Iako je u ovom trenutku moguće samo spekulirati tko će biti najveći dobitnik svega ovog – vjerojatno SDP, koji će svakako dobiti više mandata nego prije najave da će kandidirati Milanovića za premijera (iako takva kandidatura zapravo ne postoji, izbori su za parlament, a predsjednik potom imenuje mandatara, ne premijera, i to ne mora biti isti čovjek, kao što smo vidjeli na primjeru Karamarka koji je bio mandatar, ne i premijer!), ovo su neki od mogućih ishoda.

Jedan je da HDZ uspije skupiti dovoljno ruku, ali za to će mu gotovo sigurno trebati DP, uz manjince s kojima DP ne želi. I bez kojih HDZ ne želi, a vjerojatno neće ni moći formirati vladu. Druga je da SDP uspije skupiti dovoljno koalicijskih partnera i zajedno s Možemo i ostalima koji bi eventualno ušli u Sabor formira vladu. Ni to nije naročito vjerojatno. Jednostavno, u anketama su i dalje dosta iza HDZ-a, a znamo da HDZ na izborima uvijek dobije više nego u anketama. To bi možda mogli samo ako bi i Most išao s njima, i to veliko možda, no tada Možemo vjerojatno ne bi htio, kao ni neki drugi. To da bi Možemo i SDP sa sitnim partnerima imali 76 mandata – ili bar 67, pa ubacili i manjince, na granici je znanstvene fantastike, tim više što tada ne bi mogli računati na ona tri-četiri mandata IDS-a, a vjerojatno ni na eventualne mandate Fokusa, RF-a i ostalih kojima je Milanović jednostavno neprobavljiv.

Holjevac: ‘Tko je dopustio jugodernek u kazalištu Marina Držića i zvao te likove za goste?’

Zapravo, nekako se u ovom trenutku mogućom, pa i vrlo vjerojatnom, čini situacija u kojoj nitko ne bi mogao skupiti dovoljno glasova da formira vladu. Jer Most i DP će svakako dobiti određen broj mandata i vjerojatno će ti mandati biti potrebni i jednoj i drugoj strani, barem jedni od njih, ako ne svi. Vjerojatno neće biti moguće sastaviti većinu bez njih. I ako HDZ i DP ustraju da ne žele jedni s drugima, a ljevica odluči da im je Most neprihvatljiv, mogli bismo na nove izbore vrlo brzo nakon ovih koji slijede, čak i ako ih Ustavni sud jednostavno ne poništi, što isto tako nije nemoguće. Dakle, ova superizborna godina stvarno bi mogla opravdati ime. Umjesto jednih, mogli bismo imati i dvoje ili troje parlamentarne izbore. Ako ništa, slušat ćemo neko vrijeme međusobne uvrede, optuživanja i omalovažavanja. Dok ne dojadi i nama i njima pa se ne dogovore.

Čuvar SDP-a u zimskom periodu

Nemoguće je ne nasmijati se na prošlotjednu fotografiju na kojoj Peđa stoji kano klisurina za govornicom, a njemu zdesna Kata Peović, Ivana Kekin i Anka Mrak Taritaš. Ni jedna mu nije ni do ramena, možda do lakta, stoje k’o Mujina Fata iz viceva pola metra iza njega, sve tri smjerno držeći ruku u ruci, pokorno i ponizno. A izrazi lica su neopisivi, naročito Katin. Ako postoji fotografija koja vrišti “antifeminizam” i “pokorne ženice”, to je to. Fotografija priča jednu priču o ženama u politici, SDP posve drugu.

Iako nije moguće pouzdano prognozirati tko će iz cijele ove situacije izaći kao pobjednik, nije teško zaključiti tko će biti gubitnici. A Peđa Grbin je na vrhu priče. Njega, nakon što je pokorno predao Milanoviću žezlo, nitko više nikad neće doživljavati kao ozbiljnog političara, samo kao potrčka. Pokazalo se da SDP mimo Milanovića ne postoji i da je Peđa Grbin bio samo čuvar stranke u zimskom periodu. Dok se gazda ne vrati s Pantovčaka.

Holjevac o bizarnoj praksi: ‘Hrvatska plaća odštete srpskim žrtvama rata, a Hrvate šalje u Srbiju’

Sad kad je Peđa abdicirao, ispalo je da je SDP zapravo one man band. Siniša Hajdaš Dončić nakon mnogo vremena izašao je u javnost i pokazao koliko je zapravo potkapacitiran, jedino što u SDP-u ima neku specifičnu težinu nalazi se u Bruxellesu, ponajprije Picula i Biljana Borzan, no njima se ne vraća u Hrvatsku. Ostali su uglavnom anonimci i bezveznjaci. Usto, pučistička priča osmišljena unutar SDP-a definitivno ih diskvalificira za buduće trljanje glave HDZ-u zbog poštovanja zakona i Ustava. Ako im riskantna taktika s Milanovićem donese pobjedu, sve je u redu, ali ako izgube, prijeti im potpuni kolaps: moralni im se već dogodio, a to će svakako imati svoje dugoročne i nepopravljive posljedice. Koja ozbiljna stranka izlazi s bilo čijim imenom kao kandidatom za najvažnije mjesto u izvršnoj vlasti bez ikakvih konzultacija unutar stranke, bez unutarstranačkih izbora, bez konzultacija s partnerima?!

Nadalje, među gubitnicima su sve stranke koje izlaze na izbore izvan koalicije s HDZ-om odnosno SDP-om, a prije svega Možemo. Njihovi će se birači vjerojatno velikim dijelom homogenizirati oko SDP-a u nadi da će tako srušiti HDZ. Možemo bi lako mogao ispasti najveći gubitnik ovih izbora. Najviše njihovih birača je u Zagrebu, zapravo ih izvan Zagreba gotovo i nemaju, a tu će im najava Milanovićeve kandidature odnijeti najviše. U konačnici, svakako je najviše na gubitku demokracija u Hrvatskoj, koja je svedena na bizantinske igre klanova i u kojoj je regularnost izbornog procesa ozbiljno narušena. HDZ-ovi žetončići su nula prema ovom neviđenom cirkusu.

Brzo su se raspali

Na kraju, tu je i osipanje koalicije oko SDP-a. Ono je bilo očekivano, ali ne ovako brzo. Svi smo očekivali da će se to početi događati kada se bude trebalo dogovoriti o mjestima na izbornim listama, no počelo je odmah. Prošlih sam tjedana pisao o tome da zamišljena koalicija od deset stranaka sadrži međusobno potpuno nekompatibilne i vrlo udaljene stranke, a to se sad i pokazalo. Kako se i očekivalo, prva je otpala Kata Peović i njezina Radnička fronta, zbog pobune normalnijih u koaliciji, no ona svakako nikom neće nedostajati niti će se njezin izostanak odraziti na izborni rezultat. Ako se i odrazi, odrazit će se pozitivno.

Izlazak liberalnog Fokusa malo je veći problem, njima pak nije prihvatljiv Milanović. Jedino je od liberalnih stranaka, zanimljivo, ostala Dalija s imenom i prezimenom, koja je vodila križarski rat protiv Milanovića, no ipak ga može progutati ako joj je to jedini način da zadrži saborsku fotelju. No i ona je posve nebitna, kao i njezina stranka. Najveći je problem odlazak IDS-a iz koalicije, pomalo neočekivan. I njima je Milanović neprihvatljiv, a najviše im je neprihvatljiv način na koji je nametnut kao potencijalni budući premijer. A to su ipak barem tri izgubljene saborske fotelje za SDP-ovu koaliciju.

Istina, isticanjem Milanovića SDP je dobio više nego što gubi izlaskom nebitnih stranaka, pa čak i IDS-a, ali sad se velika oporbena koalicija svela na SDP i par posve nebitnih strančica koje imaju više članova nego birača, a članove im je moguće prebrojiti na prste jedne ruke. Ostaje im Čačić i njegovi Reformisti, Krešo Beljak i njegov HSS, Dalija Orešković i njezina stranka s imenom i prezimenom te stranka kolokvijalnog naziva OPG Puljak. Jedino ovi zadnji imaju nekakav broj birača s kojima treba računati, ali samo u jednoj izbornoj jedinici. Ni njima nije zasmetalo što je Milanović Marijanu Puljak nazivao narikačom, zajedno s Dalijom. Da imaju dostojanstva, izašli bi, ali što je dostojanstvo spram vlasti. Tako će za Milanovića u Saboru, domogne li se mandata, ruku dignuti narikača 1 i narikača 2. Puljak kaže, ma nema veze što si mi vrijeđao ženu, ajmo mi zajedno srušiti HDZ. Pa je prihvatio zadnje mjesto na listi, ono s kojeg samo preferencijski glasovi vode u Sabor, a supruzi džentlmenski prepustio ono koje sigurno vodi u njega. I džentlmenski podržao čovjeka koji je njegovoj ženi rekao da je treba poslati na promatranje. Ni Split nije što je nekad bio, nekad su za to letjele šake.

Objava Holjevac: ‘Na ovu sliku Grbina, Peovićke i Mrak Taritaš nemoguće je ne nasmijati se’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.