HDZ je na vlasti s tek dvije stanke od po jednog mandata još od 1990., prije svega zato što je uvijek nakon izbornog poraza – a ponekad i preventivno – uspijevao ponovno izmisliti samog sebe, reformirati se, prilagoditi se novim okolnostima, dati novog lidera i nove politike. Nakon Tuđmanova uspješnog, ali arhaičnog HDZ-a koji je nakon rata sve više pokazivao demokratske deficite, uslijedio je Sanaderov HDZ 2.0, onaj detuđmanizirani koji je pokušao pokazati europsko lice. Kad je europsko lice spalo i pokazalo se naličje korupcije, pojavila se Jadranka Kosor kao prijelazno i pomalo lijevo rješenje, da bismo potom dobili Karamarkov HDZ koji se vratio osuvremenjenom Tuđmanovu nasljeđu i koji je prekinuo Milanovićevu vladavinu, ali nije uspio konsolidirati svoju. Potom je Karamarka smijenio Plenkovićev HDZ, nazovimo ga briselskim, krenuvši opet posve novim smjerom, uz stare i poznate mane.

SDP je pak zadnji put izmislio samog sebe još u vrijeme Ivice Račana, kad su se iz komunista preimenovali u socijaldemokrate, i kad je došlo do određene tranzicije u novo doba, a potom je Milanović preuzeo SDP i pretvorio ga postupno u nešto prilično neodređeno, stranku koja baulja od Milanovićeve desno populističke retorike do Gotovčevih ideja o vraćanju Trga maršala Tita i Obersnelove obnove Galeba, koja luta od inzistiranja na legalizmu do otvorenih poziva na rušenje ustavnog poretka, od demokratskih principa do otvorenih poziva na uvođenje samovlasti i praktički diktature jednog čovjeka koji bi u sebi objedinio svu vlast i bio i Ustavni sud i glavni državni tužitelj i premijer i predsjednik i ministar pravosuđa, a vjerojatno i istraživanja ruda i gubljenja vremena. Kakve obično nakon toga budu posljedice za državu, znamo iz povijesti.

SDP-u prije svega treba potpuno novi SDP. U zadnjih 20 godina njegova medijski najeksponiranija lica bila su, uz spomenutu dvojicu lidera, likovi poput Milana Bandića i Vojka Obersnela, uz začin u vidu Marine Lovrić Merzel. A ako ćemo iskreno, iako i Plenković i Picula njeguju jednak imidž uglađenog gospodina iz Bruxellesa, takav lider puno bi se bolje uklopio na čelo SDP-a. Picula je trenutno jedini ozbiljni političar i diplomat unutar SDP-a, i da je u stranci bilo pameti, danas bi on vodio SDP i HDZ bi tako imao donekle dostojnog protivnika. Jer, nastavi li SDP ovako, pitanje je samo tko će mu jednog dana morati potpisati smrtovnicu.

Metak za Turudića

Vratimo se za kraj malo i Milanoviću. Mislite li da pretjerujem kad ga uspoređujem s diktatorima iz povijesti? Kako protumačiti njegovu najavu da će institucije osloboditi tako da otpusti sve HDZ-ovce? I optužbu da će ustavni suci “otimati djecu” ako to ne učini? Da je to Plenković ikad rekao, da će najuriti SDP-ovce iz institucija, bio bi s pravom proglašen Sotonom i diktatorom. Da je to rekao Karamarko, vjerojatno bi ga kamenovali. Suci Ustavnog suda će, ako ih on ne spriječi, pohapsiti SDP-ovce i oteti im djecu “jer mogu sve”, kaže Milanović. To je ispod razine građanske uljuđenosti i dobrog ukusa čak i za njega.

A onda HDZ, umjesto da na tome kapitalizira, objavi izrezanu snimku iz koje se može shvatiti da je Milanović rekao da će on otimati djecu. I ispadnu papci. Jer ono što mu imputiraju da je rekao zapravo je puno blaži faul od onog što je stvarno rekao. Dakle, Milanović posve negira bilo kakve ovlasti Ustavnog suda, tvrdi da “svatko može tumačiti Ustav” (može, ali je samo Ustavni sud ovlašten tumačiti ga i jedino je njihovo tumačenje mjerodavno za zakonodavce!) i najavljuje blokadu i ustavnu krizu za nekoliko mjeseci, kad će se HDZ i SDP morati dogovoriti o novim ustavnim sucima jer ovima postojećima istječe mandat. Nema dogovora, nema demokracije, nema volje birača, Milanović bi postavio svoje i šlus! Usto, Milanović govori – a Peđa ponavlja za njim – kako eto nema zakona po kojem se predsjednik ne bi mogao kandidirati na europarlamentarnim izborima! Halo, pravnici Peđo i Milanoviću, pa zakoni moraju biti usklađeni s Ustavom, ne obratno! Ako nisu, onda Ustav ima prednost! Naravno da u njemu nije sve definirano, i ne treba biti, naravno da je on općenit!

Holjevac: ‘Plenkoviću cijena u Bruxellesu pada brže nego Rebiću na Transfermarktu’

Dno je ipak izjava da je Turudić “izmislio da mu je auto propucan” jer “želi policijsku zaštitu”. Što nije ništa drugo nego pravdanje pucanja po sucima i tužiteljima. Turudić je dosad više puta imao policijsku zaštitu, ne zato što je htio, nego zato što je primao prijetnje, i koliko se da razabrati iz onog što je govorio, nije mu se svidjelo. Prošle godine u travnju, kad nije bilo još ni govora da bi preuzeo mjesto GDO-a, Turudić je dao intervju nakon što je na Uskrs u središtu Osijeka zapaljen automobil u vlasništvu sutkinje osječkog Županijskog suda Vlaste Šimenić Kovač, te je u tramvaju napadnut sudac Mario Kovač. Pitali su ga što bi bilo da mu tko zapali auto pa je rekao: “Obavijestio bih nadležne i pokušao bih domisliti tko je spreman to učiniti. Uvijek je širok krug osoba spreman to učiniti, pogotovo u današnjoj situaciji u kojoj je Hrvatska i u kojoj niz javnih osoba zaziva takva događanja te se stvara atmosfera da to bude sasvim moguće, čak prihvatljivo. Čitao sam objave po društvenim mrežama – najveći je problem otkud sutkinji automobil, a nije problem što je ugrožena država. Jer ako su ugroženi sudac i policajac, onda je ugrožena i država.”
Milanović je samo potvrdio sve što je Turudić tada govorio. Milanović gradi atmosferu linča, podjela, mržnje, netrpeljivosti i, udarajući na Ustavni sud, na Turudića, na sve “okupirane institucije”, zapravo udara na same temelje države. Problem nije on, problem je što je to postalo, kako reče Turudić, društveno prihvatljivo i poželjno.

Objava Holjevac: ‘Mislite da pretjerujem kad kažem da je Milanović kao diktator? Vidite što je napravio’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.