskoj ratnu štetu u cijelosti, pa onda to platiti od tog novca. To bi bio neki minimum poštenja.

Na kraju je ispao tulipan

Hrvoje Vojković, mladi i lepi dečko Račanove vlade i ministar gospodarstva u istoj, pao je zbog tulipana. Nepostojećih. Onih za koje je tražio oko 370.000 eura subvencija od EU-a, i to tri puta. Naravno, u subvencijskoj je prijavi lažirano sve pa je Laurina ekipa došla po njega zbog prevare u pokušaju. Neke je stvari teško razumjeti. Na primjer, kako netko tko ipak nije potpuni idiot, ili bar ne bi trebao biti, netko tko je obrazovan, tko je vrlo mlad postao ministar, tko je nakon toga bio direktor Croatia osiguranja, tko zna kako stvari funkcioniraju, može tako glupo pasti i ispasti potpuni tulipan. Netko tko je bio na takvim položajima trebao bi znati kako stvari u EU-u funkcioniraju, osim možda za one na najvišim položajima, u Europskoj komisiji, koji su većinom zaštićeni kao lički medvjedi. Sve se provjerava, ma kako izgledalo birokratizirano, tim više ako vas dva puta odbiju pa pokušate i treći put.

A druga stvar koju je teško razumjeti jest zašto bi netko tko pliva u novcu išao riskirati zatvor zbog tristotinjak tisuća eura. Nije da je to mali novac, ali Vojković novca ima za tri života. No pohlepa je izgleda endemska bolest kod političara, naročito hrvatskih. Kao i uvjerenje da su nedodirljivi. A Vojković se dosad već toliko puta izvukao da je vjerojatno stvarno počeo i vjerovati da je nedodirljiv. Za njim se vuku brojne afere, a nakon što je dobio otkaz u Croatia osiguranju, dobio je odštetu od milijun eura! Njegova je mjesečna plaća u CO-u bila čak 36.500 eura, dogovorena s Ivom Sanaderom, u vremenu u kojem je “stručnjak” njegova profila obično radio za 1500 eura. Riječ je bila, naravno, o dogovoru kojim je Sanader kupio koaliciju s Vojkovićevim HSLS-om pa je fiktivna plaća pokrivala ručicu u Saboru. Umjesto da sud ugovor na temelju kojeg je dobivao mjesečnu plaću oko 20 puta veću od tržišne, proglasi ništetnim, on je Vojkoviću dosudio sve neisplaćene plaće, s kamatama. Nadajmo se da će ih Vojković odrobijati, s kamatama, iako je to malo vjerojatno.

Tko je Hrvoje Vojković? Zvali su ga ‘materijalni Buda’, a okruživale su ga manekenke

Usto, uz njega se veže i bespravna gradnja vikendice unutar parka prirode, malverzacije dok je bio na čelu CO-a i afera u kojoj je njegova firma pompoznog naziva Gras Savoye Croatia dobila 7 milijuna kuna od Ministarstva zdravstva mimo natječaja za usluge posredovanja. Paradoks je da je za Darinka Kosora, šefa HSLS-a, rekao da na svijet gleda “isključivo materijalno” kad je izašao iz stranke te smijenjen s čela Croatia osiguranja. Njega, eto, materijalno ne zanima. Samo cvijeće. Radi ljepote, ne subvencija. No taj slučaj lijepo objašnjava zašto nam je europsko tužiteljstvo, protiv kojeg je Plenković grmio prošlog tjedna, itekako potrebno. I zašto je dobro da političari smatraju da mogu krasti europski novac jednako nekažnjeno kao što su desetljećima krali hrvatski. Jedino tako mogu završiti u zatvoru.

Objava Holjevac o bizarnoj praksi: ‘Hrvatska plaća odštete srpskim žrtvama rata, a Hrvate šalje u Srbiju’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.